Na e-savjetovanje do 12. rujna Ministarstvo poljoprivrede uputilo je u javnu raspravu Nacrt strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike Republike Hrvatske 2023. – 2027. (Strateški plan ZPP-a) te Strateške studije utjecaja na okoliš Strateškog plana ZPP-a. Osvrt na Strateški plan poslao je predsjednik udruge Hrvatski krški pašnjaci, Ivan Tešija.
Na početku osvrta, Ivan Tešija je naglasio kako Europska Komisija u primjedbama na Strateški plan, koje je poslala na 50-ak stranica Republici Hrvatskoj, ističe da treba mnogo bolje raspodijeliti izravna plaćanja, jasnije definirati mjere i pokazatelje rezultata, i da u Planu nedostaje zelene ambicije i očuvanja okoliša. Udruga Hrvatski krški pašnjaci uputila je dopis Europskoj Komisiji s primjedbama na Strateški plan. Ukazala je na nelogičnost da u omotnici za izravna plaćanja budu neke županije, gradovi, lučke uprave, a velik dio izravnih plaćanja ide u Hamag Bicro, Ministarstvo poljoprivrede i APPRRR.
Pogodovanje uskoj interesnoj skupini
–To su sve ogromna sredstva koja trebaju biti plasirana poljoprivrednicima u svrhu povećanja poljoprivredne proizvodnje. Nelogično je da uska grupa velikih dobije 80% ukupnih potpora, a svim ostalima se podijele mrvice, smatra Tešija.
–Zbog nepravedno raspodijeljenih sredstava imamo situaciju da nam od 100 000 OPG-ova čak 75 000 njih dobije potporu ispod 12 000 kn. To je socijalna mjera, a ne ozbiljnija potpora za povećanje domaće proizvodnje. Ministarstvo nam priča priču kako su mali OPG-ovi kičma poljoprivredne proizvodnje. Evidentno je da Ministarstvo jedno govori, a sasvim drugo radi. Stoga se i protivi ograničenju potpora osnovnih plaćanja na maksimalno 100 000 EUR.
–Osim toga nema jasne vizije kako revitalizirati krška područja na kojima se značajno može povećati rast ekološke proizvodnje mesa i mlijeka. Umjesto toga, imamo situaciju da vlast sustavno uništava ekstenzivno stočarstvo na krškim predjelima gdje je ono bilo vjekovna osnova egzistencije i naše antropološko naslijeđe. Dok cijela EU ide drumom, naše Ministarstvo (da bi pogodovalo uskoj interesnoj skupini velikih) ide šumom.
–Vrlo nezamjetno prošle su javne konzultacije i predstavljanje “Strateškog plana” za poljoprivredu na kojem se čulo svega i svašta. “Donositelji odluka” kao da žive na nekom drugom planetu. Strateški plan je nelogičan, štetan i podređen pogodovanju uskoj interesnoj skupini i nema nikakve veze sa unaprjeđenjem razvoja poljoprivrede.
Generacijska obnova sela
–Ruralna područja suočena su sa demografskim slomom, depopulacijom, opustošena su i mnoga nemaju osnovnu infrastrukturu. Donosioci odluka” pričaju o nužnosti “generacijske obnove sela”!? Očito im je nepoznanica da je upravo zbog loših politika do sada s ruralnih područja iselilo više od 500 000 ljudi i da su nam sela opustjela. Štetnim pravilnicima i zakonima su potjerali ljude s njihovih ognjišta, onemogućili su normalan život na selu, rad i proizvodnju. Na selu je postalo nezakonito držati blago, nezakonito i zabranjeno klanje, a klaonice su udaljene po 50km.
–Nezakonito je i kažnjivo napasivanje blaga na pašnjacima koji se pošumljavaju čak i oko naših kuća.
–Nezakonito je mnogo toga što bi trebalo biti zakonito, napominje Tešija. Dodaje da druge EU zemlje štite selo i seljaka, poput Francuske. Ona je zakonom zaštitila “osjetilno” naslijeđe svoga sela.
–„Miris” balege, kukurikanje pijetla, prevoženje stajnjaka, zvuk traktora, gakanje guske… To su samo neki od živopisnih zvukova i mirisa sela koje je Francuska zaštitila kao svoju prirodnu kulturnu baštinu. Kod nas, nažalost, nije tako.
–Na temelju dojave nekog susjeda, komunalni redar izlazi na teren i piše poljoprivredniku kaznu zbog “protupravnog” držanja stoke u selu, odlaganja stajnjaka. Čak i naloge o premještanju svojih štala iz sela i deložacije. Ako cestom vodite svoje blago na ispašu, policija vam piše kaznu. Razno razni inspektori imaju isti cilj, a to je kažnjavanje, svi udaraju po jadnom seljaku.
