Mr. sc. Dario Zagorec voditelj je Službe za savjetovanje u animalnoj proizvodnji u Upravi za stručnu podršku razvoju poljoprivrede Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva. Donosimo njegov profesionalni put, poglede na izazove u hrvatskom stočarstvu te važnost primjene znanstvenih spoznaja u svakodnevnom radu na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima.
Kako ste započeli svoj profesionalni put u poljoprivrednom sektoru i stočarstvu?
Završio sam srednju veterinarsku školu u Križevcima. Na Agronomskom fakultetu u Zagrebu stekao sam zvanje diplomiranog inženjera agronomije, smjer stočarstvo, a potom i akademski stupanj magistra znanosti iz područja biotehničkih znanosti. Tijekom rada u Poljoprivrednoj savjetodavnoj službi specijalizirao sam se za upravljanje farmama mliječnih krava.
Imam 28 godina radnog iskustva u poljoprivrednom sektoru, a više od polovice toga vremena proveo sam u izravnom radu s poljoprivrednicima na terenu. U podružnici Koprivničko-križevačke županije radio sam kao suradnik i savjetnik, a potom kao viši stručni savjetnik za stočarstvo.
Nakon prelaska na radno mjesto u Zagrebu obavljao sam poslove na različitim razinama. Bio sam viši koordinator za stočarstvo i načelnik Odjela za stočarstvo, a u jednom sam mandatu obnašao i dužnost zamjenika ravnateljice Poljoprivredne savjetodavne službe.
Sudjelovali ste u brojnim domaćim i međunarodnim obrazovnim programima. Koji su od njih ostavili najveći trag na vaš rad?
Završio sam mnogobrojne domaće i međunarodne obrazovne programe. Među značajnijima su stručna izobrazba u Nizozemskoj „Razvitak savjetničkih vještina za praćenje mliječnih farmi” i program „Development for Dairy Management Support” u Sjedinjenim Američkim Državama (Wisconsin).
Tu su i međunarodni program izobrazbe Speciality food study tour (Italija, Švicarska i Francuska), studijsko putovanje u Irsku te program Specijalno sirarstvo na Agronomskom fakultetu. Ondje sam položio stručni ispit i stekao certifikat za ocjenjivača sira.
Godine 2004. primio sam priznanje za izvanredni stručni i organizacijski uspjeh u poljoprivrednom savjetodavstvu. Šest sam godina bio član i tajnik Vijeća za istraživanja u poljoprivredi Ministarstva poljoprivrede. Jedna od mojih zadaća ondje bila je prenošenje rezultata projekata korisnicima.
Poznati ste po snažnoj povezanosti s udrugama poljoprivrednika i radu na projektima poput Udruge „Prgica” i dokumentarnih filmova. Možete li nam reći nešto više o tome?
Svoj rad usmjeravam na povećanje profitabilnosti farmi. Savjetodavni rad pritom obuhvaća proizvodnju stočne hrane, hranidbu, uvjete smještaja te zdravlje i dobrobit životinja.
Jedna od značajnijih sastavnica mojega rada u početnom razdoblju bila je edukacija proizvođača sira. Ona je rezultirala osnivanjem Udruge malih sirara Koprivničko-križevačke županije „Prgica”. Organizirao sam ukupno osam izložbi sireva i mnogobrojne stručne ekskurzije u zemlji i inozemstvu. Sudjelovao sam i u pripremi izgradnje sirana na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, kojih je osobito mnogo u okolici Križevaca i na širem potkalničkom kraju.
Važan rezultat toga rada bila su dva dokumentarna filma o životu i radu sirara i tzv. kumica. Film „Sir i vrhnje” premijerno je prikazan na festivalu ZagrebDox 2013. godine. Višestruko nagrađivani film „Ljudi s mliječnog puta” prikazan je i na Hrvatskoj televiziji. U snimanju filmova aktivnu su ulogu imali članovi Udruge sirara „Prgica” i ja osobno, a u pripremi je i monografija Knjiga o mljekaricama.
Organizirali ste i jedinstveno natjecanje u spremanju sjenaže. Kako je ono utjecalo na unaprjeđenje stočarske proizvodnje?
U to je vrijeme važan dio mojega rada bila i edukacija poljoprivrednika za spremanje travne sjenaže. Osmislio sam i pokrenuo jedino natjecanje takve vrste u svijetu, „Natjecanje u spremanju sjenaže u plastične bale”. Održavalo se u Križevcima od 2001. do 2010. godine.
Organizatori su bili tadašnji Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu (HZPSS), Visoko gospodarsko učilište u Križevcima (VGUK) i Srednja gospodarska škola Križevci (SGŠ). Natjecanje je steklo veliku popularnost i okupljalo natjecatelje iz gotovo cijele Hrvatske. Pridonijelo je popularizaciji i unaprjeđenju tehnologije spremanja ove vrste krme.
Od 2018. do 2022. godine sudjelovao sam u projektu NEFERTITI – Horizon 2020 kao voditelj mreže (HUB-a) 3 – Ekološki sustavi u stočarstvu za Republiku Hrvatsku. Tema projekta bio je sustav mesnoga pašnog govedarstva. Izdan je i priručnik Sustav mesnog pašnog govedarstva na području Republike Hrvatske, kojemu sam jedan od autora.
