Uzgoj domaćeg goluba seže u doba antike kad je kao životinja s visokom reproduktivnom sposobnošću bio cijenjen zbog ukusnog mesa, dostupnog u svako doba godine. Usto je naširoko korišten kao glasnik i proizvođač prvorazrednog gnojiva za usjeve. Počevši od ranog Srednjeg vijeka do sredine 19. stoljeća bio je sastavni dio nametnutih feudalnih podavanja u naturi.

Tijekom ratnih uvjeta, poraća i dugotrajnih kriza golublje meso predstavljalo je značajan autonomni izvor dodatnih bjelančevina za iscrpljeno pučanstvo. Tako je bilo nakon 2. svjetskog rata i u mnogočlanoj obitelji Alojza Streleca (64) iz Donje Voće pokraj Ivanca. Zbog stečaja tvrtke u kojoj je radio 16 godina u Italiji odlučio se 2017. vratiti u svoj zavičaj. Tamo je napravio kuću i moderan komforan golubinjak, dugačak jedanaest i širok šest metara. On se lako čisti i dezinficira te pruža dobru zaštitu od glodavaca i grabežljivaca. Aktivan je član udruge uzgajatelja malih životinja Fauna iz Ivanca. Spada u skupinu starijih, strpljivih uzgajatelja pasminskih golubova koji su bili očarani ovim pticama još od dječačke dobi.

Vrhunske rasplodne životinje

U njegovom matičnom jatu zastupljeni su francuski mondeni s devet parova u četiri nijanse boje. Zatim američki kraljevski golubovi s devet parova u četiri boje i mađarski domaći golubovi s dvanaest parova u tri boje perja. Kao educirani sudac za golubove redovito posjećuje izložbe i sajmove u inozemstvu. Prati nove trendove u uzgoju i selekciji pasminskih golubova. Uzgojno jato bazira se na golubovima uvezenim iz Njemačke, Austrije i Mađarske koje je plaćao od 70 do 100 eura za pojedini primjerak. Nije bilo jeftino ići po njih, ali se isplatilo jer se radi o vrhunskim rasplodnim životinjama. Njihov uzgoj ima gospodarsku pozadinu, kao dodatni prihod od prodaje mladih golubova za daljnji rasplod, premda je kod nas teško postići veću cijenu od  200 kuna za primjerak.

Francuski monden je stara pasmina koja se spominje u dokumentima prije više od 400 godina, a današnji tip je nastao križanjima s rimskim golubom, bagdetom i montaubanom početkom prošlog stoljeća. Golubovi ove pasmine nisu plašljivi, brzo se naviknu na uzgajatelja i postaju vrlo pitomi, te se dobro prilagođavaju uvjetima života u golubinjaku. Jednomjesečni mladunci dostignu težinu od 500 g, a odrasle životinje teže 850 do 1100 g. Monden se često koristi za križanja s drugim pasminama golubova kako bi se dobili visoko produktivni hibridi. Također se uzgaja kao ukrasni golub, vrlo je cijenjen i uvijek dobro zastupljen na izložbama.

Osvojene nagrade na izložbama potvrđuju njegovu reputaciju uzgajatelja prve klase. Više puta je dobio titulu za najboljeg goluba u izloženoj pasmini s ocjenom od 96 bodova. Odlučujući kriterij za postizanje izvrsnih rezultata prilikom ocjenjivanja na izložbama nije samo njihov tip i ujednačena čista boja perja, nego i dobra kondicija te upadljivo držanje u izložbenom kavezu, tipično za pasminu.

Međutim, sam put do postizanja tako visoke kvalitete u uzgoju nije nimalo lak i jednostavan. Pored uvjeta držanja, kvalitetne hranidbe i poznavanja osnova genetike također je važno podrijetlo rasplodnih golubova koje će davati potomstvo s dobrim genima. Dobrim poznavanjem rodoslovlja svojih golubova, fenotipa i genotipa, Alojz znalački provodi odgovarajuća sparivanja u kojima se dobra svojstva međusobno nadopunjuju, pazeći da ne ulazi previše u uže krvno srodstvo, čime bi se moglo negativno utjecati na plodnost i vitalnost potomstva. Ciklus razmnožavanja odvija se od ožujka do rujna.

U tom razdoblju golubovi odgoje u četiri legla 80 do 90 mladih, a dvadesetak od toga broja ostavlja se za obradu u vlastitoj kuhinji. Hranidba itekako utječe na vitalnost, plodnost, proizvodne rezultate i zdravstveno stanje matičnog jata. Različiti omjeri miješanja žitarica, sitnozrnih mahunarki i uljarica prilagođeni su njihovim potrebama za hranjivim tvarima, ovisno o godišnjem dobu, odnosno jesu li u reproduktivnom ciklusu ili miruju.

Kraljevski golub (king) je stvoren početkom 20. stoljeća u državi Kaliforniji kao rezultat složenog i dugog uzgoja američkih golubara. Ovo je jedna od najpopularnijih pasmina domaćih golubova, ne samo na američkim farmama, već i u mnogim drugim zemljama. U početku su postojali samo bijeli primjerci ove pasmine. Od 1921. godine pa nadalje uzgajatelji su križanjem s drugim pasminama dobili različite boje: crvene, žute, smeđe, bež, sive, crne, plave i druge boje perja. Težina odraslih mužjaka gospodarskih linija iznosi 910 do 1500 g, a ženki 600 do 850 g. Tjelesna masa mladih golubova u dobi od jednog mjeseca kreće se od 700 do 800 g. Kod izložbenog tipa kraljevskog goluba mužjaci teže 800 do 900 g, a ženke 500 do 700 g.

U glavnom razdoblju razmnožavanja početkom ljeta i mitarenja u jesen, potrebna je veća količina bjelančevina (grahorica, grašak, pšenica) a za hladnog vremena više energije (kukuruz uz manji postotak uljane repice i suncokreta). Dok roditeljski parovi podižu svoj pomladak, zrnatu smjesu nadopunjuje s peletiranom hranom za purane koju kupuje od domaćeg proizvođača u Međimurju. Godišnje potroši oko dvije tone hrane.

Kad se u popodnevnim satima vrati s posla u Sloveniji, onda širom otvara vrata golubinjaka i golubovi izlaze na oveću livadu gdje kljucaju različito bilje koje može ojačati njihov imunitet. Boravak na suncu ih jako veseli. Ujedno je i jedan od najučinkovitijih pomagača za postizanje dobre forme, jer sunčeve zrake uništavaju većinu klica.

Mađarski domaći golub je velika i snažna pasmina s gotovo vodoravnim držanjem, bogato operjanim nogama i pernatim okomito rastućim ukrasom na vratu poput školjke, težine 860 do 1000 grama. Od 1900. godine uzgaja se u velikom broju za proizvodnju mesa, a od 1935. se križa s različitim strukturnim pasminama kako bi se formirala prepoznatljiva pasmina za izložbe. U druge europske zemlje počinje se širiti krajem 1960.-ih godina. Nedostaci prilikom ocjenjivanja uključuju kratko, usko tijelo, ravna prsa, spuštena krila, visok stav, kratke gaće na nogama, nečistu ili mutnu boju i neodgovarajuću težinu. Za identifikaciju životinja koriste se zatvoreni prsteni promjera 12 mm.