U Strategiji poljoprivrede do 2030., usvojenoj u Saboru 2021. godine, poljoprivredno znanje je istaknuto kao jedna od ključnih razvojnih potreba i navodi se da Hrvatska ima mnoge od sastavnica za izgradnju snažnog sustava znanja i inovacija u poljoprivredi (engl. Agriculture Knowledge and Innovation Systems – AKIS).
Zbog rascjepkanosti i loše povezanosti dionika, ne postoji sustavna i učinkovita razmjena i primjena rezultata istraživanja, znanja, informacija i inovacija za razvoj poljoprivredno-prehrambenog sektora i ruralnih područja.
Usporedba broja poljoprivrednika sa završenom poljoprivrednom školom u Hrvatskoj i Njemačkoj
Prema dostupnim podacima u Hrvatskoj samo 8 % poljoprivrednika ima završenu poljoprivrednu školu. To znači da čak 92 posto hrvatskih poljoprivrednika nema formalno poljoprivredno obrazovanje, tj. svoj rad temelji na iskustvu i praksi.
U službenim statistikama navodi se podatak da oko 30 % poljoprivrednika ima završenu srednju školu. To stvara zabunu jer se ne radi o završenoj poljoprivrednoj školi, nego bilo kojoj srednjoj školi. Za razliku od Hrvatske, u Njemačkoj čak 61% voditelja poljoprivrednih gospodarstava ima završenu poljoprivrednu školu. Poljoprivrednici se u Njemačkoj također mogu usavršavati za stjecanje zvanja Poljoprivrednik-majstor. To napredovanje u Hrvatskoj nije omogućeno.
Poljoprivrednici koji na gospodarstvu rade u punom radnom vremenu su u čak 80% slučajeva završili poljoprivrednu školu, a visokih 92 % poljoprivrednika koji obrađuju više od 100 hektara zemlje završili su poljoprivrednu školu. U Švicarskoj je završena poljoprivredna škola uvjet za primanje poticaja.
Tribina o poljoprivrednom znanju u Matici hrvatskoj
Odjel za poljodjelstvo Matice hrvatske prepoznao je poljoprivredno znanje kao ključni faktor rasta i održivosti proizvodnje hrane u Hrvatskoj, pa je u prostorijama Matice hrvatske u Zagrebu, organizirao 20. travnja tribinu na temu “Mladi i znanje – obrazovanjem do bolje poljoprivrede i sela“. Organizator tribine, mr. sc. Josip Kraljičković, pročelnik Odjela za poljodjelstvo Matice hrvatske, u uvodu je spomenuo često izgovaranu frazu da „na mladima svijet ostaje“, ali u poljoprivredi to prečesto zvuči samo kao puste riječi, jer nam sela ostaju bez mladih i postaju pusta. Poljoprivreda 21. stoljeća više nije samo težak rad od zore do mraka, to je i upravljanje podacima i rad s dronovima i precizno poduzetništvo. Pitanje je, jesmo li mi kao društvo za to spremni? Ima mladih koji imaju volju, ali imaju li primjenjivo znanje i društvenu potporu?
Cilj tribine je bio raspraviti o tome kako obrazovanje pretvoriti u motor razvoja i poljoprivrede i sela, a ne u kartu za odlazak u grad. U fokusu su bila ova tri ključna pitanja:
- Kakvo je trenutno stanje obrazovanja mladih za poljoprivredu i selo?
- Koje su nam promjene hitno potrebne da bismo išli u korak s vremenom i potrebama?
- I konačno, što, tko i kako mora činiti da bismo osigurali bolju budućnost za našu poljoprivredu i selo kroz obrazovanje?
Kraljičković je predstavio govornike: Željku Gudelj-Velaga, ravnateljicu Uprave za potpore poljoprivredi i ruralnom razvoju u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, prof. dr. sc. Darka Preinera, prodekana Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dr. sc. Marcelu Andreata-Koren, prof. struč. stud., dekanicu Veleučilišta u Križevcima, Ivicu Marinića, dipl. ing., ravnatelja Agronomske škole Zagreb, Josipa Koraka, mag. ing. agr., proizvođača grožđa i vina, Tomislava Kralja, bacc. ing. agr., proizvođača mlijeka, te moderatora, prof. dr. sc. Milana Poljak, redovitog profesora Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji je na početku tribine naglasio kako znanje više nije luksuz, već osnovni alat rada u polju.
