Slabokrvnost, malokrvnost, (anemija), je bolest u kojoj je broj crvenih krvnih stanica (eritrocita) ili količina hemoglobina (bjelančevina koja prenosi kisik) u njima, ispod normalne vrijednosti. Kao rezultat anemije, bolesnik najčešće osjeća umor, slabost, vrtoglavicu, otežanu koncentraciju, pospanost, zujanje u ušima, glavobolju, bljedoću kože i sluznica, krhke nokte, ispadanje kose itd.
Ta se bolest može pojaviti pri zatajenju bubrega, u endokrinim oboljenjima. Zatim u slučajevima poremećaja sazrijevanja eritrocita zbog manjka željeza u organizmu, zbog nedostatka vitamina B12 ili folne kiseline), kod povećane ili ubrzane razgradnje eritrocita.
Globalni problem
Slabokrvnost je veliki globalni problem, koji osobitio pogađa žene u reproduktivnoj dobi, od kojih oko trećina ima smanjene zalihe željeza. U posljednjem izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije oko 800 milijuna djece i žena pati od anemije. Do pomanjkanja željeza u organizmu dolazi najčešće zbog njegovog smanjenog unosa u odnosu na potrošnju. Zbog toga se najčešće i spominju žene koje redovito gube krv menstrualnim krvarenjem. U djece do razvoja anemije dolazi zbog poremećaja apsorpcije željeza iz hrane (glutenska enteropatija). Do pomanjkanja željeza može doći i zbog krvarenja koje ne mora biti vidljivo, kao što je primjerice krvarenje zbog tumora debelog crijeva. Zato je potrebno svaki slučaj anemije zbog manjka željeza shvatiti ozbiljno. Treba ispitati je li do razvoja anemije došlo radi smanjenog unosa, poremećaja apsorpcije željeza ili krvarenja.
Nevidljiva krvarenja su veliki problem, manje zbog anemije, a više zbog prirode izvora tog krvarenja. Vegetarijanci, ako ne žele jesti meso, trebaju paziti da unose drugu hranu bogatu željezom. Zanemarivanje znakova koji upućuju na slabokrvnost, karakteristično je za većinu bolesnika koji nalaze različito opravdanje za to.
Najbolji izvori željeza su crveno meso, osobito jetrica i ostale vrste mesa. Treba povećati unos lisnatog povrća, crvenog kupusa, peršina, repe, špinata, cikle, krastavaca soka od rajčice, ribe, piletine, jaja, soka od višnje i kupine.
Grah i ostale mahunarke odličan su izvor vitamina i željeza. Jedna šalica graha primjerice, može nam dati 90 posto dnevne potrebe za željezom. Bogati su folatima, vitaminima B6 i B12. Važan je i vitamin C i folna kiselina.
Liječenje anemije provodi se prema obliku bolesti, uglavnom uzimanjem preparata sa željezom i vitaminima C i B12 te reguliranjem prehrane, primjenom transfuzija eritrocita, odnosno liječenjem osnovne bolesti ili poremećaja koji su doveli do anemije. Razumljivo, svako liječenje mora započeti pregledom kod liječnika i odgovarajućim pretragama, koje će on odrediti.
Izvor: Gospodarski kalendar
