Ovog proljeća mnoge poljoprivrednike pa i vikendaše su iznenadili nebrojeni krtičnjaci. Izgleda da je blaga zima itekako pogodovala europskoj krtici, lat. Talpa europea da izgradi brojne nastambe, ali da i možda ranije nego što je uobičajeno pripremi stanište za buduće generacije.
Europska krtica obitava diljem Europe, od Velike Britanije na zapadu do rijeka Ob i Irtysh na istoku u Rusiji. Nemaju staništa u najjužnijim dijelovima Europe, uključujući Grčku, Portugal i Italiju.
Kako nastaju krtičnjaci?
Krtice imaju dobro prilagođene prednje udove za kopanje. Na površinu izbacuju zemlju te tako nastaju krtičnjaci gdje i krtice obitavaju jer većinu vremena provode ispod zemlje.Vole rahlu zemlju, izbjegavaju pjeskovita, kamenita, poplavljena i jako suha tla.U vrtovima, na polju, a i na sportskim travnjacima znaju predstavljati problem kada kopanjem izbacuju zemlju na površinu.U vrtu i na polju je korisna životinja koja iako tvori krtičnjake koji nekima smetaju, regulira populaciju kukaca, a kopajući u tlu pomaže prozračivanju tla, no svojom podzemnom šetnjom mogu oštetiti korijenje mladih biljaka.
Unutar tunela, T. europaea gradi jedno ili više okruglih gnijezda, od kojih je svako obloženo kuglom suhe biljne tvari. Koriste se za spavanje i podizanje mladih.
Mužjaci su obično nešto veći
Hrane se gujavicama, posebno kišnim glistama (Lumbricus terrestris), malim beskičmenjacima i njihovim larvama. Slina im sadrži toksin koji paralizira gliste što im omogućuje da hranu pohrane za kasnije. Vodu ne piju. Europske krtice teže između 72 i 128 g. Oni su mršava stvorenja i rijetko imaju više od 3 grama masti pohranjene u tijelu. Duljina tijela kreće se od 113 do 159 mm s duljinom repa između 25 i 40 mm. Europske krtice imaju duga, cilindrična tijela. Krzno im je baršunasto i crne boje.
Kreće sezona parenja krtica
Sezona parenja je u proljeće, od ožujka do svibnja. T. europaea tipično je usamljena i teritorijalna vrsta; međutim, tijekom sezone parenja mužjaci šire svoje jazbine dok traže ženke. Veći dio godine mužjaci i ženke izgledaju vrlo slični. Mladi se obično rađaju sredinom do kraja travnja. Ženke općenito okote jedno leglo godišnje (2 do 7 mladih). Mladi počinju napuštati gnijezdo nakon 33 dana i razilaze se s majčinog područja oko pet ili šest tjedana nakon rođenja.
U Republici Hrvatskoj, prema Pravilniku o zaštićenim životinjama krtice se ne smiju ubijati, ali s obzirom na to da ponekad čine štete, imate pravo otjerati ih sa svog posjeda i to pomoću striktno ekoloških i prirodnih sredstava.
Kao preventivne mehaničke mjerena travnjaku treba primijeniti češće valjanje i prozračivanje, dok u voćnjaku duboko ili plitko oranje, frezanje, drljanje i košenje. Moguće je iskopati kanale oko parcele dubine 70-80 cm i širine 10-15 cm te postaviti zaštitnu žicu sa sitnim otvorima oko parcele. Za ispunjavanje šljunkom širina kanala treba biti 30 cm. Mjere su namijenjene sprječavanju dolaska krtica sa susjednih parcela.
Što kad su krtice već u vašem vrtu?
U broju 5 Gospodarskog lista iz 2020.g. autorica Marija Ševar dala je preporuke i mogućnosti postoje za rješanje problema krtičnjaka koje i u ovom članku prenosimo, ali potrebno je napomenuti da niti jedna ne osigurava potpuni uspjeh, već ih treba kombinirati ili primjenjivati jednu za drugom, jer se krtice na iste brzo priviknu.
