Izravna plaćanja u poljoprivredi i što Hrvatska mora učiniti (2.dio)

U prošlom broju Gospodarskog lista (1. travnja) objavljen je prvi dio članka s pregledom iznosa financijskih omotnica za izravna plaćanja u poljoprivredi. Slijedi nastavak analize.

Pristupni ugovor i Uredba EU 1307/2013 dale su mogućnost Republici Hrvatskoj da isplati pune omotnice izravnih potpora, no političkim odlukama koje, pokazalo se, nisu imale uporište u relevantnim pokazateljima strukture naše poljoprivrede, proračunska sredstva odlazila su u, za politiku, prioritetnije sektore.

Tablica 1. Omotnice ruralnog razvoja članica EU ZPP 2023. – 2027.

Zajednička poljoprivredna politika EU ima zajedničke ciljeve kroz programska razdoblja, ali daje mogućnost individualnog pristupa svake članice prema specifičnostima. Napredak i razvoj poljoprivredne proizvodnje u pojedinoj članici Europske unije možemo konstatirati kroz indikatore produktivnosti i veličine poljoprivrednog gospodarstva. Moderna poljoprivreda kakvu vidimo u Danskoj, Češkoj, Njemačkoj, Francuskoj itd., rezultat je strateškog planiranja i vođenja ekonomske i agrarne politike u tim članicama EU.

Tablica 2: Prosječna veličina poljoprivrednog gospodarstva u članicama EU u 2013. i 2020.  (ha/farma)

U Hrvatskoj je potrebno provesti transformaciju poljoprivrede

Transformacija poljoprivrede je vrlo bolan i dugotrajan proces u kojem se mora prijeći iz tradicionalne i socijalne poljoprivrede u modernu i tržišnu poljoprivredu. U Republici Hrvatskoj je potrebno provesti transformacije u cilju prehrambenog suvereniteta. Kroz definiciju aktivnog poljoprivrednika kao osnovne djelatnosti u poljoprivredi, uvođenjem donjeg praga od 3 SO-a za izravna plaćanja, idemo u smjeru efikasne poljoprivrede. Tradicionalnu i socijalnu poljoprivredu koja je obilježje našeg ruralnog prostora i stup kulture, treba financirati kroz oblik državne potpore u paušalnim iznosima, bez dodatnih obveza za ostvarivanje ove potpore. Moderna i tržišna poljoprivreda treba biti ugrađena u nacionalni strateški plan i implementaciju provedbe Pravilnika o provedbi izravne potpore i IAKS mjera ruralnog razvoja u programskom razdoblju 2023.-2027. godine.

Unutar članica EU je potrebno ujednačiti kapitalnu investiranost, produktivnost rada u poljoprivredi, vrijednost proizvodnje po ha, uz uspostavu ujednačenih tržišnih cijena prema vodećim burzama unutar članica EU. Poljoprivreda u RH može biti održiva i konkurentna jer posjedujemo znanja, vještine i efikasna poljoprivredna gospodarstva kojima je poljoprivreda osnovna djelatnost. To je otprilike 20.000 gospodarstava u RH. Prehrambeni suverenitet i održiva poljoprivreda mogu se ostvariti prioritetno isplatom zaostalih omotnica potpora za razdoblje 2013.-2021. godine te usmjeravanjem sredstava nacionalnog strateškog plana u smjeru efikasnih poljoprivrednih gospodarstava kojima je poljoprivreda osnovna djelatnost.

Moramo shvatiti (prihvatiti) da je koncept socijalne poljoprivrede koji se temelji na populizmu, dugoročno neodrživ. Naša budućnost je moderna tržišna poljoprivreda, sposobna konkurirati na zajedničkom tržištu.