Od 2020. godine vodim projekt „Analiza voluminozne krme u cilju potpore gospodarstvima u mljekarskoj proizvodnji”. Za uzgajivače goveda pripremio sam i priručnik Spremanje sijena i silaža – sastav i hranjivost.
Kako u suvremenoj proizvodnji mlijeka promatrate farmu kao cjelinu?
U suvremenoj proizvodnji mlijeka više nije dovoljno promatrati samo koliko litara mlijeka krava daje. Iza dobrog proizvodnog rezultata stoji čitav sustav. On obuhvaća proizvodnju kvalitetne voluminozne krme i pravilno sastavljen obrok, zdravlje, reprodukciju i dobrobit životinja, mikroklimu u staji, organizaciju rada te pravilno korištenje podataka koje farma svakodnevno stvara. Upravo je povezivanje tih područja obilježje mojega stručnog rada.
U središtu mojega profesionalnog interesa nalazi se hranidba mliječnih krava, ali je ne promatram izdvojeno od ostalih čimbenika proizvodnje. Posebnu pozornost posvećujem kvaliteti voluminozne krme, proizvodnji i siliranju lucerne i trava te kukuruznoj silaži. Bavim se i sastavljanjem obroka te prilagodbom hranidbe pojedinim fazama laktacije.
Laboratorijski nalaz za mene nije samo niz brojki. Važnije je pitanje što određena vrijednost suhe tvari, NDF-a, škroba, bjelančevina ili energije znači kada se takvo krmivo nađe pred kravom. Koliko će ga ona pojesti, kako će utjecati na funkciju buraga i koliko će hranjivih tvari u konačnici biti raspoloživo za proizvodnju mlijeka?
Koji su dodatni čimbenici ključni za uspjeh na farmi, posebno u uvjetima klimatskih promjena?
Takav pristup prirodno vodi prema promatranju cijele farme. Proizvodnja mlijeka rezultat je međusobnog djelovanja hranidbe, genetike, zdravlja, reprodukcije, smještaja, mikroklime i upravljanja farmom. Zato se moj stručni interes proteže od sastavljanja i optimiranja obroka do analize proizvodnih pokazatelja stada. Tražim i uzroke zbog kojih dvije naizgled slične farme mogu ostvarivati vrlo različite rezultate.
Posljednjih godina posebnu pozornost posvećujem toplinskom stresu mliječnih krava. Porast ljetnih temperatura mijenja način na koji treba projektirati i voditi suvremenu farmu. Ventilacija, brzina strujanja zraka, hlađenje isparavanjem, dostupnost vode, ponašanje krava, vrijeme ležanja i uzimanje hrane više nisu samo pitanja komfora životinja. To su čimbenici koji izravno utječu na proizvodnju, zdravlje i plodnost.
Uz to, moj stručni interes obuhvaća i šire područje govedarske proizvodnje. Tu su genetika goveda i mogućnosti povezivanja genetskih varijanti s proizvodnim svojstvima.
Kako europska iskustva i znanstvene spoznaje prenijeti na hrvatske farme?
Važan dio mojega rada jest povezivanje domaće proizvodnje s iskustvima razvijenih europskih mliječnih sustava. Sustavno pratim stručnu i znanstvenu literaturu te korisna iskustva nastojim prilagoditi hrvatskim proizvodnim uvjetima. Cilj nije samo oblikovati stručnu preporuku, nego odgovoriti može li se ona primijeniti na hrvatskoj farmi i kakav će učinak imati u praksi.
Složene stručne teme nastojim prevesti u jezik razumljiv proizvođaču mlijeka. Što određeni laboratorijski rezultat znači za njegov obrok? Kada treba kositi lucernu? Zbog čega se silaža zagrijava i zašto krave ljeti smanjuju konzumaciju? Kako prepoznati toplinski stres i što podatci kontrole mliječnosti govore o hranidbi i upravljanju stadom?
U konačnici, farmeru nije dovoljno reći da neki pokazatelj nije dobar. Treba mu objasniti zbog čega je takav i što već sutra može napraviti drukčije.
Kako biste u jednoj rečenici sažeto opisali svoju profesionalnu filozofiju?
Zajednički nazivnik tih različitih područja može se svesti na jedno načelo: brojke same po sebi nisu cilj. Laboratorijska analiza krmiva, kontrola mliječnosti, rezultat optimiranja obroka ili znanstveni rad postaju vrijedni tek kada iz njih možemo donijeti bolju odluku na farmi.
Moj se profesionalni interes stoga možda najbolje može opisati kao stalno traženje odgovora na jedno pitanje. Kako znanstvene spoznaje pretvoriti u praktična rješenja koja će hrvatskim proizvođačima omogućiti kvalitetniju i ekonomičniju proizvodnju, uz očuvanje zdravlja i dobrobiti životinja? I kako ta znanja edukacijom učiniti razumljivima i primjenjivima u svakodnevnoj praksi?