Primjena vode
Navečer nogom zatrpati sve krtičnjake, a ujutro gurnuti crijevo za vodu u najveći aktivni krtičnjak te pustiti vodu da teče oko pola sata. Postupak treba ponavljati nekoliko dana za redom i pri tome ne zaboraviti da je krtica izvrstan plivač te u pojedinim hodnicima može preživjeti. Krtica ne voli vlažna tla te u takvim uvjetima ima manje mladih. Pri kopanju kanala krtica izdiže zemlju, tada je moguće postaviti joj prepreku. Za to su potrebne vile ili žice za ražnjiće kao i lopata. Na udaljenosti od 1 m na već iskopanom kanalu treba zabosti vile do 25 cm u tlo ili pak postaviti do 5 žica za ražnjiće. Ispred krtice lupiti tlo nogom ili lopatom, krtica će se u strahu vraćati već iskopanim kanalom i zaustavit će se ispred prepreke. Lopatom se na tom mjestu može iskopati ali ne i ubiti, pri čemu ne treba zaboraviti da se hodnikom ona kreće brzinom od 1 m/sec. Uhvaćenu krticu treba odnijeti na neku novu površinu.
Biološke mjere
Od bioloških mjera borbe koriste se mirisni repelenti koji se postavljaju u otvore krtičnjaka.
Krtice ne podnose miris ricinusova ulja, miris limuna i sirutke te se u otvore krtičnjaka mogu se postaviti mirisni repelenti od kojih krtice bježe.
Dovoljno je pomiješati tri jušne žlice ricinusova ulja u litri vode i time polijevati otvor krtičnjaka. Mješavinom ricinusova ulja i vode moguće je natopiti krpu i gurnuti je u aktivan krtičnjak. Jak i neugodan miris ricinusova ulja smanjuje količinu dostupnog kisika u hodnicima krtičnjaka. Sokom od limuna možemo natopiti krpu i gurnuti je u krtičnjak, a s istim ciljem moguće je koristiti i koru od limuna.
Mješavina sirutke i mlaćenice u omjeru 3:1 koristi se za polijevanje otvora krtičnjaka, a moguće je natopiti krpu i gurnuti ju u aktivan krtičnjak. Listove zove (bazge) preliti vodom i ostaviti 3-4 dana da pripravak fermentira. Dobiveni pripravak procijediti, razrijediti s vodom u omjeru 1:5 i zalijevati otvore krtičnjaka. Pripravak ima jak i neugodan miris. Sve navedene mirise krtica ne voli te se udaljava od njih. To je šansa da krtice napuste željenu površinu. Mirisi naftalina, kamfora i katrana također djeluju odbijajuće na krtice. Miris fermentirane svježe ribe s malo vode učinkovit je repelent za krtice, ali neugodan za ljude.
Krtica ne podnosi ni miris cimeta, ljute paprike i bibera u prahu te se isti koriste za posipanje krtičnjaka. I biljke se mogu se koristiti kao mirisni repelenti za odbijanje krtica: ricinus (Ricinus communis), krtičarka (Euphorbia lathyrus), biljka iz porodice kadifa (Tagetes minuta), češnjak, grah i mlade grančice bazge. Spomenute biljke je moguće saditi oko travnjaka, češnjeve češnjaka prerezati i pobosti u travnjak vrlo gusto, a postupak obnavljati. Mlade grančice bazge pobosti izravno u otvor krtičnjaka. Krtice ne vole mačke ni pse. Njihovo prisustvo osjete po mirisu te izbjegavaju takva područja. Za preporuku je u krtičnjak postaviti izmet mačke ili smotuljak pseće dlake.
Buka i vibracije
Krtica je osjetljiva na buku i vibracije. S ciljem rastjerivanja krtica koriste se staklene, plastične boce, limenke i ultrazvučni rastjerivači. Prerezane staklene i plastične boce se u tlo ukapaju do grla. Struja vjetra proizvodi vibracije niske frekvencije. One se šire tlom, ali tek na nekoliko centimetara od izvora. Prazne limenke od pića probušene po dužoj osi postave se na tanje metalne štapove. Vjetar pokreće limenke koje udarajući u štap stvaraju zvuk koji se vibracijom prenosi na tlo.
Ultrazvučni solarni rastjerivač stvara prodorne vibracije koje pokrivaju površinu od 650 m² u vremenskim razmacima od 40 sekundi. Međutim, najbolje djelovanje postiže se uporabom 2-3 rastjerivača. Uznemirene krtice postupno napuštaju područje tražeći mirnije mjesto za izradu novih nastambi. Sve spomenute mjere potrebno je izmjenjivati jer se krtice brzo priviknu na jedan miris, zvuk i sl. Niti jedna od spomenutih mjera borbe protiv krtica nije u potpunosti učinkovita. Najučinkovitija, ali i najskuplja metoda je ukapanje žičane mreže oko parcele.
Izvor: animaldiversity.org/, plantea.com.hr, zastita-prirode.hr
