Škarpina, atraktivna riba Jadranskog mora, znana je pod znanstvenim nazivom Scorpaena a karakteriziraju je brojni privjesci na koži i nitaste izrasline oko usta koje daju dojam kao da je dio morskog dna. U našim krajevima ova riba ima više imena, a neka od češćih su: škrpina, crveni škrpun, logrnja, skarpina, skrpina i dr.
Boja škarpine je promjenjiva, kreće od ciglasto-crvene do svijetlo ružičaste boje, a na tijelu su prisutne i tamne mrlje. Škarpina je vrsta koja ima sposobnost promjene količine pigmenta u koži, pa stoga dolazi do promjene šara i nijansi mrlja u skladu s okolinom u kojoj živi. Tako se mimikrijom, tj. sposobnošću da se tijelom prilagodi okruženju, vrlo uspješno krije od drugih grabežljivaca.
Oblik tijela joj je poprilično neproporcionalan radi vrlo velike glave u odnosu na tijelo te radi velikih prsnih peraja. Uobičajene je težine oko 3 kilograma i dužine tridesetak centimetara, no može narasti i do 5 kg, odnosno 60 centimetara. Škarpina je riba morskog dna, živi na kamenitim, pješčanim ili blatnjavim dnima na dubinama od 20–400 m. U jesen i proljeće nalazimo je bliže obali dok ostali dio godine provodi na većim dubinama. Po ponašanju je sjedilačka, samotna i neseleća riba. Po danu se skriva i u udubinama, procijepima i špiljama, dok noću izlazi u lov. Spada u skupinu riba predatora, odnosno, hrani se drugim ribama, kao i rakovima i mekušcima. Radi posebnog oblika tijela, škarpina lovi svoj plijen noću iz zasjede. Skriva se u mulju, pijesku, ili među algama, a plijen privlači stalnim pokretima s izraslinama na glavi. Žrtvu hvata svojim velikim ustima i pri brzom pokretu glave.
Škarpina spolnu zrelost postiže s dvije godine starosti. Vrijeme mrijesta je ljeto, kad se približava obali. Jaja polaže u nakupinama obavijena zaštitnim sluzavim omotačem koja valovi i morske struje nose kroz plićak. Tako jaja dospijevaju do brojnih pukotina na stijenama u plićaku gdje nastavljaju svoj razvoj. To je vrsta s malim brojem prirodnih neprijatelja, a njen glavni prirodni neprijatelj u Jadranu je murina.
Škarpina spada u otrovne ribe Jadranskog mora, no unatoč tome može se konzumirati jer se otrov razgrađuje na visokim temperaturama prilikom kuhanja i pečenja. Otrov se nalazi na bodljama u leđnim, prsnim i analnim perajama. Bodlje su u kožnoj ovojnici, a u uzdužnom žlijebu nalazi se otrovno žljezdano tkivo, a bodlje na škržnom poklopcu ne sadrže otrovne žlijezde. Nakon uboda javljaju se simptomi poput jake, pulsirajuće boli koja se širi se na okolicu ubodne rane uz crvenilo i oticanje. Područje oko rane postaje ishemično i cijanotično. Bol traje nekoliko sati i zatim nestaje. Budući da je otrov termolabilan, kao oblik pomoći, mjesto uboda se može uroniti u vruću vodu. Škarpina se rado lovi u Jadranskom moru radi ukusnog i cijenjenog mesa.
Izvor: Gospodarski list
