Dodana vrijednost pčelarskim proizvodima povećava prihode od pčelarstva

Medonosne pčele su iznimno važne za poljoprivredu i okoliš. Zato jer oprašuju biljke i povećavaju prinose. Pčelarstvo doprinosi razvoju ruralnih područja. Pčelarstvo je prisutno u svim državama članicama Europske unije. S tim da se uvjeti proizvodnje, prinosi i pčelarske prakse razlikuju po zemljama članicama.

EU je drugi po veličini proizvođač meda u svijetu (12% svjetske proizvodnje meda), nakon Kine (27% svjetske proizvodnje meda). Najviše meda iz EU izvozi se u Ujedinjeno kraljevstvo (18,2%). Zatim Švicarsku (15,6%), SAD (12,7%), Japan (11,2%) i ostale zemlje, do ukupne količine od 25.024tone. EU je na razini 60% samodostatnosti s medom,. Uvozi 190.591 tona meda iz trećih zemalja. 35,9% iz Kine, 24,2% iz Ukrajine, 10,2% iz Argentine, 7,2% iz Meksika, 3,9% iz Turske te 18,5% iz ostalih zemalja svijeta.

Prosječna cijena uvoznog meda bila je u rasponu od 1,58EUR/kg iz Kine do 3,67EUR/kg iz Meksika. Prosječna cijena izvezenog meda je značajno viša od uvezenog meda . Kretala se u rasponu od 3,09EUR/kg (Izrael) do 8,16EUR/kg (Ujedinjeni Arapski Emirati).

Za realnu sliku sektora pčelarstva, prodajne cijene treba usporediti sa prosječnom cijenom koštanja koja je 3,90EUR/kg na razini EU. No vrlo širokog raspona po zemljama članicama (od 1,30 EUR/kg u Litvi, 2,97EUR/kg u Hrvatskoj, do 10EUR/kg u Belgiji).

Ukupan broj košnica povećava se svake godine

Prosječan prinos meda po košnici je 22kg u EU, ali vrlo različit po državama članicama. Od 35kg/košnici u Njemačkoj do 9 kg/košnici u Grčkoj. U Hrvatskoj je na razini 20kg/košnici, ali se razlikuje kontinentalni od primorskog i planinskog područja. Države članice EU s najvećom proizvodnjom meda (Rumunjska, Španjolska, Mađarska, Njemačka, Italija, Grčka, Francuska i Poljska) uglavnom su smještene u južnom dijelu Europe. Gdje su klimatski uvjeti povoljniji za pčelarstvo.

Uz med, u EU se proizvode i razni drugi pčelarski proizvodi, uključujući pelud, propolis, matičnu mliječ i pčelinji vosak. Sav med koji se stavlja na tržište EU mora biti u skladu s pravilima o kvaliteti i označivanju utvrđenima u Direktivi o medu (2001/110).

Ukupan broj košnica u EU povećava se svake godine, a od 2017. je povećan za 22%. Najviše košnica je u Španjolskoj (15 % ukupnog broja u EU). Dok je u Hrvatskoj broj košnica na razini od oko 2%. Trend povećavanja broja pčelara prisutan je već niz godina. Više od 150 košnica po pčelaru ima samo 3% pčelara u EU (najviše ih je u Njemačkoj). Slično je i u Hrvatskoj (4%). Dok je većina pčelara hobista sa 50 zajednica po pčelaru. Pohvalno je udruživanje pčelara u svrhu razmjene znanja i zastupanja svojih interesa. Uglavnom su pčelari organizirani u pčelarske udruge (69% pčelara na razini EU je član pčelarske udruge).

Svaka država članica EU može izraditi nacionalni pčelarski program (za razdoblje od tri godine), koji dobiva financijsku potporu Unije. Stoga je kroz tri takva plana (2017.-2019., 2020.-2022. i prijelazno razdoblje do kraja 2022. godine) sveukupno na raspolaganje stavljeno 13.615.144eura. Pčelarski programi za razdoblje 2020.-2022. odobreni su Provedbenom odlukom (EU) 2019/974 u svim državama članicama Unije. U okviru tih programa, za financiranje je prihvatljivo osam posebnih mjera:

