U sljedećih nekoliko članaka Gospodarskog list donosimo analizu Ivana Kopilovića, mag. ing. agr. s pregledom poljoprivredne proizvodnje u članicama Europske unije i usporedbom s hrvatskom poljoprivredom, uz ključne pokazatelje zašto domaća poljoprivreda nije dovoljno konkurentna i zašto unatoč znatnim ulaganjima u poljoprivredu iz prethodnog proračunskog razdoblja kroz Program ruralnog razvoja 2014.-2020., hrvatska poljoprivreda i dalje nazaduje.
Zajednička poljoprivredna politika u naravi je agrarna politika članica EU koja je utemeljena 1962. godine od 6 članica utemeljitelja Europske zajednice. Tih 6 članica su Italija, Njemačka, Francuska, Belgija, Nizozemska, Luksemburg.
Ciljevi zajedničke poljoprivredne politike su: opskrbiti građane EU-a cjenovno pristupačnom, zdravstveno ispravnom i visokokvalitetnom hranom, osigurati primjereni životni standard poljoprivrednicima te očuvati prirodne resurse i poštovati okoliš.
Održiva i konkurentna poljoprivreda
U novom programskom razdoblju, perspektiva zajedničke poljoprivredne politike u konceptu Green deal-a je: sigurna opskrba stanovništva EU dostatnom količinom i kvalitetom hrane, modeliranje regulatornih mehanizama koji će otkloniti posljedice nestabilnosti tržišta i nestabilnosti cijena poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, razvijanje uvjeta i standarda života u ruralnom prostoru, uz održavanje nužne gospodarske aktivnosti korištenjem prirodnih resursa u konceptu klimatskih promjena, održive i konkurentne poljoprivrede te bioraznolikost područja EU. Od ukupnog proračuna EU, oko 33% sredstava ide u smjeru primarne poljoprivredne proizvodnje i ruralnog razvoja kroz održivu i konkurentnu poljoprivredu.
Starije članice EU u koje podrazumijevamo EU 15, na raspolaganju su imale više programskih razdoblja ZPP-a za kapitalne investicije koje su vremenom osigurale visoku produktivnost, modernizaciju i restrukturiranje poljoprivrednih gospodarstava. Visoka produktivnost, visoka ekonomska vrijednost poljoprivrednog gospodarstva te komasirane i arondirane poljoprivredne površine, karakteristika su moderne poljoprivrede EU. Zajednička poljoprivredna politika transferira potpore kroz dvije linije. Prva linija je izravna potpora i tržišne mjere koje podrazumijevaju koncept potpore dohotku za održivost, te druga linija kroz ruralni razvoj, u smislu investicijske potpore za održivost i konkurentnost. Te dvije linije potpora financiraju se iz fonda za jamstva u poljoprivredi (EAGF) i fonda za ruralni razvoj (EAFRD).
Udio poljoprivredne proizvodnje u BDP-u EU-27 iznosio je u 2021. godini 1,3 %. U Republici Hrvatskoj je 2021. godini, BDP bio 58,244 milijardi eura što iznosi 15.015,00 eura po stanovniku. Udio šumarstva, poljoprivrede i ribarstva iznosio je 3,5% BDP-a RH, a udio same poljoprivrede u BDP-u bio je 2,1 %.
Grafikon vrijednosti poljoprivredne proizvodnje, međufazne potrošnje i bruto dodane vrijednost u RH (2012.-2022.)
Vrijednost poljoprivredne proizvodnje u 2012. godini bila je 2.775 milijarde eura. U 2022. godini vrijednost proizvodnje narasla na 3.122 milijarde eura. Vrijednost poljoprivredne proizvodnje u 10 godina porasla je za 12,5%. U isto promatrano razdoblje od 2012. do 2022. godine, stopa inflacije porasla je za 25,3%. Kada od nominalnog rasta od 12,5% oduzmemo stopu inflacije od 25,3%, dolazimo do saznanja da je poljoprivredna proizvodnja realno pala za 12,8% (-12,8% – vrijednost poljoprivredne proizvodnje). U istom promatranom razdoblju bruto dodana vrijednost poljoprivrede sumirano iznosi 12,150 milijarde eura.
