Antonija Mrzlić Budak iz Sv. Petra u Šumi je na ovogodišnjem izboru u Čakovcu dobila titulu “Najuzornija hrvatska seoska žena”. Antonija (34) je majka troje djece. Možete ju pronaći u konobi, u nastambi za svinje, pršutani, u hranjenju kokoši, na polju… svugdje je gdje je potrebno. Ima nezamisliv broj poslova i jednostavno se nameće pitanje kako stigne obaviti tih „milijun“ malih i velikih poslova?

Dosta je teško moram priznati, tu je troje djece (Antony, Mia i Isabel) i valja obaviti mnogo toga za obitelj, kućanstvo, stoku, pršutanu, konobu i sve ostalo. Suprug i ja uspijevamo uz dragocjenu pomoć nonića. Svaki dan treba pripremiti obroke, djecu za školu, ići na roditeljske sastanke kad se zakažu. Nije jednostavno stići sve to obaviti od ranog jutra , jer obično počinjemo u 07.00, do kasno u noć.

Obaveze traju od zore do ponoći

Upravo sam se vratila s polja, mužu sam nosila ručak. Sada će početi jesenska sjetva i bit će posijane žitarice i ostalo krmno bilje za hranidbu stoke. Danas je suprug u polju, a ja u konobi nakon niza kućanskih poslova. Prije podne sam obavila neke sastanke, vidjela mailove. Poslije podne slijede razgovori s djecom o školi, potom konoba i obveze traju do ponoći, ponekada i do jedan sat ujutro, nabraja vrijedna Antonija na početku ovog razgovora za Gospodarski list.

  • Kako organizirate sve te silne poslove?

Radim planski od jutra do mraka. Plan pripremim dan ranije i primjerice upišem nabavku robe za restoran, poslove prerade i drugo. Počelo je kolinje, radimo pršut Budak, suhomesnate i ostale proizvode. Na farmi imamo oko 170 svinja, a dobili smo dva legla s 22 nove svinje. Čekamo da odrastu s nadom da će s njima biti sve uredu. No, tu je i 150 kokoši koje također treba očistiti i nahraniti.

  • Za sve što činite tijekom dana treba silna energija. Odakle je crpite?

Ova dječica mi daju energiju, smisao života, i naravno dobar i vrijedan suprug Mihael Budak, na čemu sam jako zahvalna!

  • Je li vas titula iznenadila?

Očekivala sam da bi mogla biti dobitnica neke nagradice, a prvo mjesto s titulom „Najuzornija hrvatska seoska žena“ bilo je jako ugodno iznenađenje. Tijekom natjecanja bila sam iskrena, otvorena, opušteno – kao po domaće – rekli bi mi. Bila sam onakva kakva sam s gostima u konobi, gdje sam lijepo prihvaćena i takvu me vole. Žiri mi je uputio mnogo pitanja, a moj odgovor glede iskustva rada u inozemstvu „Doma je Amerika”, oduševio ih je.

  • Vrlo je zanimljiv i vaš prethodni život?

Vrlo rano sa 17 godina završila sam srednju školu „Mate Blažina“ u Labinu -smjer trgovac i potom se uključila u Večernju školu za samostalnog knjigovođu. Pri završetku se zaposlila, ali uvijek sam tragala za nečim novim, tražila nešto više u životu. S 22 godine odlučila sam, da na kratko, napustim Hrvatsku. Otišla sam u Ameriku i radila na brodovima kruzerima u sektoru ugostiteljstva u vodećoj svjetskoj kompaniji. Odradila sam dvije godine i vratila se doma i dobila posao u Istri u savudrijskom hotelu Kempinski. U Americi sam se bavila ugostiteljstvom i educirala se na tom planu učeći pri tom ili obnavljajući strane jezike (španjolski, engleski, ruski, talijanski). Inozemno radno iskustvo preporučila bih mladima koji to žele, ali da se potom vrate doma.

Može se lijepo živjeti od poljoprivrede

  • Što je vas potaklo da se vratite doma, nazad u RH?

Super je bilo upoznati Ameriku, vidjeti kako tamo život i rad funkcionira. Meni se nije svidio taj život prenatrpan radnim obvezama. Rad na kruzerima je zanimljiv i pruža priliku da se kružnim putovanjima upozna gotovo cijeli svijet. Željela sam to nastaviti na europskim kruzerima, jer je manje zahtjevno, manje se radi (na američkom kruzeru bilo je devet mjeseci rada bez ijednog slobodnog dana). I dok sam čekala poziv za rad, jednog vikenda pozvala me prijateljica na malu feštu u Svetom Petru u Šumi. Tada sam upoznala svog supruga Mihaela Budaka koji mi je otkrio sasvim novi seoski život u kojem se može lijepo živjeti od poljoprivrede.

  • Koliko je trebalo da suprug i vi realizirate ovaj projekt OPG Budak s konobom Doma?

Četiri godine su trajale aktivnosti oko papirologije, kreditiranja oko sedam milijuna kuna, što je zaista predugo vrijeme. Trebalo je biti bar upola manje. Dvije su godine praktično izgubljene, ali se želim zahvaliti za potporu županijskom pročelniku Eziju Pinzanu, bivšem županu Valteru Flegi i sadašnjem Borisu Miletiću, kao i općinskom načelniku dr. Mariju Bratuliću.

  • Što bi poručili na kraju razgovora?

Želim poručiti da bi u društvu trebalo više poraditi na seoskom životu, jer nudi niz izuzetnih vrednota. Život na selu može biti jako lijep, miran i osobito siguran za djecu. Ženama koje rade nešto svoje poručila bih da se ne srame to u javnosti pokazati, tj. da budu sasvim smione.

Dodajmo na kraju kako je najavljen 23. izbor najuzornije hrvatske seoske žene početkom listopada 2023. godine u Svetom Petru u Šumi.

Antonija Mrzlić Budak proglašena je najuzornijom seoskom ženom na ovogodišnjem izboru u Čakovcu
Antonija ispred konobe Doma

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje