Zbog viših temperatura i sve povoljnijih uvjeta za prezimljenje, zelena stjenica posljednjih se desetak godina širi na područja na kojima ranije nije bila prisutna. Stoga njezina pojava i štetnost postaju sve veći problem i u Hrvatskoj. Ove su godine zabilježene osobito velike štete na rajčici.
Zelena stjenica (Nezara viridula), poznata i kao južna zelena smrdljiva stjenica, pripada porodici štitastih stjenica (Pentatomidae). Podrijetlom je iz Etiopije, a danas je rasprostranjena u tropskim i suptropskim područjima svijeta.
Kako izgleda zelena stjenica i kako se razvija
Odrasle jedinke svjetlozelene su boje i duge oko 12 do 15 mm. Ženke su nešto veće od mužjaka. Kad ih se uznemiri, ispuštaju neugodan miris koji im služi kao obrana. Vrsta nije opasna za ljude i ne prenosi bolesti, a ubodi ljudi vrlo su rijetki.
Ženka polaže 30 do 130 jaja, najčešće na naličje listova u gornjem dijelu biljke. Jaja su u početku bjelkasta, a tijekom razvoja postaju crvenkasta. Ovisno o temperaturi, ličinke izlaze za četiri dana do tri tjedna.
Ličinke prolaze kroz pet razvojnih stadija. U prvim su stadijima crne s karakterističnim šarama. Kasnije postaju zelenkaste i gube dio šara.
Cijeli razvojni ciklus traje približno 35 do 70 dana. U povoljnim uvjetima zelena stjenica može razviti četiri do pet generacija godišnje. U našim klimatskim uvjetima prezimljuje u lišću, ispod kore i na drugim zaštićenim mjestima. Tijekom prezimljenja poprima crvenkastosmeđu boju.
Koje biljke napada i kakve štete radi
Zelena stjenica je polifagna vrsta, što znači da se hrani velikim brojem biljnih vrsta. Najveće štete radi na plodovitom povrću, prije svega na rajčici i paprici.
Osim toga, može napadati kukuruz, kupusnjače, krumpir, tikvenjače, grah i voćne vrste. Napada i različite ukrasne biljke i cvijeće.
Štete rade i odrasle jedinke i ličinke. Hrane se tako da sišu biljne sokove iz stabljika, listova, cvjetova i plodova.
Oštećenja na plodovima rajčice
Na rajčici su osobito štetna oštećenja plodova. Na mjestu uboda nastaju svjetlije pjege. Tijekom hranjenja štetnik u plod unosi tvari koje mijenjaju njegovu boju i okus. Zbog toga oštećeni plodovi mogu postati gorki, neujednačeno sazrijevati i izgubiti tržišnu vrijednost.
Ekološko i mehaničko suzbijanje zelene stjenice
U manjim vrtovima prednost treba dati ekološkim i mehaničkim mjerama:
- ručno sakupljajte odrasle jedinke i uklanjajte nakupine jaja,
- redovito uklanjajte korove koji mogu služiti kao domaćini,
- na osjetljivim kulturama koristite zaštitne mreže,
- privlačite prirodne neprijatelje stjenice.
Prirodni neprijatelji zelene stjenice su ptice, žabe, gušteri, mravi, grabežljivi kukci, parazitske osice i pauci.
Biljke mamci u vrtu
U vrtu se mogu saditi i biljke mamci. One privlače zelenu stjenicu i tako smanjuju pritisak štetnika na glavne kulture. Za to mogu poslužiti soja i druge mahunarke. Preporučuju se i neven, divizma, suncokret, metvica te paukov cvijet.
Pripravci i kemijsko suzbijanje
U manjim vrtovima biljke se mogu tretirati razrijeđenim alkoholnim octom, primjerice 200 ml octa na 10 litara vode. Ocat može djelovati repelentno. Prema nekim preporukama, pripravku se dodaju mljeveni papar, cimet, ljuta paprika, češnjak ili crveni luk.
Kalijev sapun i zeolit, razrijeđeni prema preporučenim koncentracijama, također se mogu koristiti za tretiranje biljaka. Pomažu pri uklanjanju jajašaca i mladih razvojnih stadija.
Međutim, kod jačih napada u poljoprivrednoj proizvodnji najbolje rješenje su registrirani insekticidi. Pritom je važno voditi računa o karenci i zaštiti korisnih kukaca.
Za suzbijanje zelene stjenice na plodovitom povrću (rajčica, paprika, patlidžan) registrirani su insekticidi iz skupine sintetskih piretroida: DECIS 2,5 EC, DECIS 100 EC, SCATTO, SUPER, DEMETRINA 25 EC i DELTAGRI.
Sintetski piretroidi primjenjuju se u malim dozama i imaju širok spektar djelovanja. Zbog toga mogu negativno utjecati i na korisne kukce. Osim toga, njihova učinkovitost može biti slabija pri visokim temperaturama, osobito iznad 28 °C, jer se djelatne tvari tada brže razgrađuju.
Integrirani pristup daje najbolje rezultate
Najbolji rezultati postižu se integriranim pristupom. To znači pravodobno uočavanje štetnika, uklanjanje jaja i ličinki, mehaničke mjere zaštite i očuvanje prirodnih neprijatelja. Tek kada je potrebno, slijedi ciljana primjena odgovarajućih registriranih insekticida.