U promatranom razdoblju od 2012. do 2021. godine, vrijednost poljoprivredne proizvodnje, odnosno output poljoprivrede, možemo usporediti u 2013. godini (kada je output bio 2,42 milijarde eura) i 7 godina kasnije, u 2020. godini (kada je bio 2,42 milijarde eura). Gotovo približne vrijednosti, ali u potpuno drugom kontekstu korištenja investicijskih potpora drugog stupa ZPP-a za razdoblje 2014.- 2020. u kojem je godišnje predviđeno oko 330 milijuna eura. Uložili smo kroz ruralni razvoj otprilike 2,31 milijardu eura, a vrijednost proizvodnje nam je ostala približno jednaka. Utjecaj inflacije na nominalnu vrijednost poljoprivredne proizvodnje je značajan.
Kada nominalnu vrijednost proizvodnje umanjimo za godišnju stopu inflacije, dobivamo realnu vrijednost poljoprivredne proizvodnje. Ona je od 2013. do 2019. godine evidentno padala. Izjednačavanje se događa u 2020. godini. To pokazuje da investicije u domaćoj poljoprivredi nisu povećale produktivnost, niti naturalnu vrijednost poljoprivredne proizvodnje.
Uvoz poljoprivrednih proizvoda
Ukupan uvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u RH, za razdoblje 2012. do 2022. godine iznosi 32.638.042.641,00 eura. Ukupan izvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda za razdoblje 2012. do 2022. godine, iznosi 21.648.111.113,00 eura. Ukupan deficit vanjskotrgovinske bilance je 10.989.931.528,00 eura.
U promatranom razdoblju 2012. god 2022. godine, uvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (promatrano prema metodologiji tarifnih oznaka 1-24), je u 2012. godini iznosio 1,97 milijardi eura. U 2022. godini iznosio je 4,93 milijarde eura, što predstavlja rast od 2,5 puta. Izvoz u 2012. godini je iznosio 1,24 milijarde eura, a u 2022. godini 3,52 milijarde eura što znači da je porastao za 2,8 puta. Deficit vanjskotrgovinske bilance u 2012. godini iznosio je 730.760.613 eura. U 2022. godini iznosio je 1.413.667.401 eura, što predstavlja rast od 1,9 puta.
U 2022. godini uvoz je bio 4,93 milijarde eura i predstavlja porast od 1.2 milijarde eura u odnosu na 2021. godinu, što je porast od 32 %. Uvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u RH u 2022. godini bio je 4,93 milijarde eura. Izvoz je bio 3,5 milijarde eura. Deficit vanjsko trgovinske bilance bio je 1,4 milijarde eura što je rast od oko 40 %.
Cijene inputa rastu, a primarnih proizvoda padaju
Ukupna nominalna vrijednost poljoprivredne proizvodnje za razdoblje od 2012. do 2022. godine iznosi 26,714 milijardi eura. Uvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda iznosio je 32,638 milijardi eura. To nam govori da je uvoz veći od poljoprivredne proizvodnje za 5,924 milijardi eura ili 22%. Bruto dodana vrijednost poljoprivredne proizvodnje u promatranom razdoblju iznosila je 12,150 milijardi eura. Deficit vanjskotrgovinske bilance poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda iznosio je 10,989 milijardi eura. To znači da je bruto dodana vrijednost veća od deficita, za 10,6%. Deficit vanjskotrgovinske bilance predstavlja pokazatelj da smo više novca potrošili na uvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u iznosu od gotovo 90% bruto dodane vrijednosti hrvatske poljoprivrede.
U Hrvatskoj imamo paradoks da cijene inputa rastu, dok u isto vrijeme cijene primarnih proizvoda padaju. Iz toga slijedi da primarna poljoprivredna proizvodnja bilježi deflaciju cijena svojih proizvoda, što je paradoks. Dohodak u poljoprivredi RH ne postoji, postoje samo ogromni gubitci koji ugrožavaju egzistenciju poljoprivredne proizvodnje. Ovakva ekonomska logika nije održiva u RH. Njome se trajno ugrožava sigurnost opskrbe hranom. Poljoprivredna gospodarstva nemaju uvjete za dostojanstven život.
Zajednička poljoprivredna politika EU-a za programsko razdoblje 2014.-2020. godine, u RH evidentno nije ostvarila svoje ciljeve. Najpogubnija činjenica je enorman uvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, te smanjena samodostatnost.
Preambiciozni ciljevi “Zelenog plana”
Prehrambeni suverenitet članica EU, osnovna je paradigma strategije od polja do stola u smjeru smanjivanja utjecaja na klimatske promjene i održive poljoprivrede. U ukupnim poljoprivrednim površinama članica EU, ekološka poljoprivreda ima obuhvat od 10,04%. Cilj ZPP-a je minimalno 25% površina pod ekološkom poljoprivredom. Ovo je preambiciozan cilj koji se u kontekstu klimatskih promjena i geostrateških tržišnih poremećaja, evidentno neće ostvariti. Još nije usvojena uredba o održivoj uporabi pesticida, a među ciljevima ZPP-a je smanjenje primjene pesticida za 50%.
