Kako zaštititi perad od napada jastreba?

Najčešća prijetnja peradi u slobodnom uzgoju i golubovima koji kruže oko svoje nastambe je jastreb (Accipiter gentilis), kojeg su u starijoj literaturi s razlogom nazivali jastreb kokošar. To je omražena ptica grabljivica među uzgajateljima jer stalno uzrokuje gubitke u njihovim jatima.

Jastreb plijen hvata i ubija nogama te može stvoriti silu stiskanja do 450 kilograma. On predstavlja prijetnju pernatoj divljači u lovištima i posebno je opasan za sve vrste domaće peradi, osobito za njihov pomladak na ispustu bez zaklona. Često sjedi na istom mjestu dva do tri sata prije nego što napadne svoj plijen. Nailazi uvijek iznenada i time osigurava uspješan lov. Jastreb je u osam podvrsta široko rasprostranjen u različitim krajolicima sjeverne hemisfere. Obitava na gotovo svim nadmorskim visinama Euroazije i Sjeverne Amerike. Načinom života ograničen je na velika šumska prostranstva koja se izmjenjuju s livadama i poljima. U potrazi za hranom približava se selima pa i gradovima, posebice u jesen i zimi.

Gnijezdi se u gustim crnogoričnim i listopadnim šumama, podalje od opasnosti koje mu prijete od ljudi. Mužjak svake godine gradi novo gnijezdo na najvišem i najstarijem drveću u šumi, većinom na jakim granama u blizini samog debla. Gnijezdo se nalazi na visini od 6 do 20 metara od tla. Između travnja i svibnja u veliko i plitko gnijezdo ženka polaže u intervalima od dva do tri dana, dva do četiri zelenkastobijela (ponekad prljavobijela) jaja na kojima u početku sjede oba roditelja, ali ženka obavlja većinu inkubacije. Vremenske prilike u proljeće i razina populacije plijena utječu na datume polaganja jaja i veličinu legla. Kad se nakon 35 do 38 dana inkubacije izvale ptići majka im dijeli hranu koju donosi otac.

Kad mladunci malo porastu u potragu za hranom odlaze oba roditelja. Nakon 42 dana oni više vremena provode u okolici nego u gnijezdu. U dobi od oko 50 dana, mladi jastrebovi mogu početi loviti sami, ali češće jedu strvinu koju im daju roditelji. Većina mladih ostaje unutar 300 m od gnijezda u dobi od 65 dana, ali mogu lutati i do 1000 m prije nego što se rasprše u dobi između 65 i 80 dana, u skladu s potpunim razvojem letnog perja. Između 65 i 90 dana manje-više svi mladi jastrebovi postaju samostalni. Nešto više od trećine mladih preživi svoju prvu godinu, ali stopa preživljavanja odraslih iz godine u godinu dvostruko je veća.

Prosječan životni vijek jastreba u divljini je sedam godina. Maksimalna dob od 29 godina navedena je za primjerke koji se drže u zatočeništvu. Prstenovane divlje ptice živjele su do 19 godina. Ženke su veće, jače i obično agresivnije od mužjaka.

Jastrebovi imaju velik lovni teritorij

Lovni teritorij jednog para jastrebova, kojeg revno brane od drugih pripadnika vrste, ljeti obuhvaća do 2000 hektara, a zimi čak 5000 hektara. Plijen se uglavnom sastoji od ptica i sisavaca koji teže manje od jednog kilograma, poput golubova, vrana, šojki, jarebica ili mladih zečeva. Sastav hrane određen je isključivo dostupnošću pojedine vrste, te varira s godišnjim dobom i spolom ptice koja lovi. Mužjak uglavnom lovi ptice, dok ženka preferira sisavce.

Dnevne potrebe za hranom jednog jastreba kreću se od 120 do 150 grama i većina ubijenih životinja može ga hraniti od jednog do tri dana. Ornitološka istraživanja su otkrila da njihova prehrana uključuje više od 500 vrsta iz čitavog područja rasprostranjena, a ponekad se spektar plijena može proširiti na gotovo sve dostupne vrste ptica ili sisavaca, osim posebno velikih vrsta. Ako količina hrane nije dovoljna, jelovnik se dopunjava strvinom. U urbanim sredinama gradski golubovi (Columba livia f. domestica) i golubovi grivnjaši (Columba palumbus) čine oko 40 posto prehrane.

Povijesno gledano jastreb je bio jedna od najprogonjenijih ptica grabljivica u Europi. Početkom 20. stoljeća je izumro u Velikoj Britaniji. Zbog progona, gospodarenja šumama i upotrebe toksičnih pesticida u poljoprivredi do 1960.-ih europska populacija jastreba bila je u oštrom padu.

