U razvijenim zapadnim zemljama Europske unije, u novije vrijeme postoji tendencija otvaranja novih malih pogona za preradu uljarica tzv. „mini uljare“. Razvoj „mini uljara“ počinje se intenzivirati kako je počeo jačati ekološki pokret i zaoštravanje zakonskih propisa za očuvanje prirode. Također i uvidom da biološka (ekološka) proizvodnja hrane ostvaruje značajnu prednost i veću financijsku dobit.
Sve se više preferira „farmerska-seoska“ koncepcija prerade uljarica, dakle prerada na mjestu proizvodnje sirovine kako bi se maksimalno sačuvala nutritivna vrijednost i kvaliteta sirovine kao i proizvedenog ulja. Time se smanjuje mogućnost pojave naknadnih nepoželjnih procesa kvarenja sirovine. Također, možemo reći da je i globalna energetska kriza dala poticaj za lokalnu proizvodnju biljnih ulja u mini uljarama radi vlastite proizvodnje energenata – biodizela koji je metil ester masnih kiselina i predstavlja alternativno gorivo na bazi biljnih ulja (npr. repičino ulje).
Time poljoprivrednici sami osiguravaju gorivo za svoju mehanizaciju i umanjuju financijske troškove. Shvativši kako se potražnja za salatnim uljima na tržištu povećala, zadnjih desetak godina obiteljska poljoprivredna gospodarstva (OPG) otvaraju „mini uljare“ i sve više prelaze na njihovu proizvodnju, naročito visokodohodovnih ulja (konopljinovo ulje, ulje Camelina sativa L., ulje sikavice, laneno ulje, bučino ulje, lješnjakovo i orahovo ulje i dr.).
OPG – ovi otvaranjem „mini uljara“ u malim pogonima mogu proizvoditi jestiva nerafinirana ulja (hladno prešana, djevičanska) s jednostavnijom opremom i tehnologijom, a to znači i sa manjim investicijama. Svrha otvaranja „mini uljara“ je proizvodnja specifičnih proizvoda kako bi dopunili asortiman jestivih biljnih ulja. Trebaju ponuditi tržištu one vrste i kategorije biljnih ulja koje velika industrija ulja ne može osigurati. Tijekom rada u takvim malim pogonima proizvodnje ulja mora se osigurati potpuna primjena higijenskih propisa kako ne bi došlo do kontaminacije sirovine, ulja i nusproizvoda (pogača) te poštivati ekološki propisi.
Dakle, mini uljara može biti usmjerena na:
– proizvodnju salatnih hladno prešanih i djevičanskih ulja kojih nema u asortimanu ulja velikih proizvođača,
– proizvodnju specijalnih ulja s posebnim sastavom masnih kiselina koje blagotvorno djeluju kod određenih bolesti (primjena ulja u medicini i kozmetici),
– proizvodnju specijalnih ulja prema zahtjevima posebnih grupa potrošača (makrobiotičari),
– preradu specifičnih sirovina ili nusproizvoda kojih ima manje na tržištu pa se ne mogu preraditi u velikim pogonima,
– preradu sirovina s udaljenijih područja od industrijskih pogona,
– proizvodnju određenih vrsta ulja za tehničke svrhe.
PROČITAJTE OSTALE ČLANKE O PROIZVODNJI ULJA:
Zakonska regulativa o uljima i mastima
Sirovina za proizvodnju jestivih ulja
Proizvodnja nerafiniranih ulja prešanjem
Čišćenje sirovog ulja i pakiranje ulja
Ulja u kulinarstvu i njihov doprinos zdravlju
Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje
Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