–Ovakav represivan način postupanja sa seljakom doveo je do pustošenja naših sela i masovnog iseljavanja ljudi s ruralnih područja. Pričati o “generacijskoj obnovi sela” s ovakvim zakonima i pravilnicima je licemjerno i populistički!, kaže Tešija.
Umanjenje potpora
–Da bi zaštitili svoj tradicionalni način života i rada poljoprivrednici su bili primorani podnijeti tužbe Ustavnom i Upravnom Sudu, te tražiti zaštitu kod EK. Dakle, nije bilo ni volje ni razumijevanja da se pomogne seljaku da opstane na selu, da proizvodi i plasira svoj proizvod. U svemu tome je opstruiran. Sad se opet žele umanjiti potpore za gorsko-planinska područja (GPP), ukinuti zeleno plaćanje, umanjiti ekološku proizvodnju. I to ljudima koji žive, rade i proizvode u najtežim uvjetima i dati ih istim “onima podobnima” zbog kojih je uništena hrvatska poljoprivreda i opustošena Slavonija, Lika, Dalmatinska Zagora, Gorski Kotar.
Krška područja nisu ispregovarana s EK za plaćanje. Umjesto da Hrvatska iznađe rješenje da to napravi sada u idućem referentnom razdoblju, ona nije to ni pokušala. Zbog toga je i u narednih sedam godina ostavila skoro pola teritorija RH bez ikakva prosperiteta i budućnosti.
Planirano umanjenje potpora nije nešto nužno i neophodno. To je tendenciozno planirano kako bi se uništilo ponajprije najveće poljoprivredne proizvođače na kršu. Iza svega stoji uvozno-trgovački lobi kojemu nije u interesu da se razvije i poveća domaća proizvodnja ekološkog mesa i mlijeka. Taj lobi nažalost upravlja poljoprivrednom politikom i utječe naveliko na donosioce odluka u Hrvatskoj.
Krški stočari dobiju svega 200 milijuna kuna iz omotnice za izravna plaćanja, žive, rade i proizvode u najtežim uvjetima. Stoku držimo u improviziranim objektima, zaobišle su nas mjere, mnogi ne mogu doći do pašnjačkih površina i ostvariti potpore. Hranu za stoku pretežno moramo kupiti. Ipak smo jedan od rijetkih sektora u poljoprivrednoj proizvodnji koji bilježi kontinuirani rast proizvodnje, tvrdi Tešija. Kaže da Hrvatska od ove godine ne sudjeluje u plaćanju izravnih potpora poljoprivrednicima nego cjelokupni iznos isplaćuje EK.
Da se zaista planira razvoj stočarstva i povećanje domaćeg mesa i mlijeka onda je Vlada mogla sudjelovati i dalje s minimalnom isplatom svog dijela.
Postoje neki načini da se izbjegne umanjenje potpora najugroženijima. Npr. alocirati sredstva iz drugog stupa u izravna plaćanja. Zatim ograničiti potpore osnovnih plaćanja na 100 000 E po preporuci EK ili pak umanjiti samo 50 kuna osnovna plaćanja, ali ne traži se rješenje da se izbjegne umanjenje nego sasvim suprotno, umanjiti potpore poljoprivrednicima s krških pašnjaka po bilo koju cijenu i na bilo koji način.
Zaštićena prirodna područja
Hrvatska je među vodećim zemljama EU po rasprostranjenosti zaštićenih prirodnih područja pod nazivom NATURA 2000. Imamo čak 38 % kopnenog teritorija Hrvatske pod NATUROM 2000 ili 1.5 milijuna hektara, što iznosi dvostruko više od prosjeka Europske Unije koji iznosi oko 18%.
–Predlagali smo da Hrvatska programira mjeru M12 budući da u postojećem programu Ruralnog razvoja RH, na cijelom području NATURA 2000 provodile su se samo mjere 10.1.4. i 10.1.5. tj. zaštita kosca i zaštita leptira, s minornim iznosom povučenih EU sredstava. Hrvatska u Strateškom planu uopće nije predvidjela isplatu potpora poljoprivrednicima u području NATURA 2000.!?
Krški pašnjaci se rasprostiru na oko 2 milijuna hektara. Oni su idealni za ekstenzivnu, klimatski prihvatljivu stočarsku proizvodnju, a prijavljeno je u Arkod sustav samo 60 000 ha.
Nije potrebno previše za zaključak koliko bi uvrštenje ove mjere pridonijelo poljoprivrednicima. Ponajprije u Lici, Gorskom kotaru i Dalmatinskoj Zagori, ukazuje Tešija.
