U posljednje vrijeme sve se češće potenciraju i vode rasprave o štetama od divljači, bilo da se radi o štetama koje životinje naprave u šumi, na poljoprivrednim kulturama, u prometu i sl.
Upravo je o ovoj problematici nedavno raspravljao i saborski Odbor za poljoprivredu. Iako nije bilo konkretnijih zaključaka, niti akcijskoga plana što i kada učiniti, važno je da se o ovoj problematici počelo raspravljati. Nadajmo se da će se u skorije vrijeme pristupiti konkretnijem rješavanju ove problematike. Većina prisutnih složila se da bi se ovom problemu trebalo doskočiti izmjenama prvenstveno Zakona o lovstvu, kako bi s stvorila zakonska pretpostavka, što se iz objektivnih razloga sigurno neće dogoditi prije početka iduće godine. No, do tada treba poduzeti ono što možemo kako bismo štete sveli na najmanju moguću mjeru.
Zašto divljač radi štetu?
Što je uopće uzrok povećanim štetama u posljednje vrijeme? Teško je na to pitanje jednostavno odgovoriti jer su uzroci višestruki. No, svakako valja naglasiti kako je održivi suživot ljudi i životinja evolucijski doseg. Pri tome ističemo, da čovjek ima primat u iskorištavanju prirodnih bogatstava. Tako primjerice zemlju koristi za uzgoj šumskih i poljoprivrednih kultura, no istovremeno na toj zemlji obitavaju i životinje kao njen integralni dio. Radi zadovoljavanja svojih stanišnih i hranidbenih potreba životinje nesvjesno čovjeku nanose štete odnosno smanjuju prinose, a samim time i zaradu.
Nagon za migracijom
Treba istaknuti da urbanizacijom odnosno tzv. antropogenim utjecajima svakodnevno smanjujemo životni prostor životinjama. Spomenimo primjerice naselja u kojima prisustvo krupne, a djelomično i sitne divljači, u pravilu uopće nije poželjno. No, veći problem stvaraju ceste, posebice ograđene autoceste. Njihovom izgradnjom smo ograničili životni prostor divljači odnosno onemogućili ili znatno umanjili kretanje (migracije) divljači. Još drastičniji primjer je ograda koju je s ciljem sprječavanja migracija ljudi postavljena na granici između Republike Hrvatske i Republike Mađarske. Ova ograda, osim što je umanjila ili spriječila migraciju ljudima, u velikoj je mjeri spriječila ili gotovo potpuno onemogućila migraciju životinjama.
Najviše je ovime u svojim životnim potrebama zakinuta jelenska divljač. Ona primjerice na području Baranje obitava u krdima i od nekoliko stotina jedinki. Jelenska divljač ima izražen migracijski nagon. Područjem uz administrativnu granicu između dvije države svakodnevno je nesmetano prolazila zadovoljavajući tako evolucijom stečene stoljetne nagone. Podizanjem ograde migracija joj je onemogućena i sada je ova divljač prisiljena boraviti na znatno manjoj površini.
I tu dolazimo do problema u gospodarenju. Sada veći broj životinja živi na manjem prostoru i neminovno je da će već svojim kretanjem, a posebice hranjenjem činiti veće štete na poljoprivrednim kulturama, nego što je to bilo ranije. Ovo je samo jedan primjer zašto su štete od divljači sve veće i nažalost imaju tendenciju povećanja. Svi ćemo se složiti da jelenska divljač nije i ne smije biti proglašena štetočinom. Ona je veliko prirodno bogatstvo, no ona je i značajan gospodarski resurs.
Na samom početku valja razjasniti da je suživot čovjeka i životinja neminovan. Također i da treba biti održiv kako bi se očuvala biološka raznolikost, ali i prirodna ravnoteža. Upravo je smisao lovnog gospodarenja osigurati održivi suživot svih korisnika prirodnih bogatstava na zadovoljstvo svih njegovih dionika – poljoprivrednika, šumara, lovaca, ljubitelja prirode i inih drugih.
To nije lagan posao. U prilog ovoj činjenici idu i već spomenute rasprave koje se svakodnevno vode o ovoj problematici na svim razinama. Razumljivi cilj poljoprivrednog proizvođača je dobiti što veći urod na svojoj poljoprivrednoj površini i time ostvariti što je veći prihod. Isti cilj ne može si postaviti i lovoovlaštenik tj. da na istoj površini uzgoji što veći broj divljači. Smisao lovnoga gospodarenja je da na istoj površini uzgoji onoliki broj divljači koja neće činiti značajnije štete odnosno značajnije utjecati na smanjenje prinosa.
Zato je u Hrvatskoj lovstvo uređena gospodarska aktivnost. Jedan od njenih ciljeva i jest baviti se i smanjenjem šteta od divljači odnosno održivo gospodarenje. Smisao ovog članka nije tražiti krivca ili polemizirati o ovoj problematici, nego ponoviti ili utvrditi činjenice i preporučiti mjere koje je potrebno provoditi u trenutnim zakonskim okvirima. Sve kako bi se štete od divljači smanjile na najmanju moguću mjeru. Poslovično narodnim rječnikom rečeno smisao ovih redaka je pokušati objasniti kako smanjiti štete od divljači. Sve kako bi „vuk bio sit i ovce na broju“.
