Za Istrane svakako vrijedi da su to progresivni i marljivi ljudi. Tako i u pčelarstvu imamo uzoran primjer pčelarske udruge iz Labina. Ona u Hrvatskoj prednjači po razvoju apikulture, apiturizma i apiterapije.

Nedavno je u Labinu održana 3. Nacionalna konferencija pčelarstva, apiterapije i apiturizma s međunarodnim sudjelovanjem, u organizaciji Pčelarske udruge Labin i suorganizaciji Grada Labina i Hrvatskog apiterapijskog društva i uz podršku Istarske županije te općina Sveta Nedjelja, Kršan, Pićan i Raša.

Razgovarali smo s čelnim ljudima Pčelarske udruge „Labin“, predsjednikom Damirom Martinovićem i Cvetkom Gortanom.

  • Gospodine Martinović, možete li nam na početku predstaviti vašu udrugu i aktivnosti?

Pčelarska udruga „Labin“ osnovana je 1980. godine. Imamo dugu tradiciju i kontinuitet u radu. Prije osam godina počeli smo intenzivnije razvijati Labinštinu u centar pčelarstva, apikulture, apiterapije i apiturizma. Od prvog dana u tome imamo podršku Grada Labina, općina Labinštine i surađujemo s Hrvatskim apiterapijskim društvom. Prvi značajniji korak bilo je pokretanje manifestacije Dani meda u Labinu prije osam godina. Ideja je bila razvijati upotrebu pčelinjih proizvoda u gastronomiji, uvesti ih u stalnu ponudu jela ugostiteljskih objekata u Labinštini. S ciljem poticanja na kvalitetu uveli smo ocjenjivanje kvalitete meda i apiterapijsko savjetovalište kao začetak suradnje s Hrvatskim apiterapijskim društvom i razvoja apiterapije i apiturizma.

Darko Martinović, predsjednik PU „Labin”

Edukacija pčelara, ali i građana

  • Značajno je da kao udruga gledate širu sliku razvoja pčelarstva u vašem kraju….

Da, tako je. Već 2015. godine u suradnji s LAG-om Istočne Istre, kao prvi u Hrvatskoj, napravili smo studiju razvoja pčelarstva Labinštine. U njoj smo analizirali postojeće stanje razine tehnologije pčelarstva, proizvodnje pčelinjih proizvoda i primjene pčelinjih proizvoda za prehranu i zdravlje kao i značenje pčelarstva u poljoprivredi. Tom smo studijom postavili čvrste temelje razvoju apikulture u Labinu, s projekcijom širenja u Labinštini, Istri i šire.

Pri tome je nam je osobito važna bila edukacija. Smatrali smo da je pored stručnih predavanja za pčelare, važno da educiramo o pčelama i pčelinjim proizvodima građanstvo svih uzrasta – od najranije dobi do domova umirovljenika. Otvorili smo gradski edukativni pčelinjak, prvi takve vrste u Hrvatskoj. S ovim smo pčelinjakom dokazali da pčelarstvo može i treba egzistirati u urbanim sredinama.

  • Koliko je važna podrška lokalne zajednice i političkih struktura i koji projekt vam je prioritet?

Naša Pčelarska udruga„Labin“ kroz svoj angažman, sigurno je u lokalnoj zajednici pridobila interes i podršku lokalne zajednice za razvijanje pčelarstva, apiterapije i apiturizma. Lokalna zajednica je stala iza nas. Cijelo vrijeme bila je neupitna podrška Grada Labina i općina Labinštine. Dolaskom gradonačelnika Valtera Glavičića intenzivira se rad na promicanju razvoja apiterapije, apiturizma i općenito širenju apikulture u Labinštini. Imali smo veliku potporu i u Istarskoj županiji koja je prepoznala trud koji Pčelarska udruga„Labin“ ulaže u razvoj pčelarstva. Posebno organiziranjem, već treće Nacionalne konferencije o pčelarstvu, apiterapiji i apiturizmu s međunarodnim sudjelovanjem. Sada svi zajedno idemo jednu stepenicu više.

Prioritet nam je ulaganje u razvoj jednog od najvećih projekata u pčelarstvu na ovim prostorima – Centar pčelarstva Ripenda kao centar za širenje znanja i mogućnosti pčelarstva, apiterapije i apiturizma te za poticanje međunarodne suradnje u području apikulture.

Posebno zahvaljujemo Gradu Labinu i gradonačelniku te Istarskoj županiji i pročelniku za poljoprivredu na podršci koja je omogućila da se krene u realizaciju ovog projekta. Već smo riješili dio izvedbene dokumentacije građevinskih zahvata na zgradi stare osnovne škole koja će biti preuređena u ovaj centar. To je garancija i daje nam sigurnost u provedbi projekta i apliciranju na EU fondove.

