Jedna od najcjenjenijih vrsta ribe koju možemo naći u Jadranu, ali i šire je riba ugor. Kroz povijest je bio poštovan zbog svojih posebnih karakteristika i nutritivnih vrijednosti, ali prvenstveno zbog specifičnog okusa mesa. Iz tih razloga se naziv tog morskog velikana može naći u cjeniku ribe s peškarije u Puli koji datira još iz 1331. godine.
U tom dokumentu ugor se nalazi među ostalim kvalitetnim ribama u prvom cjenovnom razredu pod starim nazivom “de grongis”. U nekim dijelovima Europe ovu riblju vrstu nazivaju prema latinskom nazivu “anguilla” jer je slična jegulji. Ugor se kroz povijest provlači kao jako cjenjena vrsta. Ona se spominje još u grčkoj mitologiji uz boga mora Posejdona, dok su ga Rimljani cijenili kao luksuznu morsku namirnicu. Također je spominjan u Shakespearovom dijelu Henry IV., drugi dio, ali i u starim receptima elizabetanske kuhinje tadašnjeg Ujedinjenog kraljevstva. Osim običnog ugora (Conger conger) u Jadranu možemo rijetko naći njegove srodnike ugorić zlatar, ugorić usnavac i ugorac glavan.
Fiziološke, biološke i ekološke karakteristike vrste
Ugor, gruj, grongo ili školjar su lokalni nazivi za ovu vrstu riba iz porodice Congridae. Ove čudne ribe slične jeguljama predstavljaju zanimljive morske organizme čije je snažno tijelo obavijeno sluzi bez ljuski, zmijolikog oblika koji je prema repu bočno spljošten. Boja ugora je prilagođena terenu na kojem obitavaju. Prema tome možemo naći jedinke crne boje, tamnosive ili s pretežito smeđim nijansama. Ženke se uglavnom prepoznaju po modroj ili smeđe-zelenoj nijansi. Dužinom ova riba može narasti i do 3 metra te se ne dogodi rijetko da ribari love primjerke ove vrste dužine čak i 2 ili 2,5 metra.
Najveći ulovljeni primjerak ove vrste je težio oko 68 kilograma s duljnom od 2,5 metra te je ulovljen kod Žirja, u šibenskom arhipelagu. Ova vrsta u Jadranu živi u procjepima kamenih ploča koje se nalaze na pjeskovitom dnu ili rupama stjenovitih obala. U blizini obala u većem broju se pojavljuju tijekom prijelaza zime u proljeće. Obitava u širokom rasponu dubina od 0 do 100 metara premda je najbrojniji na dubinama od 15 do 20 metara. Osim u Jadranu, ugor nastanjuje i istočni Atlantik – od Norveške i Islanda do Senegala te Mediteran. Mrijesti se oko proljeća i ljeta na većim dubinama, a mnoge ženke nakon mriještenja ugibaju. Jedinke su spolno zrele tek oko 5-15 godina. Ugori su morski svejedi te se uglavnom hrane ribom, rakovima i glavonošcima.
Jeste li znali?
Ženke ugora su obično veće od mužjaka. Kapitalni primjerci teži od 40 kilograma obično se ulove nakon tektonskih pomicanja dna u podmorju kad ugori napuštaju procjepe na većim dubinama gdje žive.
Ugor kao komercijalna ribolovna vrsta
Zakonom o zaštiti riba izlov ugora manjeg od 70 centimetara je u Hrvatskoj zabranjen. Iako je ugor kao vrsta rasprostranjen po cijelom Jadranu ipak ga se nešto više nalazi na sjevernom Jadranu pa ga se na tom području najviše i lovi. Ulov ugora se vrši raznim alatima kao naprimjer vršama, podvodnom puškom, udičarskim alatima te parangalom. Svi ti alati su dozvoljeni unutar sportskog ili rekreacijskog ribolova te malog obalnog ribolova.
Sportski ribolov inače svoje korijene vuče iz vremena Ilira, Grka, Rimljana i Slavena, a dokaz da je naša obala bila atraktivna za ribolov ovim narodima dolaze iz ruševina ograđenih bazena, ribnjaka na moru kao i slika te reljefa s motivima sportskog ribolova. Također, imamo materijalne dokaze upotrebljavanja udice još iz pretpovijesnog doba, kad se radila od kamena u obliku romba ili polumjeseca. Za lov ugora udica je jako bitan element ribolovnog alata jer se najviše od ove vrste lovi na parangal.
Parangal se sastoji od uzice, konca ili strune koji je najčešće od najlonskog materijala. Broj udica koje se postavljaju u pravilnom nizu, ovisi o vrsti ribolovne dozvole, a prema hrvatskom zakonodavstvu dozvoljeno je do 100 udica. Na udice se prije ribolova postavljaju mamci, koje mogu biti različite, od biljnog ili životinjskog podrijetla. Svojevrsna su ribolovna tajna, svakog pojedinog ribolovca koji se bavi ovom vrstom ribolova.
Ugor se preko dana uglavnom skriva u rupama, dok u kasno poslijepodne lovi. U tom razdoblju dok lovi, riba obično traži plijen zavlačeći se u rupe u stijenama. Zbog toga je laka lovina podvodnim ribolovcima koji love puškom. Ugor je laki plijen također pred zoru kad se nakon iscrpljujućeg noćnog lova vraća u svoje stanište unutar procjepa na morskom, pjeskovitom dnu.
Ugor u gastronomiji
Ugor je zbog svog izuzetnog mesa posebno cijenjen u gastronomiji mediteranske kuhinje. Sprema se na razne načine od pečenja do sušenja, pa ipak je u Dalmaciji najpopularnije jelo od ugora takozvani brudet. Zbog trpke krvi nakon ulova je potrebno dobro iscijediti njegovu krv iz tijela. 
Foto: finirecepti.net.hr
Izvor: Gospodarski kalendar
