Za razliku od vremena, čovjek iskustveno ne može pojmiti klimu definiranu kao srednje stanje u dugom nizu godina. To podrazumijeva statističko usrednjavanje koje u sebi krije mnoštvo zamki. Znamo da nije jednako padne li mjesečna količina oborine u dva velika pljuska koji mogu prouzročiti poplave ili u sedam razdvojenih dana umjerene kiše. Ako prihvatimo da će posljedice klimatskih promjena biti učestalije suše i poplave, pitanje je kako smanjiti njihov štetan utjecaj.
Zemlja je, u osnovi, vodeni planet. Njene više od dvije trećine pokriveno je vodom. Otprilike jednako toliko površine je u svakom času prekriveno oblacima, kao što se vidi na naslovnoj slici.
Velike razlike u dostupnoj količini slatke vode
Ipak, regionalno postoje velike razlike u dostupnoj količini slatke vode, a čovjek od svog nastanka zna da bez vode može deset puta kraće preživjeti nego bez hrane.
Značaj vode ogleda se i u kalendaru starog Egipta u kojem je godina bila podijeljena na tri godišnja doba od kojih se jedno zvalo Akhet, odnosno Doba poplava. Opstanak i prosperitet države i ljudi ovisio je o poplavama Nila koje su za sobom ostavljale plodni talog i davale dovoljno vlage tlu. Za određivanje uspješnosti buduće žetve služio je mjerač vodostaja Nila, skraćeno nilometar. Radi se o bunarima koji su bili spojeni s rijekom i čija razina se mjerila. U slučaju niskih vodostaja poplave bi izostale, a urod bio slab, jednako kao i u slučaju prevelikih poplava.
Nilometri su često bili izgrađivani tik uz hramove, pa se pretpostavlja da su mjerenja vodostaja bila povezana sa svećenstvom i religijom, a visina poreza u naturi određivana prema njihovim podacima.
Kako riješiti problem?
U suvremenom svijetu postoji niz rješenja koja se mogu primijeniti kako bi čovjek osigurao dovoljno vode za sve svoje potrebe i smanjio štetne posljedice poplava. Kako savladavati nedaće vezane uz premalo ili previše vode najbolje će se vidjeti iz sljedeća dva primjera.
Država koja uspješno riješava problem kontinuirane opskrbe vodom je Izrael u kojem najveći dio oborine padne u samo dva mjeseca kišne sezone, a polovina površine države je pustinja. Kako bi omogućio stalnu opskrbu i dovoljne količine vode, Izrael je izgradio šest desalinacijskih tvornica koje morsku vodu pretvaraju u slatku i čija proizvodnja pokriva četiri petine ukupnih potreba. Tome treba dodati recikliranje gotovo sve upotrijebljene vode čime je Izrael praktički postao neovisan o vremenskim prilikama vezanim uz kontinuiranu opskrbu vodom.
Evo nekoliko zanimljivosti ovog velikog projekta. Prvi sigurnosni mehanizam kojim se provjerava čistoća vode iz akumulacijskog jezera je postavljanje akvarija s nekoliko vrsta riba koje su izuzetno osjetljive na najmanje promjene kvalitete vode, posebno kemijsko zagađenje. Ribe se pomno prate i ako se primijeti njihovo neobično ponašanje zaustavlja se protok vode dok se ne ustanovi uzrok. Metoda je slična onoj koja se dugo koristila u rudarstvu postavljanjem kanarinaca u rudarska okna. Ove ptičice, vrlo osjetljive na pojavu opasnih plinova u rudniku, također su promjenom ponašanja upozoravale rudare i tako spasile mnoge živote.
Galilejsko more je najveće slatkovodno jezero u Izraelu o čijoj razini također ovisi opskrba vodom. Zahvaljujući desalinacijskim kapacitetima Izrael je, u slučaju niske razine, u stanju proizvedenom slatkom vodom nadopunjavati jezero. Iako vodno intenzivna kultura, avokado je danas najvrijedniji izvozni poljoprivredni proizvod Izraela s godišnjom vrijednosti od dvjesto milijuna dolara, a razmišlja se i o izvozu vode u susjedne, također sušne države.
Polderima Nizozemska povećala teritorij
Na drugom kraju vodnog spektra nalazi se Nizozemska koja zbog svoje male visine iznad mora već stoljećima rješava probleme poplava. Potrebno je razumjeti da se u Nizozemskoj jedna trećina zemlje nalazi ispod površine mora, drugim riječima osim nabujalih rijeka koje nemaju gdje otjecati, poplave mogu nastati zbog velikih morskih valova. Ove plodne površine (poldere) napravili su sami Nizozemci povećavši svoju kopnenu površinu za jednu trećinu u posljednjih pet stotina godina. Osnovna svrha poznatih vjetrenjača bila je upravo izbacivanje viška vode. Čak i za vrijeme međusobnih ratova gradova-država postojalo je zajedničko vijeće koje je brinulo da se rad vjetrenjača neometano odvija.
Međutim, priroda s vremena na vrijeme iznenadi svojom silinom. Tako je tragična poplava 1953. godine bila povod pokretanju velikog Delta projekta. Krajem siječnja te godine dogodio se nesretan spoj okolnosti visoke plime i izrazito jake ciklone na Sjevernom moru. Naleti mora nošeni olujnim vjetrom probili su nasipe na 70-ak mjesta, a više od 1800 Nizozemaca je poginulo u poplavi. Sljedećih trideset godina Nizozemska je radila na projektu koji treba spriječiti slične situacije u budućnosti. Primijenjen je niz inovativnih tehničkih rješenja, a najupečatljivije su barijere ukupno dugačke devet kilometara, koje omogućuju kontrolirani protok vode te se mogu potpuno zatvoriti u slučaju potrebe.
Vratimo se drevnom Egiptu. Nilometri su se prestali koristiti izgradnjom Asuanske brane početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ali ono što je ostalo su dragocjeni zapisi vodostaja.
Iz grafikona je vidljivo da su vodostaji Nila bili izuzetno niski približno od 730. do 780. godine, što znači da je oborinski režim tog dijela Afrike bio promijenjen čitavih pedeset godina. Razlozi za to su nam nepoznati, jedino znamo da su bili prirodni. Za razliku od toga, danas se i za puno kraće vrijeme u kojima se događaju slične pojave bez ikakvog dubljeg razmišljanja tvrdi kako su one posljedice čovjekove upotrebe fosilnih goriva.
Zahvaljujući razvoju tehnologije i znanosti suvremena civilizacija je u stanju riješiti mnoge probleme vezane uz različite vremenske pojave i prilagoditi se vremenskim i klimatskim promjenama bez obzira na njihove uzroke.