1. tehnička pomoć (osposobljavanje pčelara i organizacija pčelara o uzgoju ili sprečavanju bolesti, vrcanju, skladištenju, pakiranju meda itd.)
2. suzbijanje štetnika i bolesti pčela (posebno varooze)
3. racionalizacija troškova selećeg pčelarenja
4. mjere za potporu laboratorija za analizu pčelinjih proizvoda s ciljem potpore pčelarima da svoje proizvode plasiraju na tržište i povećaju njihovu vrijednost
5. obnavljanje pčelinjeg fonda
6. suradnja sa specijaliziranim tijelima za provedbu programa primijenjenih istraživanja u području pčelarstva
7. praćenje tržišta
8. poboljšanje kvalitete proizvoda s ciljem iskorištavanja potencijala pčelarskih proizvoda na tržištu

U Hrvatskoj je u 2022.g. najviše sredstava plasirano kroz mjeru 1 – tehnička pomoć (39,99 %). Zatim mjeru 2 – varooza (30,87%), mjeru 3 – seleće pčelarenje (12,66%) i manje kroz ostale mjere. Novi Strateški plan Zajedničke poljoprivredne politike RH 2023.-2027. donosi povećanje omotnice za pčelarski sektor od gotovo 60%.

Košnice mogu biti izvor prihoda ne samo od meda već i pčelinjeg voska, propolisa, matične mliječi i peluda. Većina ovih proizvoda može se koristiti u izvornom stanju u kojem su ih proizvele pčele. Nekima se povećava tržni udio kada se prerade u oblik prikladan za kupnju ili se dodaju drugim sastojcima za izradu novih proizvoda. Iako se često podcjenjuju, ovi vrijedni nusproizvodi pčelarske proizvodnje mogu se pretvoriti u široku paletu proizvoda s dodanom vrijednošću, kao što su svijeće, balzam za usne, sapuni i kreme.

Proizvodi koji sadrže jedan ili više primarnih pčelinjih proizvoda nazivaju se proizvodima s dodanom vrijednošću. Dodavanje vrijednosti omogućuje pčelarima da dobiju višu cijenu za proizvode koje proizvode, da prošire svoj proizvodni asortiman ili da stvore novo tržište za svoje proizvode.

Neki proizvodi s dodanom vrijednošću zahtijevaju naprednu proizvodnu tehnologiju ili sofisticirane sastojke. Mnogi se mogu izraditi jednostavno i u malim serijama, pa se pčelar-poduzetnik potiče na učenje i edukaciju s ciljem boljeg razumijevanja proizvoda, istraživanje lokalnih tržišta, eksperimentiranje s metodama proizvodnje novih proizvoda i računanje troškova proizvodnje kako bi saznao koji bi proizvodi mogli biti prihodovno zanimljivi ili činiti temelj njegove nove poslovne ideje.

Tijekom posljednjih desetljeća se različitim edukacijama preko pčelarskih škola nastojalo povećati znanje o tehnologiji pčelarstva i u mnogim zemljama se razina znanja o pčelarstvu i proizvodnji znatno povećala. Stoga je sad potrebno osigurati dodatne informacije za širenje pčelarske djelatnosti u cilju stvaranja dodatnih prihoda, održivosti i stabilnosti, kao i pristupa zdravijim proizvodima.

Primjer pčelara s 270 košnica

Primjer jednog pčelara sa 270 košnica pokazuje mogućnosti stvaranja dodatnih prihoda na gospodarstvu. Ovaj pčelar ima prosječno 18 kg meda po košnici koje drži stacionarno. Med prodaje po cijeni od 8 EUR/kg te ostvaruje prihod od prodaje meda 38.880 EUR. Osim meda (4.860 kg), ovaj pčelar prodaje propolis, kreme, vosak, pčele i matice. Prema strukturi prihoda, najveći dio dolazi od prodaje meda (69%), ali preostalih 31% (17.496EUR) dolazi od ostalih proizvoda (19% od prodaje pčela, po 4% od prodaje voska i matica, po 2% od propolisa i kremica).

Kao glavne varijabilne troškove ovaj pčelar navodi troškove hrane za pčele (14kg šećerne pogače i 3kg šećera po košnici), troškove uzgoja, trošak ambalaže (staklenke za med, posudice za kreme i bočice za propolis), trošak prerade (proizvodnja kreme), trošak matice (obnova matice svake druge godine) i ostale troškove (porezi, doprinosi i financijski troškovi). Fiksni troškovi ovdje nisu prikazani, a uključuju nabavu pčelinjeg društva, košnica i materijala, te troškove pribora.

