Među pčelarima je poznato da pčelarska godina počinje u kolovozu. Razlog tome je što tada počinjemo zajednice pripremati za zimu, a pčele izležene u jesen dočekaju iduću godinu i one su uz maticu jezgra razvoja zajednice.
Od početka studenog, kao što i naziv mjeseca govori, sve je više dana s temperaturom blizu ništice, ili ispod nje. Pregled pčelarskih godišnjih doba počinje s aktualnim.
Jesen
Pčelinje paše više nema ili je vrlo oskudna. Zajednice i same osjećaju da se približava razdoblje mirovanja pa počinju mijenjati svoje ponašanje. Smanjuje se ukupan broj pčela, sužavaju prostor koji pokrivaju u košnici, počinju formirati mednu kapu iznad prostora gdje će boraviti zimsko klupko. Za uspješno prezimljavanje moramo osigurati 15 – 20 kg meda za zimske zalihe, a ako je uzimljavanje na dva nastavka i do 25 kg. Zimske zalihe trebale bi sadržavati oko 50% ili neznatno više prirodnog meda, a ostatak može biti šećerni sirup. Osim navedenog, svaka košnica trebala bi sadržavati još i dva do tri okvira s peludom.
Budući da nema paše, u potrazi za hranom pčele mogu naići na slabo branjene košnice i izazvati grabež. Također, u ovom razdoblju već ima miševa i rovki koji mogu ući u košnicu i napraviti štetu. Da bi to spriječili suzimo leta i stavljamo metalne češljeve. Uredimo okolinu pčelinjaka, travu pokosimo i odrežemo granje koje bi moglo lupati po košnicama i pripremimo ih za zimski mir.
Zima
Zimi pčelinje zajednice ulažu veće napore da bi održale potrebnu toplinu i pri tom imaju i veću potrošnju hrane. Ako je pčelar na vrijeme obavio sve poslove oko uzimljavanja sada na pčelinjaku neće imati previše posla. No, ipak ga je povremeno potrebno obići. Redovito kontrolirati leta i ventilaciju te uklanjati snijeg, led i uginule pčele, ali i osigurati pčelama apsolutni mir.
Za vrijeme sunčanih dana, kad pčele izlijeću na pročisni let, treba provjeriti da nisu dobile proljev, a i ako je dovoljno toplo možemo na brzinu otvoriti košnice i pogledati koliko ima hrane uz klupko. U radionici popravljamo košnice i pribor te ih pripremamo za sljedeću sezonu. Staro saće se pretapa, ako to nismo ranije učinili, a dobiveni vosak zamjenjujemo za satne osnove. Krajem siječnja i u veljači počinje novo leglo pa će poneku zajednicu biti potrebno prihraniti ili dodatno utopliti.
Proljeće
Ožujak je kao prvi proljetni mjesec najvažniji za razvoj pčelinjih zajednica. Da bi utvrdili stanje pčelinje zajednice i količinu rezervne hrane u košnici moramo obaviti prvi proljetni pregled košnica. Pored okvira s leglom stavljamo okvire s medom i peludom. Potrebno je obaviti pregled i na zarazne bolesti pčela i pčelinjeg legla. Treba postaviti pojilicu na pčelinjaku, a zajednice po potrebi poticajno prihranjivati. Matica pojačano polaže jaja i pčelinje zajednice postaju sve jače. Potrebe za hranom se povećavaju i do tri puta. Stvaranje jakih zajednica za glavnu pašu uz sprječavanje rojenja najvažniji su zadaci ovog razdoblja.
Ljeto
Početkom ljeta pčelinje zajednice dostižu vrhunac svoga razvoja. Vrca se bagremov med i oslobađa prostor za nove paše. Najljepše okvire ostavljamo za zimske zalihe. Poslije bagrema cvatu lipa i kesten od kojih pravovremenim vrcanjem također možemo dobiti sortni med. Poslije vrcanja staro, crno i deformirano saće ne vraćamo u košnice nego pretapamo u vosak. Na kestenovoj paši osiguravaju se zalihe peluda za zimu. Pčelinje zajednice se razmnožavaju prirodno (rojenjem) ili umjetnim razrojavanjem. Ljeto se odlikuje visokim temperaturama i često dužom sušom.
Kasnije je pčelinja paša sve slabija osim suncokreta i ponešto livada uz rijeke. Zbog visokih temperatura koje često prelaze 30oC posebnu pažnju moramo posvetiti uvjetima smještaja. U srpnju napravimo kontrolni pregled na varou i procijenimo potrebu tretiranja. U kolovozu se obavezno mora obaviti pregled svih košnica, utvrditi zdravstveno stanje, invadiranost varoom, količina meda i peluda i sredinom mjeseca prihranjivati za zimsku pčelu. Slabe zajednice, ako su zdrave, spajamo s jačima.