Prema njegovim navodima sve preporuke Europske komisije upućuju da se plaćanja za ekološku proizvodnju moraju nalaziti u eko-shemi tj. u prvom stupu i biti uvjet za NATURA 2000 plaćanja koja bi se ostvarivala u drugom dobrovoljnom stupu, pa je jednostavno zaključiti kako je ovo dobitna kombinacija za Hrvatsku u ostvarenju zadanih ciljeva EU programa „Od polja do stola“ i ogromna mogućnost da se EU omotnica što bolje iskoristi.
–Mnogi poljoprivrednici su uložili ozbiljna sredstva. Sad su preko noći došli u situaciju da im se drastično umanjuju potpore koje im služe da pokriju visoke troškove proizvodnje. Jedino im preostaje rasprodaja stoke i odustajanje od stočarstva. Ako zaista želimo unaprijediti stočarsku ekstenzivnu proizvodnju ne trebamo ništa novo smišljati kako bi unaprijedili poljoprivredu na krškim pašnjacima. Dovoljno je pogledati primjer nama bliskih zemalja kao što je Austrija i to kopirati.
Nitko od nas vjerojatno ne promatra Austriju kao poljoprivrednu zemlju. Međutim Austrija je koristeći fondove u okviru Zajedničke europske poljoprivredne politike davno postala samodostatna. Posljednjih godina joj je izvoz na razini 10 milijardi eura! Austrija je ostvarila promet ekološke hrane od 2 milijarde eura, dok je to u Hrvatskoj samo 100 milijuna. Austrija je uništila makiju i pošumila ono što je trebalo pošumiti i to autohtonom šumom. Razvila je ekstenzivni uzgoj i poljsko-šumsko gospodarenje krškim područjem. Stočari napasuju svoje blago u šumama, štiteći šume od požara, održavaju bioraznolikost i doprinose proizvodnji ekološkog mesa i mlijeka.
–Kod nas je jedna nenormalna situacija. Stočarima se brani ispaša u zapuštenom i obraslom krškom pašnjaku. On je uzrok učestalih ljetnih požara. Pošumljavaju se plodne pašnjačke površine invazivnim alepskim i crnim borom koji uništava bioraznolikost, Hrvatske Šume skidaju električne pastire, progone stočare, zakonom se brani držanje stoke na selu!? Zajednička poljoprivredna politika (ZPP) vrijedi i za Hrvatsku. Zašto nismo samodostatni i kamo odlaze europska sredstva pitanje je za ljude koji ih raspodjeljuju, retorički se pita Tešija. Kaže da je Europska komisija revizijom utvrdila da je Hrvatska značajna strogo namjenska sredstva potrošila u nepoljoprivredne svrhe (infrastrukturu, gradnju vatrogasnih domova, bespotrebnih dječjih vrtića u područjima gdje nema djece, uređenje općinskih zgrada i trgova itd).
–Skoro smo najgori po izvlačenju sredstava iz EU fondova. To što povučemo ne ulažemo u poljoprivredu. Stoga ni ne čudi da su nam ljudi iselili i da imamo drastičan pad poljoprivredne proizvodnje. To je pokazatelj da se u Hrvatskoj ne provodi ruralni razvoj nego da su poljoprivrednici samo sredstvo na temelju kojeg se povlače sredstva iz Europskih fondova. Ta sredstva ne dolaze do poljoprivrednika, već se preusmjeravaju tko zna gdje po političkim vezama i smjernicama. Sve sa ciljem političkog opstanka, a ne zadržavanja stanovništva i povećanja proizvodnje domaće hrane.
Poljoprivreda nije samo proizvodnja hrane
–Poljoprivreda je i pitanje opstanka ruralnih sredina, demografije i očuvanja bioraznolikosti. Poljoprivredna proizvodnja može i treba biti, kao što novi ZPP nalaže, u službi očuvanja okoliša, biljnih i životinjskih vrsta i u konačnici ljudskog zdravlja.
Razvojem poljoprivrede razvile bi se i ostale grane gospodarstva, kao što je ruralni turizam. On je kod nas još u povojima i uvelike ovisi o inicijativi i investicijama entuzijasta, a to tako sigurno ne treba biti. Žalosno je da jedan hrvatski građanin koji živi u netaknutoj prirodi kupuje austrijsku ekološku hranu, umjesto da mu država omogući da je sam proizvede. Mi kao udruga samo djelomično možemo utjecati na državne politike; ponudili smo i spremni smo i dalje u svakom trenutku ponuditi svoju viziju i rješenja, poručuje Tešija.