  • Darko, koliko se dugo bavite pčelarstvom, imate li obiteljsku tradiciju?

Osobno sam u pčelarstvu već 40 godina, a i moj otac je bio pčelar. Uvijek su pčele bile kao dio naše obitelji. I kad je došao Domovinski rat i razne druge obaveze, pčele se nisu zanemarile, uvijek su bile kod nas doma. Kad sam otišao u mirovinu, intenzivirao sam rad s pčelama na svom OPG-u, ali i u udruzi.

-Unazad 14 godina povećavao sam broj zajednica i sad sam došao do brojke od oko 120-130 zajednica. Među prvima sam ušao i u označavanje izvornosti hrvatskog meda.

 Ekonomska bilanca pčelarenja

  • S Damirom Martinovićem uz bok u udruzi je i Cvetko Gortan. Kako počinje vaša pčelarska priča?

Moja priča s pčelarenjem počinje 1992.g. jer je otac bio rudar i u obitelji nitko se nije bavio pčelarstvom. Tad sam sreo vrhunskog pčelara, moram ga spomenuti, to je Davor Dropulić. On je bio na ovim prostorima među dva-tri najveća stručnjaka za kaduljinu pašu. On mi je prenio znanje i posvetio sam se kaduljinoj paši, koja sad više nije tako izdašna kao prije 30-ak godina. Krenuo sam s dvije košnice, a danas ih imam 90. Aktivno je u proizvodnji 65 zajednica, a ostale koristim za proizvodnju vlastitih matica i godišnje uspijem proizvesti od 40-60 matica, što je meni dovoljno za vlastitu proizvodnju.

-Budući da sam zaposlen, u slobodno vrijeme to mi je optimalan broj zajednica kojima se mogu baviti. Med prodajemo na kućnom pragu i na Danima meda. Darko i ja smo prvi u Labinu koristili europske fondove, Mjeru 6.2. Prošli smo preko LAG-a na natječaju i dobili po 15 000 eura i uložili u pčelarsku proizvodnju. Meni su pčele dodatno zanimanje i od 2011.g. kad je krenuo Nacionalni pčelarski program, završio sam pčelarsku školu i aktivno počeo pratiti ekonomiku pčelarske proizvodnje, tako da točno znam sve rashode i prihode i koliko mogu investirati svake godine.

Recimo, na mojih 90 zajednica, imam fiksne troškove između 12,5 i 17 tisuća kuna na godinu. To su lijekovi, šećer, vosak, zamjena košnica, okvira, troškovi goriva i sl. zapravo sve ono što je se koristi kroz godinu i što je potrebno da bi se pripremila sezona. To je posebno važno pratiti u današnje doba kad imamo inflaciju i stalni porast troškova. To i savjetujem mladim pčelarima, kad kreću u pčelarsku proizvodnju, da odmah u startu počnu bilježiti i pratiti sve troškove i prihode, da imaju pravo stanje bilance.

Od 2012. zapisujem i trošak rada, koliko svaki dan vremena provodim u radu sa pčelama i u radionici u pripremi. Pa od 2013.-2014. pratim i koliko prelazim kilometara i zaključio sam da se mora uzeti razdoblje od 5 godina da se vidi ekonomičnost proizvodnje, jer pojedine godine mogu oscilirati, pa je bolje uzeti duže razdoblje kao jedan ciklus, da vidite kako ste prošli. A u budućnosti će taj ciklus trebati produžiti na 7 godina, zbog klimatskih promjena.

Cvetko Gortan

  • Kakva su iskustva s pčelinjim pašama prošle godine?

Obadvojica smo i seleći pčelari i idemo na paše u Gorskom kotaru. U Labinu imam pčele na tri lokacije, a u lipnju krećemo u Gorski kotar. Proizvodimo 3-6 vrsta meda, jer smo tu na području krša i ne možete očekivati ekstremne prinose, a kadulja zamedi kako treba svakih 7-8 godina. 2021. godine je bila izvrsna, s 24% peludnih zrnaca, a prošle godine je medila samo 9 dana zbog suše u travnju, jer nije bilo dovoljno kiše, a drača je posladila kadulju i još je došao medun, pa je išlo u cvjetni med, što je pokazala i analiza u laboratoriju u Križevcima. Bagrem je bio dosta dobar, a u Gorskom kotaru na početku je bilo u redu, a kasnije je došla suša i pčele su počele to trošiti.

  • Utjecaj klimatskih promjena je sve vidljiviji?