Nacionalni strateški plan sadržava zelenu arhitekturu kroz koncept Eko shema. One su u dosadašnjem programskog razdoblju bile definirane kao zeleno plaćanje. Zeleno plaćanje je obuhvaćalo 30% omotnice izravnih plaćanja, odnosno 70% iznosa osnovnog plaćanja. Pravo na ostvarivanje zelenog plaćanja imalo je dva uvjeta, raznolikost usjeva (plodored) i 5% ekološki značajnih površina (EZP). U programskom razdoblju 2023.-2027. godine zeleno plaćanje se transformira u eko sheme koje obuhvaćaju 25% omotnice izravnih plaćanja i obuhvaćaju 7 intervencija (Intenzivirana raznolikost poljoprivrednih površina, Ekstenzivno gospodarenje pašnjacima, Intenzivirano održavanje ekološki značajnih površina, Uporaba stajskog gnoja na oraničnim površinama, Minimalni udio leguminoza od 20% unutar poljoprivrednih površina, Konzervacijska poljoprivreda, te Očuvanje travnjaka velike prirodne vrijednosti).

Među ovim intervencijama, Eko shema je u razdoblju od 2014.-2020. godine (gdje je bila i mjera 10. Poljoprivreda, okoliš i klimatske promjene) bila sastavni dio mjere 10., podmjere 10.1.3. ˝Očuvanje travnjaka velike prirodne vrijednosti˝ i 10.1.17. ˝Poticanje uporabe stajskog gnoja na oraničnim površinama˝. Te dvije podmjere su, uz zeleno plaćanje, bile dodatna potpora poljoprivrednim gospodarstvima. Tada je omotnica Eko shema umanjena na 25% i unutra su dodane intervencije 31.04. i 31.07., koje su do sada bile pod mjere 10. i dodatne IAKS mjere.

To znači da će poljoprivredna gospodarstva iz sektora stočarstva dobivati manje potpore, pogotovu uzimajući u obzir i utjecaj inflacije u razdoblju 2012.-2022. godine od 25,3% . Tako je i  ukupna omotnica izravnih plaćanja koja iznosi 374,7 miliona eura realno umanjena za 25,3%. Mora se ići u izmjene Nacionalnog strateškog plana, prioritetno definiranje poljoprivrede kao osnovne djelatnosti, uz uvjet za uvođenje proporcionalnog povećanja omotnice izravnih plaćanja i ruralnog razvoja, uzimajući u obzir stopu gospodarskog rasta i stopu inflacije u članicama EU.

Razlike u cijeni na burzama i one koje dobivaju hrvatski poljoprivrednici

Zajednička poljoprivredna politika treba uskladiti tržišta poljoprivrednih proizvoda prema meritornim burzama u EU. Najznačajnija burza poljoprivrednih proizvoda je Matif iz Pariza u Francuskoj, privatna korporacija koja je i burza terminskih ugovora i klirinška kuća. Na globalnoj razini meritorna burza je američka burza u Chicagu, Chicago Mercantile Exchange, za svjetsko tržište soje. Dok su cijene u Matifu u prvoj dekadi desetog mjeseca 2023. godine bile 236 EUR/tona za pšenicu i 202 EUR/tona za kukuruz, a kotacijske cijene u RH u isto vrijeme bile su 145 EUR/tona pšenica (treća klasa) i 132 EUR/tona za kukuruz.

Razlika europske i hrvatske cijene pšenice je 39% manja cijena na našem tržištu, a kukuruza 35% manja cijena na našem tržištu. Na burzi u Chicagu u prvoj dekadi desetog mjeseca 2023. godine cijena sojinog zrna izražena u eurima iznosila je 437 EUR/tona, a na hrvatskoj kotaciji iznosila je 356 EUR/tona što predstavlja nižu cijenu za 19% na našem tržištu.

