Mjere prilagodbe poljoprivredne proizvodnje na klimatske promjene

Klimatske promjene su iznimno kompleksan fenomen s puno nepoznanica i varijabli i kao takvom mu treba i pristupiti. Scenariji ili projekcije klimatskih promjena u budućnosti i njihov daljnji utjecaj na naš planet uglavnom ukazuju na povećanje prosječne temperature zraka i intenzivniju degradaciju okoliša.

Strategije djelovanja potrebno je prilagoditi i usmjeriti prema različitim scenarijima klimatskih promjena koje se trebaju odvijati i provoditi istovremeno na tri osnovne razine: stagnacija daljnje degradacije okoliša (prvenstveno atmosfere), ublažavanje uzroka klimatskih promjena i prilagodba na klimatske promjene. Primjenom različitih strategija omogućuje se sustavima proizvodnje hrane stabilnost (sigurnost), efikasnost (u smislu korištenja resursa) i prilagodljivost (pravovremeni i odgovarajući odgovor na iznenadne promjene sustava).

Postoji više različitih strategija prilagodbe poljoprivredne biljne proizvodnje na klimatske promjene, a kao najznačajnije valja istaknuti sljedeće koncepte:

• Klimatski pametna poljoprivreda
• Održivo gospodarenje zemljištem
• Konzervacijska poljoprivreda.

Klimatski pametna poljoprivreda (Climate Smart Agriculture – CSA) temelji se na tri osnovne postavke, odnosno integrira tri dimenzije održivog razvoja (ekonomski, socijalni i okolišni):

• održiva intenzifikacija poljoprivredne proizvodnje i dobiti
• prilagodba i jačanje otpornosti agroekosustava na klimatske promjene
• smanjenje i/ili uklanjanje plinova staklenika.

Održivo gospodarenje zemljištem (Sustainable Land Management – SLM) temelji se na ispunjavanju sljedećih uvjeta:

• proizvodnost
• sigurnost
• zaštita
• ekonomičnost
• socijalna prihvatljivost
• trajnost.

Konzervacijska poljoprivreda (Conservation Agriculture – CA) se temelji na tri osnovna postulata kreirana prema principima održivost:

• trajna pokrivenost tla
• minimalno narušavanje tla obradom
• rotacija usjeva (plodored).

Za ove je koncepte značajna njihova prostorna, vremenska i tehnološka neovisnost, ali istovremeno u nekim slučajevima mogu biti međusobno visoko komplementarni. To znači da su uz određene nužne prilagodbe na specifičnosti agroekološkog uzgojnog područja, primjenjivi na globalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Uzimajući u obzir temeljne postavke poljoprivrede (npr., proizvodnost, održivost, dostatnost), zatim njene posebnosti (agroekološke i agrotehničke) u okviru prilagodbe na klimatske promjene, kao i mogućnosti odabira i primjenjivosti različitih strategija, postoji više različitih mjera i postupaka kojima se može doprinijeti ublažavanju i prilagođavanju klimatskim promjenama. Dvije su osnovne grupe izravnih i neizravnih mjera i postupaka koje se primjenjuju u prilagodbi poljoprivrede na klimatske promjene.

Prva grupa mjera prilagodbe temelji se na genskoj i oplemenjivačkoj osnovi, a uključuje:

• razvoj genskog potencijala
• introdukcija stranih kultivara
• kreiranje kultivara otpornijih na razne stresore.

Najznačajniji izvori stresa vezani uz klimatske promjene jesu visoka temperatura i suša, a oni služe kao prekursori za biotske i abiotske stresore za koje je potrebno razviti gensku otpornost. Glavni biotski izvori stresa su: bolesti, štetočine, korovi, kukci, nematode, gljive, bakterije, virusi, a glavni abiotski: visoka i niska temperatura, višak ili manjak vode, insolacija, vjetar.

Druga grupa mjera prilagodbe biljne proizvodnje na klimatski uvjetovane promjene temelji se na provedbi redovitih agrotehničkih mjera i postupaka u biljnoj proizvodnji na održiv način. Neki od najznačajnijih su:

• konzervacijska obrada tla
• održavanje poticanja biogenosti tla i (agro)bioraznolikosti
• agrošumarstvo
• smanjenje erozije (vodom, vjetrom, obradom tla)
• plodoredi, združeni usjevi (konsocijacija), međuusjevi
• pravilno gospodarenje vodom (navodnjavanje i protupoplavne mjere)
• pravilno gospodarenje humusom (i organskom tvari tla)
• sekvestracija ugljika (podizanje razine organske tvari)
• smanjenje emisije CO₂ (manipulacija biljnim ostatcima)
• praćenje vremenskih i klimatskih prognostičkih modela
• prognoziranje uroda
• uzgoj otpornijih usjeva
• introdukcija stranih kultivara
• razvoj i primjena održivih tehnologija.

Prethodno navedene mjere i postupci u obje grupe mjera prilagodbe predstavljaju okvir prema kojemu bi se trebalo postupati s ciljem ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama. Sustav mjera uspješno će funkcionirati samo uz uvjet značajne i istinske preorijentacije poljoprivredne proizvodnje od razine kreiranja legislative, preko proizvodnih i preradbenih ciklusa, do krajnje potrošnje.

Napomena: dijelovi ovog članka preuzeti su iz Sveučilišnog udžbenika: “Osnove tloznanstva i biljne proizvodnje”, autora Irena Jug, Danijel Jug, Bojana Brozović, Vesna Vukadinović, Boris Đurđević. Izdavač: Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Fakultet agrobiotehničkih znanosti Osijek (FAZOS), godina izdanja 2022.

PROČITAJTE VIŠE ČLANAKA:

Prilagodba klimatskim promjenama u poljoprivrednoj proizvodnji

Utjecaj svjetlosti na biljnu proizvodnju

Utjecaj topline na biljnu proizvodnju

Utjecaj vode na biljnu proizvodnju

Utjecaj zraka na biljnu proizodnju

Djelovanje vjetra na biljnu proizvodnju

Klimatske promjene i poljoprivreda