Organoklorni pesticidi imali su katastrofalne učinke na reproduktivne funkcije određenih ptica. Nakon zabrane ovih kemikalija i dobivanja potpuno zaštićenog statusa, njihova je populacija porasla. Godine 1979. Europskom direktivom o zaštiti ptica utvrđena je cjelogodišnja zaštita jastreba i drugih vrsta grabljivica za cijelu Europsku uniju. Unatoč ugroženosti prethodnih desetljeća, njegova populacija danas je stabilna, ali trend nije jednak u svim zemljama.

 Populacija ponovno ugrožena

Nedavno se pojavila nova ozbiljna prijetnja za populaciju u srednjoj i sjevernoj Europi zbog sve intenzivnijeg industrijskog šumarstva koje provodi cjelogodišnju sječu, uništavajući gnijezda ili izazivajući prekomjerno uznemiravanje. Uz to, povećanje crnogoričnih šuma s određenim gubitkom listopadnih mogao bi biti razlog za dugoročnu zabrinutost, smatraju stručnjaci.

Savjeti za zaštitu peradi i golubova od jastreba

Budući da su domaća perad i golubovi sastavni dio jastrebovog plijena, posebno su ugroženi. On je dovoljno velik i jak predator da napadne kokoši, patke i biserke iz zraka, uhvati ih i odleti s njima na sigurno mjesto gdje će ih kasnije pojesti. Jastreb će kružiti oko peradi na ispustu sve dok ne bude imao slobodan put za ulazak u ograđeni prostor. Također, postoji rizik da će samo ozlijediti perad i potom ju ostaviti na dvorištu i pobjeći. Stoga trebate učiniti sve što možete kako biste zaštitili svoje životinje od napada jastreba. Bez obzira na sredstva i metode zaštite ne postoji stopostotna sigurnost, ali rizik od gubitka peradi i golubova može se značajno smanjiti.

Učinkovita zaštita peradi od jastreba moguća je jedino mrežom, otpornom na UV zračenje i vremenske uvjete, veličine oka manje od 10 centimetara, ali kod velikih ispusta to nije moguće ili je teško izvedivo.

Nerijetko jastreb obiđe ograđeni prostor pješice u potrazi za prazninom koja je dovoljna da prodre u nastambu. Na ovaj način može uhvatiti perad koja sjedi preblizu ograde, a da čak ne uđe u ograđeni prostor. Stoga donji dio ograde zaštitite širokim daskama ili preko nje postavite gusto žičano pletivo. Drveni krovovi postavljeni ravno iznad tla dokazali su svoju vrijednost u sprječavanju nesmetanog napada ove ptice grabljivice. S obzirom da se napad jastreba odvija  vrlo brzo, mora postojati i mnogo mogućnosti za sklonište na velikom ispustu. Ako ne možete postaviti zaštitnu mrežu na ispustu, trebali biste barem otežati pristup peradnjaku. Učinkovita metoda je postavljanje tekstilne zavjese ispred ulaza u nastambu. Perad se vrlo brzo navikne na ovu prepreku, ali jastreba to može dugoročno odvratiti i spriječiti da slučajno uleti u peradnjak.

Drveće i grmlje također mogu pružiti zaštitu od napada iz zraka i sklonište od ljetne pripeke. Druga sredstva i metode odvraćanja jastreba poput reflektirajućih kuglica, šarenih vrpci isprepletenih preko ispusta, ultrazvučnih i akustičnih uređaja pokazala su se beskorisnima. Predatori brzo uče i razumiju da neživa obrambena sredstva za njih ne predstavljaju opasnost. Golubovi koji kruže u slobodnom letu mogu biti glavni plijen jastreba kopca (Accipiter nisus) i sivog sokola (Falco peregrinus). Zaštititi ih od napada ptica grabljivica mnogo je teže nego perad. Neki od refleksa za obranu od ptica grabljivica bolje su očuvani kod gradskih i običnih domaćih golubova nego kod modernih čistokrvnih pasmina. Ako ih pustite da slobodno lete, oni mogu rano upozoriti vaše golubove na opasnost. Pojedini crno obojeni izložbeni golubovi mogu iritirati ptice grabljivice, a ponekad ih zamijene za vrane.

Dokazano je da one često hvataju posebno upadljivo obojene golubove. Ptice grabljivice se brzo naviknu na vrijeme puštanja golubova iz nastambe ako se ona otvara u isto vrijeme. Stoga mijenjajte termin leta iz dana u dan. Većina golubova je plijen ptica grabljivica tijekom zimskog razdoblja. Životinjama tada nedostaje hrane, a grabežljivaca ima više zbog dolaska sjevernijih populacija na zimovanje. Stoga značajno ograničite vrijeme trajanja leta zimi.