Zadnjih godina često slušamo o utjecaju pesticida na pčele. No, valja istaknuti da nisu ugorožene samo pčele već svi oprašivači. Svjedočili smo zadnjih godina nekoliko pomora pčela zbog pesticida. Provedene su razne analize i ispitivanja ali bez nekih značajnijih rezultata.
Prije 12 godina na jednom predavanju o pesticidima su pričale osobe koje su tada bile jedne od glavnih koji odobravaju upotrebu tih sredstava u RH. Tada su izričito tvrdile da su sva sredstva koja su u to vrijeme bila dozvoljena u RH potpuno bezopasna za pčele. Tada sam im pokazao jednu snimku kolege pčelara kojem su pčele nastradale na uljanoj repici (postale su totalno dezorijentirane) te nakon duljeg natezanja dobio odgovor da je spomenuto moguće, no samo ako se pomiješaju dva ili više sredstava za zaštitu raznih kultura.
Dakle, ni jedno od sredstava, pesticida i ostalih kemija sama za sebe nije opasna. Međutim, ako dođe u doticaj s drugim sredstvom postaje pogubno. I, što ćemo sad? Držimo se one stare, vuk sit i ovce na broju. Valja spomenuti i nestanak nekih pčelarskih udruga jer su prozivale određene kemijske industrije kao ubojice naših pčela. Slijedile su tužbe, ovrhe te konačno i stečaj tih udruga.
Valja se prisjetiti i trovanja pčela u Međimurju, a 2022. g. i na Bilogori. Kod trovanja pčela, mrtve pčele šalju se na analizu. Pri tome pčelar ili inspektor, ili netko treći mora tražiti koja su sredstva mogući uzrok umiranja pčela. To je jako teško reći. Uslijed toga, traže se sredstva koja su dozvoljena u RH, a uzevši u obzir poljoprivredne kulture u bližoj okolini.
Tu se javlja prvi problem. Da ne bi bilo zabune, često su i pčelari skloni iz zemalja u okruženju „švercati“ razna sredstva i lijekove koji se koriste u pčelarstvu, a koja kod nas nisu registrirana, a često nisu niti dozvoljena. Kad se ovo uzme u obzir, jasno da razne analize ne daju rezultate. No, što rade inspekcijske službe? Nije poznato da je za vrijeme tretiranja površina na teren izašao poljoprivredni inspektor te uzeo uzorak sredstva na licu mjesta.
Svi bi pčelari trebali imati račun od kupljenog sredstva i korištenu ambalažu, no u modernom pčelarstvu sve više se oslanjaju na biološko-tehnološke metode suzbijanja varoe. Tako nema niti računa, niti ambalaže od korištenih sredstava.
Spomenute ugašene udruge morale su na sudu dokazivati da pčela ide i na kukuruz po pelud. Poznato je da je sjeme kukuruza tretirano neonikotidima koji su izuzetno opasni za pčelu. Nekoliko godina kasnije ista ta sredstva su zabranjena prvo u Francuskoj, a onda i u drugim zemljama.
Uvesti sustav obavještavanja o tretiranju pesticidima
Nadalje, nedostaje nam sustav obavještavanja o tretiranju. Jedine obavijesti koje redovito idu prema pčelarima (udrugama, savezima…) su one o suzbijanju komaraca. Taj sustav za sada jako dobro funkcionira. Što se tiče obavještavanja o tretiranju usjeva, uglavnom ne djeluje. Moguće da djeluje samo kod nekih većih proizvođača.
Svojevremeno u jednoj ustanovi koja ima i plantažu jabuka, razgovaralo se s agronomom o mogućnosti smještaja pčela na toj plantaži, a za potrebe ustanove. Dotični je bio striktno protiv smještaja pčela na tom voćnjaku jer se raznim sredstvima jabuke u sezoni prska čak 24 puta.
Što reći na to? Isto tako često se može svjedočiti tretiranju voćaka u cvatu. Naravno da takvi poljoprivrednici nemaju interes obavještavati pčelare o korištenju sredstava jer bi se time i sami našli u problemu. Čest problem je i s malim poljoprivrednicima kojima je poljoprivreda dodatni posao. U njima je teško predvidjeti termine tretiranja i tretirati u idealnim uvjetima zbog poslovnih obaveza te kako im je poljoprivreda usputna djelatnost. Stoga, svatko bi trebao poći od sebe. Trebao bi što je više moguće, obratiti pozornost na pravilno korištenje sredstava za zaštitu bilja i drugih pesticida, te pitati ono što ne razumiju. Jedino tako možemo barem malo smanjiti opasnosti od trovanja pčela i drugih živih bića.
Izvor: Gospodarski kalendar