Fokus rasprave bio je na sinergiji između države, škola i fakulteta, a u sadržajnim i polemičnim raspravama naglašene su bitne činjenice i informacije o aktualnom poljoprivrednom obrazovanju i primjeni znanja u praksi.
Mladi vinar, Josip Korak, čiji je otac također agronom, istaknuo je kako je u njegovoj vinariji ključ uspjeha spoj iskustva i znanja. No, vrlo je teško naći kvalitetnu radnu snagu za rad u vinogradima. To ne čudi ako se ima u vidu gola činjenica da su plaće u poljoprivredi na razini EU upola manje nego u ostalim sektorima, a u Hrvatskoj su dodatno plaće zaposlenih u poljoprivredi tek pola plaće zaposlenih u poljoprivredi u EU.
Mladi proizvođač mlijeka, Tomislav Kralj smatra da poljoprivredno znanje zastarijeva u roku nekoliko godina, pa se njegov uspjeh ne može temeljiti na znanjima iz srednje poljoprivredne škole i Više poljoprivredne škole koju je u Križevcima završio prije 10-ak godina. Također je istaknuo da razvoj digitalnih programa ne prati dovoljno brzo vrlo česte zakonske promjene za vođenje evidencija i drugih administrativnih poslova na mliječnoj farmi pa je on često primoran te evidencije i administrativne poslove raditi na papiru. Izrazio je zabrinutost za budućnost proizvodnje mlijeka u Hrvatskoj, jer poznaje mnoge kolege koji su odustali, a samo jednog koji je proteklih godina ušao u proizvodnju mlijeka.
Prof. Ivica Marinić, ravnatelj Agronomske škole Zagreb, naglasio je da u tu školu ide 500 učenika iz 16 hrvatskih županija. U 6 strukovnih programa krenula je modularna nastava s većim udjelom prakse za vrijeme četverogodišnjeg školovanja. Istaknuo je važnost rane motivacije: Srednja škola je mjesto gdje se rađa ljubav prema zemlji, ali se tu moraju postaviti i temelji modernog poduzetništva.
Dr. sc. Marcela Andreata-Koren, dekanica Veleučilišta u Križevcima osvrnula se na izvrstan rad Poljoprivredne savjetodavne službe, koja ima ključnu ulogu u prijenosu znanja u praksu, ali i nedovoljan broj savjetodavaca, osobito kad se usporedimo sa Slovenijom u kojoj na 60-ak tisuća poljoprivrednih gospodarstava djeluje oko 300 savjetodavaca, a u Hrvatskoj na 160 tisuća obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava imamo samo 200 terenskih savjetnika . Slovenija ima jednog poljoprivrednog savjetnika na 200 OPG-a, a Hrvatska na 800 OPG-a , 4 puta manje. Povezivanje teorije i prakse naša je misija. Mladi moraju izaći s fakulteta s primjenjivim znanjima koja mogu odmah implementirati na svojim obiteljskim gospodarstvima, napomenula je Andreata-Koren.
Željka Gudelj-Velaga, ravnateljica Uprave za potpore poljoprivredi i ruralnom razvoju, Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, istaknula je da će problem proizvodnje hrane biti sve veći jer potpore za mlade poljoprivrednike nisu dovoljne da motiviraju mlade ljude za zapošljavanje u poljoprivredi. Takvo stanje pogoršava i nefunkcioniranje Udruge mladih poljoprivrednika u Hrvatskoj.
Ministarstvo kroz strateške planove stavlja poseban naglasak na mlade poljoprivrednike. Nije dovoljno samo osigurati potpore; moramo osigurati da ti mladi ljudi imaju vještine za upravljanje kompleksnim sustavima i povlačenje sredstava iz EU fondova, naglasila je i dodala da bi sustav obrazovanja u poljoprivredi trebao biti u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede kao što je to u Francuskoj, Austriji, Njemačkoj, i drugim EU državama s razvijenom poljoprivredom.