Tablica: Kalkulacija pokrića varijabilnih troškova proizvodnje meda u eurima

Glavni proizvod pčelara je med koji se najčešće konzumira u neprerađenom obliku, odnosno u tekućem stanju, kristaliziranom ili u saću. U tim se oblicima jede kao hrana (posebno u Europi i Americi), uzima kao lijek (tradicionalno u Aziji) ili se dodaje kao sastojak u različitu hranu ili piće (npr. pivo u Africi). Već se i ovdje mogu napraviti neki koraci prema proširivanju palete ponuđenih medova kako bi se što bolje odgovorilo na zahtjeve potrošača.

Kako bi se povećala potrošnja i kako bi se raznovrsni med učinio privlačnijim, na tržište se stavlja veliki izbor pakiranja i vrsta meda:

• Med u saću je privlačan mnogim potrošačima jer im otklanja sumnju u krivotvorenje i smatraju ga najboljim načinom konzumacije meda zbog ostataka propolisa, peluda i matične mliječi koji se nalaze u pčelinjem saću.
• Kremasti med je prirodni med u obliku kreme stvoren posebnim postupkom miješanja. To je fino kristalizirani med koji se lako razmazuje i praktičan je za korištenje jer ne kapa.
• Med sa suhim voćem kojemu se dodaju orasi, bademi, lješnjaci, suhe marelice, suhe smokve, grožđice, posebno je popularan u Italiji.
• „Poboljšani med“ – med kojemu se dodaje pelud, propolis i/ili matična mliječ s ciljem boljeg djelovanja u terapeutske svrhe, a da se ne promijeni stanje samog meda. U novije vrijeme dodaju se i ostali sastojci (kadulja, crni kim, matičnjak, majčina dušica, ružmarin) namijenjeni jačanju imunog sustava.

Tradicionalno se med koristi u izradi likera i rakija. U novije vrijeme u industriji bezalkoholnih pića također se povećava uporaba meda. Razlozi se mogu tražiti u široj rasprostranjenosti „funkcionalnih“ pića, tzv. izotoničnih napitaka orijentiranih na zdravlje, jačanje ili obnavljanje organizma.

Ultrafiltracijom med gubi dio okusa i boje, ali dobiva na konzistenciji. To je visoko cijenjeno u prehrambenoj industriji zbog nižih troškova proizvodnje. Sušenjem ili dehidriranjem nastaje med u prahu koji se koristi u suhim smjesama za kolače, kruh i pića ili energetske zdrave prahove. Druge primjene su u kozmetici i alkoholnim pićima, gdje nije poželjan dodatni sadržaj vode ili gdje se rukovanjem tekućinama povećavaju troškovi proizvodnje.

Uniflorni med

Uniflorni med se može označiti prema određenoj biljnoj vrsti ako u netopljivom sedimentu sadrži najmanje 45% peludnih zrnaca iste biljne vrste. Ovakav med predstavlja značajan dio europskog tržišta meda koji postiže dobru cijenu. Njegova proizvodnja ovisi o dobrom upravljanju pčelinjakom kroz odabir mjesta za pčelinju pašu i selektivnu žetvu. Povećavajući znanje potrošača koji cijene med razvija se posebna tržišna niša za med prepoznatljiv po karakterističnoj boji i okusu, a koji potječe iz jednog ili nekoliko vrsta cvijeća.

Uspješan primjer svega napisanog je obiteljsko pčelarstvo Veber koje se već dugi niz godina bavi uzgojem pčela te proizvodnjom meda i ostalih pčelinjih proizvoda. Pored bavljenja pčelarstvom kroz godine su usavršavali i razne proizvode, medne mješavine i pripravke na bazi pčelinjih proizvoda koji blagotvorno djeluju na zdravlje.

Stvaranje raznih kombinacija baziralo se na iskustvima narodne medicine, ali i na postulatima moderne medicine, farmakologije i tehnologije proizvodnje. Danas imaju više od 300 pčelinjih zajednica u selećem i stacionarnom pčelinjaku. Godišnje proizvode više od 15 tona raznih vrsta meda, propolisa, cvjetnog praha i matične mliječi.