Medvjeđi luk (Allium ursinum) jedna je od prvih proljetnih biljaka koja se javlja u gotovo cijeloj Europi, a raste uglavnom u sjenovitim i vlažnim mješovitim šumama, na blago kiselim tlima koja su bogata humusom. Samoniklo jestivo bilje dostupno je gotovo svugdje i u velikim količinama. Priroda sve to nudi besplatno, njegovo sakupljanje donosi zadovoljstvo, a zbog obilja esencijalnih hranjivih sastojaka blagotvorno djeluje na zdravlje peradi.
U narodu se ova biljka naziva raznim imenima: srijemuš, divlji češnjak, pasji luk, divlji luk i šumski luk. Prema botaničkoj klasifikaciji spada u porodicu ljiljana (Liliaceae) koja u nas obuhvaća tridesetak vrsta divljih lukova. Medvjeđi luk je trajnica uspravne gole stabljike, visine 20 do 50 cm, na čijem vrhu se razvijaju mnogobrojni bijeli zvjezdasti cvjetići, složeni u glavičasti cvat. Iz duguljaste i vitke lukovice izbijaju dva do tri intenzivno zelena lista, koji se pri bazi suzuju u dugu peteljku. Jajasto su kopljasta oblika, plosnati, s brojnim kosim poprečnim žilama. Ovisno o staništu i nadmorskoj visini, biljka cvjeta od travnja do svibnja.
Ljekovita i nutritivna svojstva
U mladim i sočnim listovima, koji imaju jak miris po češnjaku, nalazi se pravo bogatstvo aktivnih ljekovitih i hranjivih sastojaka. Najbolje vrijeme za berbu je prije cvatnje (ožujak – svibanj) jer poslije lišće ima gorči okus i gubi aromu. Samo svježi, netom ubrani listovi, imaju potpuni ljekoviti učinak. Ne smiju izgledati uvenulo i moraju se potrošiti u roku od dva dana. Umotane u vlažnu krpu, svježe listove možete držati u hladnjaku oko dva dana. Tijekom berbe pripazite da na biljci uvijek ostane dovoljno listova jer ono je potrebno za fotosintezu. Ako odrežete previše ili čak sve listove, tada medvjeđi luk neće niknuti u sljedećoj godini. No, budući da on raste na velikim površinama, ne postoji rizik da se previše iskorijeni.
Listovi medvjeđeg luka nisu bogati samo vitaminom C (20-50 mg), već sadrže i flavonoide, peptide, željezo, mangan, cink, magnezij, germanij, selen, kalij, karoten i esencijalna ulja, posebno aliin. Sadrže alicin koji se u tijelu stvara fermentacijom enzima allinaze, i djeluje antibakterijski i protugljivično. Također pokazuju visoke koncentracije aktivnog sumpora čiji spojevi igraju važnu ulogu u metabolizmu. U usporedbi s češnjakom koji u 100 g sadrži 1,7 g sumpora, listovi medvjeđeg luka imaju 7,8 g sumpora u istoj količini. Dokazana korisna svojstva ovog luka u hranidbi peradi su sigurna samo ako se on pravilno koristi. Ako se prekomjerno koristi postoji opasnost od ometanja dobrih crijevnih bakterija.
Koristan dodatak u hranidbi peradi
Bilo da se radi o pilićima ili o odrasloj peradi, medvjeđi luk je poželjan u njihovoj hranidbi, ako se koristi u umjerenoj količini. Zbog oštrog okusa bit će potrebno određeno vrijeme da se životinje naviknu na njega. Stoga trebate sitno nasjeckane listove umiješati u vlažnu meku hranu. Pilićima se takva hrana poslužuje od desetog dana života nadalje, dva do tri puta tjedno (10 do 15 g/ kg hrane). Oni se ubrzo naviknu na taj okus i tada se medvjeđi luk ne mora miješati ni sa čim drugim. Ako u hranu za kokoši nesilice dodate 3 % ove biljke, onda će njihova jaja zbog sadržaja sumpora imati malo drugačiji okus, nimalo odbojan već dapače bitno poboljšan. Osim toga izmet tako hranjenih životinja imat će slabije izražen neugodan miris.
U posljednja tri desetljeća, napravljena su brojna recenzirana znanstvena istraživanja, kojima se dokazalo da je češnjak (Allium sativum) koristan za zdravlje i dobrobit peradi. Veterinarske studije govore o njemu kao dodatku u hranidbi peradi jer ima antibakterijska, antivirusna, antifungalna i antiprotozoalna svojstva. Usto jača imunološki sustav, poboljšava povećanje tjelesne težine, povećava probavljivost hrane, smanjuje loš kolesterol, i povećava parametre kakvoće mesa. Kad usporedimo češnjak s medvjeđim lukom, onda vidimo da u potonjem nalazimo više aktivnih ljekovitih sastojaka, čak i onih kojih nema u raznim sortama češnjaka.
Vodena otopina
Kad se svježi listovi medvjeđeg luka nasjeckaju, oslobađa se alicin, koji je moćno antimikrobno sredstvo. Ako ih stavite u vodu za piće, dobivena otopina bit će djelotvorno sredstvo protiv endoparazita i za jačanje imuniteta. Takav pripravak oslobodit će sulfidne i druge srodne spojeve tijekom 24 sata. Kako bi se postigao antiparazitski učinak mora se na jednu litru vode dodati oko 30 g sitno nasjeckanih listova. Potrebno je nadzirati perad u pijenju takve otopine. Životinje koje su odmalena naviknute na okus luka, lakše prihvaćaju od onih koje to nisu. Pilići nenaviknuti na okus trebaju mu se prilagoditi dodavanjem u malim količinama, koje se s vremenom povećavaju.
Podaci iz literature navode da spojevi organskog sumpora obično imaju smanjenu stabilnost, posebno u prisutnosti kisika. Zato vodena otopina s vremenom mijenja svojstva. Alicin je vrlo nestabilan pa većina antibakterijskog djelovanja nestaje nakon 24 sata na sobnoj temperaturi. Njegovom razgradnjom nastaju potpuno novi sulfidni spojevi koje prepoznajemo po karakterističnom neugodnom mirisu. Stoga vodu za piće, obogaćenu ekstraktom medvjeđeg luka, treba svakodnevno mijenjati.
Mjere opreza
Prilikom berbe medvjeđeg luka valja biti na oprezu, budući da laici njegovo lišće mogu zamijeniti s vrlo otrovnom đurđicom (Convalaria majalis), mrazovcem (Colchicum autumnale) i čemerikom (Veratrum album). Premda sve tri biljke izgledaju slično medvjeđem luku, ipak ih sigurno raspoznajemo po tome što nemaju tipičan miris na luk. S obzirom da đurđica obično raste malo kasnije, rizik od zamjene nije tako velik. Najbolji način za testiranje mirisa je trljanje listova među prstima, prethodno stavljenih u platnenu maramicu. Nakon toga operite ruke, kako se miris nebi uvukao u kožu i lažirao sljedeći test.