Prof. dr. sc. Darko Preiner rekao je da agronomija danas nije samo ‘rad na zemlji’. To je visoka tehnologija, precizna poljoprivreda i održivo upravljanje resursima i cilj je educirati stručnjake koji će biti lideri, a ne samo promatrači promjena. Zaključio je kako je znanost presudna u borbi s klimatskim promjenama koje izravno utječu na prinose.
Martina Marek Marinić, ravnateljica Osnovne škole Križ, u svojoj nadahnutoj diskusiji , istaknula je da ne postoji dovoljna društvena svijest o tome da je interes za poljoprivredu u svojoj biti odnos prema hrani. Zato ova škola već u svom programu nastave radi na prihvaćanju tog stava svojim učenicima.
Zajednička je poruka skupa jasna: mladi su spremni ostati na selu, ali samo ako im društvo osigura vrhunsko obrazovanje i infrastrukturu koja prati njihove ambicije. Hrvatska poljoprivreda budućnosti ne ovisi o motici, već o pametnim rješenjima i ljudima koji ih znaju primijeniti.
Znanje je jedini resurs koji se dijeljenjem množi, a u poljoprivredi je to razlika između opstanka i propasti, istaknuto je na kraju tribine u Matici hrvatskoj.
AKIS sustav u Republici Hrvatskoj
„Proizvodnja“, prijenos i primjena znanja u poljoprivrednoj praksi je, za povećanje količine, kvalitete i konkurentnosti proizvodnje hrane u Hrvatskoj, bez dvojbe, jednako važan kao i drugi proizvodni resursi, kao što su zemlja, klima i radna snaga. Zato će Gospodarski list nastaviti pisati o ostalim aspektima stanja i potreba primjene znanja u poljoprivrednu praksu
O AKIS-u, Sustava znanja i inovacija u poljoprivredi (engl. Agriculture Knowledge and Innovation Systems ), je Gospodarski list pisao već u u svom broju 13/14, od 20. 7. 2025.
U navedenom članku Gospodarski list piše „AKIS sustav u Republici Hrvatskoj postaje sve snažniji alat za povezivanje znanja, prakse i inovacija u poljoprivredi. Njegov strateški razvoj, digitalizacija kroz AKIS platformu te uspostava stručnih radnih grupa osiguravaju suvremenu, dostupnu i učinkovitu podršku poljoprivrednicima. Sustavno ulaganje u ovaj okvir stvara temelj za modernu, konkurentnu i održivu hrvatsku poljoprivredu.“
Ali je ovaj sustav još u povojima pa je o njegovoj intenzivnijoj organizaciji itekako potrebno informirati dionike u poljoprivrednom sektoru. Ovaj stav potvrđuje i stručni pregledni rad Tihane Kovačićek i Magdalene Zrakić Sušac, sa Zavoda za agrarnu ekonomiku i ruralni razvoj, Agronomski fakultet, Zagreb u kojem piše „ „Sustav prijenosa znanja i inovacija u poljoprivredi (AKIS) u Hrvatskoj: što znamo o njemu… Uspješna poljoprivredna proizvodnja nije moguća bez transfera znanja od istraživača do poljoprivrednika. Ključnu ulogu u tom lancu ima učinkovit sustav prijenosa znanja i inovacija u poljoprivredi (AKIS).
Aktualno programsko razdoblje Zajedničke poljoprivredne politike (2023. – 2027.) velik naglasak stavlja na veću upotrebu znanja i inovacija, tj. na jačanje AKIS sustava. Cilj ovog rada je utvrditi karakteristike AKIS sustava u Hrvatskoj. Za potrebe rada analizirani su objavljeni radovi (u otvorenom pristupu) koji se bave AKIS-om u Hrvatskoj. Neke od karakteristika AKIS-a su fragmentiranost i utjecaj javnih tijela; nedostatak značajnih istraživanja i inovacija te nedostatak suradnje među dionicima.“
Foto: Gemini.ai
