Jesenska obrada tla nakon izrazito toplog i suhog ljeta traži drukčiji pristup nego inače. Umjesto dubokog prekopavanja, sve više proizvođača bira pliću obradu ili potpuno izostavljanje prekopavanja (no dig pristup). Tako čuvaju vlagu u tlu, štede gorivo i dugoročno poboljšavaju biološka svojstva tla.
Nakon intenzivne ljetne proizvodnje, rujan i listopad tradicionalno su vrijeme pripreme povrćarskih površina za novu sezonu. Pritom se obično duboko prekopava ili ore, tlo se usitnjava, a biljni ostaci uklanjaju. Međutim, nakon ovako vrućeg i sušnog ljeta nameće se pitanje: je li svaka obrada tla zaista potrebna? Naime, manje obrade često znači više očuvane vlage i bolje stanje tla.
U ekološkoj proizvodnji sve se više pažnje posvećuje očuvanju strukture tla. Jednako su važni i veći sadržaj organske tvari te manje nepotrebnih prohoda mehanizacijom. Reducirana obrada, uz organsku gnojidbu, plodored i pokrovne usjeve, poboljšava strukturu tla. Osim toga, potiče biološku aktivnost i povećava sposobnost tla da zadrži vodu.
Jesenska obrada tla: pravi trenutak važniji je od broja prohoda
Ove godine posebno treba provjeriti stanje tla prije ulaska mehanizacije. Dugotrajna suša i visoke temperature dodatno su smanjile zalihe dostupne vode u tlu. Zato intenzivna obrada može nepotrebno povećati gubitak preostale vlage.
Ako je tlo izrazito suho i tvrdo, bolje je pričekati povoljnije uvjete. Obrada presuhog tla stvara velike grude koje se poslije teško usitnjavaju. S druge strane, obrada prevlažnog tla dovodi do zbijanja i narušava strukturu. Dakle, pravi trenutak za obradu važniji je od samog broja prohoda.
Mora li se cijela površina prekopati?
Ne mora. Ako nema potrebe za dubokom obradom, dovoljna je reducirana, plića obrada. Njome se priprema samo površinski sloj tla koji treba sljedećoj kulturi.
U nekim sustavima proizvodnje klasično prekopavanje između kultura može se i potpuno izostaviti. Biljni ostaci tada ostaju na površini, a koriste se i pokrovni usjevi. Takav pristup traži dobro planiran plodored i poznavanje parcele. Ipak, dugoročno smanjuje broj prohoda, potrošnju goriva i narušavanje strukture tla.
Kako iskoristiti biljne ostatke nakon berbe
Nakon berbe povrća nije potrebno automatski ukloniti svu biljnu masu. Zdravi biljni ostaci vrijedan su izvor organske tvari. Kad se usitne i ravnomjerno rasporede po površini, postupno se razgrađuju i vraćaju dio organske tvari u tlo.
Pritom treba voditi računa o plodoredu i zdravstvenom stanju prethodnog usjeva. Cilj nije ostaviti što više biljne mase. Cilj je što bolje iskoristiti dostupnu organsku tvar, a da se ne stvore problemi sljedećoj kulturi.
Pokrovni usjevi čuvaju vlagu i strukturu tla
Na površinama koje se neće odmah ponovno sijati ili saditi korisno je razmotriti pokrovni usjev. Pokrovni usjevi štite tlo od erozije, temperaturnih kolebanja i ispiranja hranjiva. Također čuvaju strukturu i biološku aktivnost tla. Uz to, leguminoze u smjesi dodatno pomažu u opskrbi tla dušikom.
Pri izboru vrste ili smjese treba uzeti u obzir plodored, vrijeme sjetve, raspoloživu vlagu i kulturu koja slijedi. Nakon ovogodišnjeg sušnog ljeta posebno je važno da jesenska obrada ne potroši vlagu koju tlo može sačuvati za sljedeću sezonu.
Organska tvar – ključna rezerva vode u tlu
Jedan od najvažnijih dugoročnih ciljeva ekološkog proizvođača trebao bi biti veći sadržaj organske tvari u tlu. Naime, organska tvar utječe na strukturu tla, vodozračne odnose i sposobnost zadržavanja vode.
Zato se nakon sušnih godina ne treba gledati samo trenutnu opskrbljenost hranjivima. Važnije je razmišljati kako će tlo podnijeti sljedeće sušno razdoblje. Kompost i druga dopuštena organska gnojiva treba primjenjivati prema analizi tla i potrebama proizvodnje, a ne napamet.
Što napraviti nakon berbe ljetnog povrća?
Ekološkim proizvođačima povrća preporučuje se sljedeće:
- uklonite samo one biljne ostatke koje je potrebno ukloniti, a zdrave usitnite i ravnomjerno rasporedite gdje je moguće;
- izbjegavajte obradu izrazito suhog tla;
- smanjite broj prohoda mehanizacijom;
- obrađujte samo do dubine koja je potrebna sljedećoj kulturi;
- na slobodnim površinama razmotrite sjetvu odgovarajućeg pokrovnog usjeva;
- jesensku gnojidbu planirajte prema analizi tla i potrebama sljedeće kulture;
- uključite leguminoze i druge korisne vrste u plodored;
- tijekom jeseni i zime nastojte što dulje držati tlo pokrivenim.
Obradu prilagodite svakoj parceli
Ne postoji jedna „ispravna“ obrada za svaku parcelu. Reducirana obrada nije cilj sama po sebi. Način i intenzitet obrade treba prilagoditi tipu tla, prethodnoj kulturi i stanju parcele. Jednako su važni raspoloživa mehanizacija, plodored i kultura koja slijedi.
Primjerice, na težim tlima smanjenje obrade traži drukčiji pristup nego na lakšim tlima. Isto tako, površina koja se odmah priprema za jesensku sadnju traži drukčiji postupak od one koja će cijelu zimu biti pod pokrovnim usjevom.
Najbolja obrada tla nije nužno ona koja ga najviše usitni. Najbolja je ona koja uz najmanje nepotrebnih zahvata stvara dobre uvjete za sljedeću kulturu. Istodobno, takva obrada čuva proizvodni potencijal tla.
Nakon ovogodišnjeg izrazito toplog i suhog razdoblja, jesenski radovi prilika su za razmišljanje i o budućnosti. Ne samo o sljedećoj proizvodnji, nego i o tome kakvo tlo želimo imati za pet ili deset godina.
