Žitelji istočne obale Jadrana još su u kasnom brončanom dobu, desetak stoljeća prije Krista i nekoliko stoljeća prije koloniziranja naše obale od Grka usavršavali način uzgoja maslina i prerade plodova kako bi poboljšali kakvoću maslinovog ulja. Danas nam je poznato da su se masline uzgajale i iz njihovih plodova proizvodilo maslinovo ulje u priobalju već krajem kasnog brončanog doba, odnosno u devetom stoljeću prije Krista, tj. čak pet stoljeća prije dolaska Grka u naše krajeve.
Arheološka otkrića maslinovih koštica i ostataka dijelova preše za preradu maslina u Vranjicu kod Splita jasno nam oslikava maslinarstvo tog vremena, no moramo svjedočiti istini da je uljarstvo, odnosno tehnologija prerade maslina doživjela renesansu na našoj obali Jadrana tek u prvom stoljeću prije Krista. Osnutkom grčkog polisa Issa, današnji Vis na otoku Visu, Esejski Grci donose nam novi način prerade ploda maslina u maslinovo ulje, ali i nove spoznaje u transportu maslinovog ulja u amforama složenim u potpalublju brodova.
Duga tradicija proizvodnje
Tako nije naodmet napomenuti da su i naši pretci počeli proizvoditi ulje po uzoru na došljake iz okolice Sirakuze u Grčkoj što je ovisilo o stupnju zrelosti i kakvoće ploda masline. Osnivanjem rimskih kolonija, posebno onih na srednjodalmatinskim otocima, u novopodignutim rimskim veleposjedima agerima i seljačkim posjedima pod imenom Villae rusticae naglo su se sadili novi maslinici s pitomim maslinama, ali isto tako mnogo se radilo i na usavršavanju tehnologije prerade maslina.
O načinima tiještenja maslinovog ulja u to vrijeme poznata su nam tri načina koja su uglavnom imala isti proces i to mljevenje, tiještenje i prelijevanje. Ubrani ili pokupljeni plodovi maslina bi se samljeli, gnječili na primitivan način gaženjem nogama ili mlinskim kamenom nakon čega bi se pasta stavljala u vreće ispletene od konopa ili šiblja, te se tiještila nekoliko puta i na kraju polijevala toplom vodom. Dobivena tekućina bi se posebnim kanalima dovodila do bazena – kamenica, gdje bi se taložila i sustavom spojenih posuda prelijevalo čisto ulje u sljedeću posudu i čuvalo u posebnim kamenicama ili amforama od keramike.
Propašću antičke civilizacije na području središnjeg dijela istočne obale Jadrana početkom 7. stoljeća, maslinarstvo pomalo gubi na značaju i razdoblje stagnacije traje sve do početka oblikovanja prve hrvatske kneževine, tzv. Dalmatinske Hrvatske za vrijeme vladavine dinastije Trpimirovića od 9. do 11. stoljeća, kad se prema nekim saznanjima i skromnim pisanim dokumentima na području današnje Dalmacije uzgajalo više od 30 milijuna stabala maslina, a prerađivalo se u nekoliko tisuća „turnjača“, „torkulara“, „mlinica“, „toć“ ili „uljara“. Ovdje svakako moramo naglasiti pozitivnu ulogu u širenju maslinarstva koju su odigrali benediktinci, redovnici iz reda Sv. Benedikta koje je na ove prostore doveo knez Trpimir, a koji su ostavili neizbrisiv trag maslinarske kulture na našim prostorima.
Strogo kažnjiva krađa maslina
Maslinarstvo i proizvodnja maslinovog ulja u srednjem je vijeku, gotovo ista kao i danas, od velikog su značaja za gospodarstvo priobalja Jadrana o čemu nam svjedoče odredbe većine statuta tadašnjih komuna. Rijetki su bili oni gradovi u čijim statutima nije bilo odredbi o uzgoju, zaštiti, čuvanju mladih maslina i branju plodova, a u isto vrijeme postojalo i niz kazni za prekršitelje ovih odredbi, a posebno su se kažnjavali oni koji su se usudili krasti mlade masline ili plodove pred berbu s tuđih stabala.
Izvor: Gospodarski kalendar