U naravi je situacija kontradiktorna ako promotrimo indikatore potrošnje pesticida po članicama EU u kojoj najviše troše; Cipar – 8,9 kg/ha, Malta – 6,6 kg/ha, Nizozemska 5,2 te Belgija – 4,1 kg/ha. Prosjek EU-27 je 2,2 kg/ha, dok je potrošnja u RH 1,0 kg/ha u 2021. godini. To predstavlja 45% od prosjeka u EU. Održiva uporaba pesticida u konceptu strategije od polja do stola trebala bi primijeniti kriterij limita potrošnje pesticida i to u okvirima; od minimalne količine pesticida 0,5 kg/ha do maksimalno 1,2 kg/ha.
Prema ovom pokazatelju RH spada u red članica EU koje imaju najmanju potrošnju pesticida, što predstavlja komparativnu prednost naše poljoprivrede. Ako uzmemo u obzir i GMO free proizvodnju na poljoprivrednim površinama, sve to predstavlja nadstandard hrvatske poljoprivrede.
Nužne reforme u EU
Zajednička poljoprivredna politika vrlo teško može ostvariti zadane ciljeve i izazove kroz mehanizam ujednačavanja intervencija i operacija između članica EU, ujednačavanja tržišnih mehanizama i poslovanja. Investicije u fizičku i materijalnu imovinu u poljoprivredi kroz strojeve, opremu i objekte imaju povrat do 20 godina. Amortizacija kapitalnih investicija kao i njihova isplativost prelaze razdoblja od najmanje dva programska razdoblja ZPP-a. Stoga je vrlo važno da postoji kontinuitet u ZPP-u, a ne da ulazimo u dijametralno suprotne pristupe koji dovode sektor poljoprivrede u recesiju i nelikvidnost.
Poslovni planovi koji su sastavni dio investicijskih potpora ruralnog razvoja moraju se provoditi. Stoga, nemoguće je ostvariti profitabilnost ulaganja, ako s novim programskim razdobljem dolazi do novih pravila igre koja su dijametralno drugačija od trenutka kada je investicija projektirana i poslovnim planom zadana. Nužne su reforme unutar EU u paradigmi jednakosti, ravnomjerne raspodjele dohotka u poljoprivredi, ravnomjerne raspodjele potpora u poljoprivredi, te ravnopravne tržišne utakmice na zajedničkom tržištu.
Smanjenje ukupne poljoprivredne površine
Za vrijeme trajanja prvog programskog razdoblja ZPP-a, Hrvatska ne samo da nije povećala vrijednost proizvodnje i samodostatnost poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda nego je smanjila ukupne poljoprivredne površine prema podacima Eurostata koji su ažurirani na stranicama Europske komisije među CAP indikatorima.
RH je u 2016. godini imala 1 564 050 ha poljoprivrednih površina, a u 2021. godini 1 476 350 ha poljoprivrednih površina. To znači da smo izgubili 87 700 ha poljoprivrednih površina. Struktura poljoprivrednih površina u RH: obradive površine (oranice) –
58.0 %, trajni travnjaci – 36.5 % te trajni nasadi – 5.5 %. Članice EU s najvećim udjelom obradivih površina (oranica) su: Finska – 98.9 %, Danska – 90.1 %, Švedska – 84.4 %, Mađarska – 82.0 %. Prehrambeni suverenitet RH podrazumijeva sigurnost opskrbe hranom hrvatskog naroda, te povećanje opsega i kvalitete poljoprivrednih proizvoda. To se u naravi ne ostvaruje smanjenjem ukupnih poljoprivrednih površina i neprivođenjem svrsi neobrađenog poljoprivrednog zemljišta uz nefunkcionalnu poljoprivrednu infrastrukturu.
Od ukupnih poljoprivrednih površina, prosječno 10,04% je obuhvaćeno ekološkim praksama, dok u RH, od ukupnih poljoprivrednih površina pod ekološkim praksama imamo 8,3%, što je manje za 17% od prosjeka EU. Najveći udio površina pod ekološkom poljoprivredom imaju Estonija 23%, Švedska 20,2%, Portugal 19,3% te Italija 16,8%. (nastavlja se)