-Ono što je rekao Cvetko, slažem se da je klimatski faktor najbitniji, ali i mi pčelari moramo reagirati na vrijeme i sve pripremiti, jer inače nemamo što očekivati. Već deset godina idem u kontinuitetu u Gorski kotar, a Cvetko i ja smo pokušali ići na Lanišće na Ćićariji, no koliko god se trudili i koliko god da bagrema i lipe ima, noćne temperature su preniske i nikad cvijet ne može biti izdašan. Ovisno o meteo uvjetima ponekad imamo 4 različite vrste meda, minimalno tri vrste mogu računati i koje mogu uhvatiti. Medljikovac, kadulja, lipa, bagrem, nešto bude od toga.

Evo, dvije godine sam imao medun, ali ne od crnogorice, već od javora. Bitno je imati pravodobne informacije o svemu, pratiti vremenske prilike, koje su sve nepredvidljivije i zato s prijateljima pčelarima i iz drugih krajeva Hrvatske razmijenjujemo iskustva i informacije s lokaliteta i iskreni smo jedni prema drugima kad i gdje nešto ima, pa da na vrijeme reagiramo. Digitalna vaga je jedan od elemenata, no nisu samo vage bitne, već treba poznavati svoje pčele. Temeljno i primarno je dobro pripremiti pčele, a drugo je pratiti vremenske prilike. Koristimo norvešku internetsku stranicu za vremensku prognozu,a treba imati i iskustva i poznavati lokalitet.

Darko Martinović u svom pčelinjaku
  • Darko, kao predsjednik pčelarske udruge „Labin“ nastojite pridonijeti razvoju pčelarstva, ne samo u vašem kraju.

Smatram da je pčelarstvo vrijedna djelatnost, ne samo za Labinštinu, već i za našu domovinu. Uvođenjem noviteta i osmišljenom promocijom može se unaprijediti i biti pristupačnija, a pčelinji proizvodi zastupljeniji na tržištu. Što se tiče razvoja pčelarstva, Ministarstvo poljoprivrede, pa i Vlada u cjelini trebala bi uvidjeti značaj apikulture i razvoja apiturizma. Albanija je otišla daleko ispred Hrvatske u razvoju apiturizma, a da ne spominjem Sloveniju, gdje su znatno ranije shvatili kolika je korist od pčelarstva i koje sve mogućnosti nudi. Zato su dali velike poticaje svojim pčelarima koji razvijaju apiturizam. Mi kaskamo za njima i zato bi trebalo omogućiti sredstva da i hrvatski pčelari mogu investicijama pokrenuti pčelarski turizam.

Ako su se raspisivali natječaji za izgradnju bazena, zašto ne i za apikomore i apiterapijske kućice?

To je privlačno i za mlađe ljude, i za veće zaposlenje, a onda neće ovisiti samo o klimatskim faktorima. Dovoljno će biti da ima 20-ak košnica i da razvija apiterapiju, masaže medom, apiinhalacije i da se od toga pristojno zaradi, kao i od api-eno-gastro turizma, što smo i mi na našim labinskim Danima meda uveli, pa u našim restoranima imate i cjelogodišnju ponudu s jelima s medom, primjerice brancina s medom ili burgere s medom. Zato država mora strategijski odrediti kakvo želimo pčelarstvo.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakNajnovije preporuke za držanje kokoši nesilica i tovnih pilića
Sljedeći članakKako se određuje cijena konzumnih jaja?
Goran Beinrauch, dipl. ing. agr.
Goran Beinrauch, dipl. ing. agr. Glavni je urednik u Gospodarskom listu u kojem uređuje rubrike održiva poljoprivreda, agroekonomika, povrćarstvo, voćarstvo, vinogradarstvo, zaštita bilja, nove tehnologije i dr. Rođen je 1976.g. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu školu, te XI. gimnaziju. Na Agronomskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je na smjeru vrtlarstvo i oblikovanje pejzaža. Na Agronomskom fakultetu je trenutno i doktorand na poslijediplomskom studiju Poljoprivredne znanosti. Desetak godina bavio se uzgojem ukrasnog bilja u vlastitom rasadniku, a radio je i u poljoljekarni kao agronom - savjetnik. U Gospodarskom listu radi od 2010. godine, a glavni je urednik od 2015. godine i producira sadržaje stručne tematike u tiskanim, ali i digitalnim formatima. Od 2014.godine je i tajnik Društva agrarnih novinara Hrvatske. Organizator je i moderator na stručnim skupovima (seminari, konferencije, kongresi...) te panel raspravama, fokus skupinama i radionicama, a sudjeluje i koordinira u raznim nacionalnim i europskim projektima o poljoprivrednoj proizvodnji.