Republika Hrvatska je dio zajedničkog tržišta EU, te iz toga razloga, razlika same tržišne cijene primarnih poljoprivrednih proizvoda trebaju pratiti europsku burzu. Nasuprot tome je špekulativno formiranje cijena na hrvatskom tržištu bez ikakve relevantne podloge. Poljoprivredna gospodarstva imaju prihode od prodaje primarnih poljoprivrednih proizvoda, a uzimajući u obzir disparitet cijena europske burze i hrvatske kotacije možemo zaključiti da će i dohodak naših gospodarstava biti značajnije manji, a time u vezi i vrijednost poljoprivredne proizvodnje. Mehanizam koji regulira tržišno natjecanje odnosi se na „Zakon o nepoštenoj trgovačkoj praksi u lancu opskrbe hranom“ koji treba prevenirati sve nepoštene prakse na tržištu. 

Monitoring sustav kalkulacija pokrića fiksnih i varijabilnih troškova primarne poljoprivredne proizvodnje je sastavni dio mehanizama agrarne politike u članicama Europske unije, no nažalost Republika Hrvatska do danas nema uspostavljen ovakav model.

Agrarna politika donosi odluke o Nacionalnom strateškom planu, odluke o intervencijama državne potpore te kreira različite mehanizme na tržištu poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (kao što je zamrzavanje cijena prehrambenih proizvoda). U isto vrijeme nema uspostavljen monitoring sustav kalkulacija, što znači da sve odluke nisu adekvatno stručno utemeljene. Udruga za tov i uzgoj junadi Baby Beef sustavno prati kalkulacije fiksnih i varijabilnih troškova u tovu junadi i proizvodnji ratarskih usjeva koje se koriste kao stočna hrana.

Time žele pokazati metodologiju i koncept kako se može ustrojiti ovakav model za sve sektore primarne poljoprivredne proizvodnje u Republici Hrvatskoj. Na temelju pokrića fiksnih i varijabilnih troškova donose se poslovne odluke poljoprivrednih gospodarstava u sektoru tovnog govedarstva, a agrarna politika može imati podloge za mehanizme regulacije poremećaja u sektoru u realnom vremenu. 

Što je ekološki održiv model poljoprivrede?

Ekonomski održiv model poljoprivrede temelji se na ostvarenom dohotku po jedinici proizvodne površine u hektarima i ostvarenom dohotku po uvjetnom grlu usporedne vrijednosti domaćih životinja. Izravna plaćanja su osnovna potpora dohotku za održivost i trebaju se nadopunjavati s konceptom ostvarenog dohotka u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji. Dohodak iz primarne poljoprivredne proizvodnje ostvaruje se na temelju pokrića fiksnih i varijabilnih troškova uz određenu stopu profita, a burzovne cijene poljoprivrednih proizvoda koje formiraju zajedničko tržište Europske unije moraju uzeti u obzir koncept da tržišna cijena poljoprivrednog proizvoda mora pokriti troškove proizvodnje. To je koncept konkurentne i održive poljoprivrede koji ima ekonomsku logiku i jamči opstanak gospodarske aktivnosti u ruralnom prostoru. Gospodarska djelatnost koja ne ostvaruje profit nema budućnosti jer nositelji takve aktivnosti u poljoprivredi su poljoprivredna gospodarstva koja imaju pravo na zaradu i dostojanstven život kao ustavnu kategoriju.

Prosječna nacionalna vrijednost prava na plaćanja po jedinici površine bila je oko 169 eura u programskom razdoblju 2014.-2020. godina, a prosječna nacionalna vrijednost prava na plaćanja po jedinici površine nakon provede konvergencije u 2026. godini trebala bi biti oko 130 eura. Pored utjecaja inflacije i smanjenje prosječne nacionalne vrijednosti prava na plaćanje u novom programskom razdoblju utjecat će na potporu dohotku za održivost, a dodatan trošak biti će nove obveze vezane uz eko sheme i ostale obveze iz pravilnika. Poljoprivredna gospodarstva očekuje vrlo neizvjesna budućnost ako ne dođe do kardinalnih strateških promjena u zajedničkoj poljoprivrednoj politici, odnosno, u Nacionalnom strateškom planu.