Utjecajem COVID krize, velik broj ljudi se vraća na selo. Ondje mogu živjeti slobodno, sigurnije i s manje novca kvalitetnije. Zahvaljujući domicilnim starijim pčelarima, mnogo pridošlica počinje i s pčelarenjem.
Na nedavnom putovanju Španjolskom obišao sam mali gradić San Sebastian. Ovaj šarmantan grad smjestio se na obali Biskajskog zaljeva, na sjeveru Španjolske, u Gipuzkoa provinciji, koju mnogi znaju i kao Donostia. Grad u kojem živi nešto manje od dvjesto tisuća stanovnika, po površini, ali i po mnogo čemu sličan našem Splitu, bogat starom arhitekturom. Ona se uklapa u prirodnim ambijentalnim ljepotama. Stanovnici su ljubazni, veseli duhom, baš kao i kod nas u Dalmaciji. Bogata i raznovrsna gastronomija, mirisom mami prolaznike gotovo iz svake kuće. Gledajući klimatske uvjete i raznovrsnu vegetaciju, ovo je mjesto idealno za uspješno pčelarenje.
Pčelarstvo u Španjolskoj- u Španjolskoj, baš kao i u Hrvatskoj može se kupiti prirodni med, kremasti med, med s dodatkom cvjetnog praha, ali i medovina, rakija s medom, med u saću, propolis, cvjetni prah, vosak, ali i raznorazne kreme s medom, kozmetičke, kao i one „ljekovite“.
Pčelarstvo – neizostavni čimbenik u proizvodnji hrane
U razgovoru s pčelarima dominira tema kako u posljednjih desetak godina opada proizvodnja meda, godišnje oko pet posto i tako svake godine. Svi se odreda hvale, kako je prije desetak godina Španjolska imala najveći broj košnica u cijeloj Europskoj uniji. Taj broj košnica još uvijek raste, ali sve je više pčelara amatera koji imaju do desetak košnica. Pokrajina Gipuzkoa nije baš bogata medonosnim biljem. Uglavnom je to nisko raslinje, ružmarin, lavanda, majčina dušica i livadne trave.
Također i stablašice kao što su bagrem, lipa i druge. U Španjolskoj je registrirano više od 30.000 pčelara, broj profesionalnih pčelara je dosta opao i sada ih ima oko 5000. Danas Španjolska ima oko 2,5 milijuna košnica. To je oko 15 – 20 posto svih košnica registriranih u svim članicama Europske unije. Iza njih su Francuska, Rumunjska i Italija s oko 1,5 milijun košnica. U isto vrijeme osjeća se pad proizvodnje meda i drugih proizvoda od meda.
Ne tako davno španjolski pčelari proizvodili su oko 30.000 tona meda godišnje. Iz godine u godinu sve se više meda uvozi, inače svaki Španjolac godišnje potroši oko jedan kg meda. Med se uglavnom uvozi iz Kine, dolazi u ogromnim bačvama, prepakira se i etiketira lažnim deklaracijama. Kontrole kvalitete su rijetke, ali ipak građani najviše kupuju med kod domaćih pčelara. Cijene su istaknute na svakoj tegli, u prosjeku 15 eura za kilogram.
Zadovoljni potporama
Pčelari su uglavnom zadovoljni državnim poticajima i potporama. Država pčele tretira kao glavne oprašivače u mnogobrojnim ekosustavima i neizostavnom čimbeniku proizvodnje domaće hrane. Poticaji su po broju košnica, a temeljem izvješća povjerenika, za ekološke pčelare postoje još i posebne kontrole. Oni imaju 30 posto veće potpore. U zadnje vrijeme sve se više potiču pčelari da obogate svoje aktivnosti pčelarskim turizmom organiziranjem turističkih posjeta pčelinjacima, apiterapijom i degustacijama meda. Španjolska Vlada financijski nadoknađuje nezaustavljive i sve veće gubitke pčelinjih zajednica, uglavnom zbog velike i neodgovorne upotrebe pesticida, požara, ali i zbog klimatskih promjena i gubitka staništa.
Ustrojstvo španjolskog pčelarstva
Svi pčelari moraju po zakonu biti registrirani, oni ne moraju biti članovi udruga i nacionalnog saveza, ali svi su popisani. Popis i sve podatke o svim pčelarima vodi gospodarska komora. Ovo je jako važno, jer u slučaju nekih bolesti, svi pčelari moraju biti na vrijeme obaviješteni, ali i da veterinarska inspekcija može obaviti preglede.
U svakoj regiji postoje pčelarski povjerenici. Oni imaju status honorarnog inspektora, a ima pravo obići pčelinjak, ustanoviti koliko ima zajednica i u kojem su zdravstvenom stanju. Kako ovi povjerenici imaju naknadu po broju prijavljenih pčelara i košnica, njima je u interesu da registriraju sve pčelare i košnice na području u kojem djeluju, da im nitko ne promakne.
Ovo je vrlo važno što se tiče zdravstvene sigurnosti. Obično novopridošli i mladi pčelari znaju biti problematični, a posjet povjerenika kao iskusnog pčelara njihovim pčelinjacima zna biti i od velike koristi i pomoći. Svaki pčelar je obvezan u najkraćem roku prijaviti povjereniku gubitak pčelinjih zajednica većeg od 10 posto od ukupnog broja zajednica. Nakon toga povjerenik izlazi na teren s veterinarom, o čemu sastavljaju zapisnik i poduzimaju mjere zaštite i saniranja, ali i eventualne financijske nadoknade iz osiguranja.
Španjolski pčelari su u konačnici zadovoljni odnosom svoje vlade u proizvodnji hrane, ali i financijskim potporama. Može li Hrvatska još bolje?