Pravni okvir
Kad se šteta dogodi postavlja se pitanje tko je za nju odgovoran, tko ju je dužan nadoknaditi. Nerijetko sporovi završavaju na sudu, što je često dugotrajan i mukotrpan postupak. Stoga je potrebno prije svega dati pravni okvir.
U članku 52. Ustava Republike Hrvatske, kao temeljnog pravnog akta naše države, stoji:
–More, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobito kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekološkog značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku, imaju njezinu osobitu zaštitu. Zakonom se određuje način na koji dobra od interesa za Republiku mogu upotrebljavati i iskorištavati ovlaštenici prava na njima i vlasnici, te naknada za ograničenja kojima su podvrgnuti.
Iz ovoga proizlazi da je cjelokupni životinjski svijet ustavna kategorija. Odnosno, da životinje imaju gospodarsko i ekološko značenje te da imaju osobitu zaštitu ako je to zakonom određeno. Dakle Ustav nas izravno upućuje na aktualni Zakon o lovstvu iz 2018. godine. On u svom 3. članku navodi da je „divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu te da je ustanovljenje lovišta u interesu Republike Hrvatske“. Sada se postavlja pitanje, koje životinje jesu divljač, a koje nisu. Zakon o lovstvu eksplicitno u članku 9. navodi koje životinjske vrste se smatraju divljači.
a) Krupna divljač
- jelen obični (Cervus elaphus L.)
- jelen lopatar (Dama dama L.)
- jelen aksis (Axis axis L.)
- srna obična (Capreolus capreolus L.)
- divokoza (Rupicapra rupicapra L.)
- muflon (Ovis aries musimon Pall.)
- svinja divlja (Sus scrofa L.)
- smeđi medvjed (Ursus arctos L.)
b) Sitna divljač
c) Dlakava divljač
- jazavac (Meles meles L.)
- mačka divlja (Felis silvestris Schr.)
- kuna bjelica (Martes foina Erx.)
- kuna zlatica (Martes martes L.)
- lasica mala (Mustela nivalis L.)
- dabar (Castor fiber L.)
- zec obični (Lepus europaeus Pall.)
- kunić divlji (Oryctolagus cuniculus L.)
- puh veliki (Glis glis L.)
- lisica (Vulpes vulpes L.)
- čagalj (Canis aureus L.)
- tvor (Mustela putorius L.)
d) Pernata divljač
- fazan – gnjetlovi (Phasianus sp. L.)
- jarebice kamenjarke:
- grivna (Alectoris graeca Meissn.)
- čukara (Alectoris chucar Grey.)
- trčka skvržulja (Perdix perdix L.)
- prepelice:
- pućpura (Coturnix coturnix L.)
- virdžinijska (Coturnix virginiana L.)
- šljuke:
- bena (Scolopax rusticola L.)
- kokošica (Gallinago gallinago L.)
- golub divlji:
- grivnjaš (Columba palumbus L.)
- pećinar (Columba livia Gmelin.)
- guske divlje:
- glogovnjača (Anser fabalis Latham.)
- lisasta (Anser albifrons Scopoli.)
- patke divlje:
- gluhara (Anas platyrhynchos L.)
- glavata (Aythya ferina L.)
- krunasta (Aythya fuligula L.)
- pupčanica (Anas querquedula L.)
- kržulja (Anas crecca L.)
- liska crna (Fulica atra L.)
- vrana siva (Corvus corone cornix L.)
- vrana gačac (Corvus frugilegus L.)
- čavka zlogodnjača (Coloeus monedula L.)
- svraka (Pica pica L.)
- šojka kreštalica (Garrulus glandarius L.).
Dakle, u Republici Hrvatskoj na popisu divljači nalazi se ukupno 43 životinjske vrste koje Zakon o lovstvu prepoznaje kao divljač (8 vrsta krupne divljači, 12 vrsta sitne dlakave divljači te 23 vrste sitne pernate divljači). Ostale životinjske vrste koje nisu na ovom popisu u Hrvatskoj ne smatramo divljači i oni nisu u ingerenciji Zakona o lovstvu.
Ranije spomenuti vuk (Canis lupus L.) u Republici Hrvatskoj nije divljač, nego strogo zaštićena vrsta sukladno Zakonu o zaštiti prirode i Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama, a njime se upravlja posebnim Planom upravljanja vukom u Hrvatskoj. Primjerice u susjednoj Bosni i Hercegovini vuk jest na popisu divljači i njime se gospodari kako i drugim vrstama divljači.
Napominjemo to ovdje radi razumijevanja različitih načina pristupa mjerama sprječavanja šteta odnosno različitih načina obračuna šteta od životinja koje jesu na popisu divljači za razliku od strogo zaštićenih vrsta (koje nisu divljač).
