Mitarenje kokoši je prirodni, sezonski proces gubitka i obnavljanja perja kod kokoši oba spola, koji se javlja u jesen. Mitari se samo zdravo jato. U tom trenutku je sva energija usmjerena na proces proizvodnje novog perja. Tada kokoši ne nesu jaja ili rijetko nesu. Kontrolu mitarenja obavljaju štitna i spolne žlijezde, a povezano je s padom razine estrogena.
Prirodno mitarenje se obično javlja u razdoblju od osmog do dvanaestog mjeseca nesivosti. Međutim, ovaj proces se može ubrzati korištenjem procesa prisilnog mitarenja.Zatim se kokoši ponovno koriste za proizvodnju i poboljšanje kvalitete jaja. U važnije faktore, koji djeluju na početak i trajanje mitarenja, ubrajaju se dužina trajanja dnevnog svjetla, masa te kondicijsko stanje životinja, hranidba i faktori okoliša, kao što su temperatura i vlažnost zraka.
Drastičnim smanjenjem dnevnog svjetla ili gladovanjem, životinje mogu prekinuti proizvodnju, čime se može izazvati ili ubrzati mitarenje. Poznato je da pojedine jedinke ranije mitare od drugih, a isto tako pojedine sporije od drugih. Kod prirodnog tijeka mitarenja, kokoši gube perje određenim redosljedom: glava, vrat, prsni koš, batci, leđa, krila i rep.
Kraći dani, odnosno smanjenje trajanja dnevnog svjetla u kasnu jesen i u zimskim mjesecima, te niže vanjske temperature predstavljaju okidač za prirodno mitarenje. Trajanje svjetlosti tijekom dana tad se skraćuje s normalnih 12 do 16, na 8 do 10 sati svjetla. Kokoši se pripremaju za odmor svojih reproduktivnih organa, prilikom čega ne nesu jaja, te staro i istrošeno perje zamjenjuju novim. U ovakvim uvjetima potrebno je do četiri mjeseca da odbace staro perje i da poraste novo.
Manji stresovi, kao što je privremeni nedostatak hrane ili vode, bolest, niske temperature ili nagle promjene u programu osvjetljavanja, mogu inicirati djelomično ili prerano mitarenje, odnosno značajno opadanje perja. U ovakvim slučajevima kokoši gube perje s glave i vrata. Ako se mitarenje dalje nastavi, može se očekivati značajno opadanje proizvodnje.
Prisilno (izazvano) mitarenje je stručni zahvat koji dovodi do istovremenog mitarenja i prekida nesenja kod cijelog jata. Sve s ciljem odmora kokoši, koji traje od tri do devet tjedana, te pripreme za novi ciklus proizvodnje. Kod prisilnog mitarenja najčešće se koristi redukcija svjetla, hrane i vode. Postoji nekoliko tehnika prisilnog mitarenja. Najednostavniji način je da se na dva dana zatvore kokoši i drže u potpunom mraku, bez hrane i vode. Nakon dva dana puštaju se na ispust gdje dobivaju do 8 sati prirodnog svjetla. Same pronalaze hranu uz eventualno dodavanje zrna kukuruza, voda se daje po volji.
Nakon 30 dana postupno im se povećava svjetlost, dok se ne postigne 14 do 16 sati svjetla na dan. Istovremeno se postupno uvodi potpuna krmna smjesa kad kreće i ponovna nesivost. Maksimalna nesivost u godini nakon mitarenja iznosi 80% od maksimalne u prvoj godini proizvodnje. Manja nesivost nakon mitarenja se kompenzira veličinom jaja, tada je značajan udio jaja koja se klasificiraju kao XL (vrlo velika; >73g) i L (velika; 63 do 73g). Takav način mitarenja omogućuje uzgajivaču pomicanja maksimalne proizvodnje jaja kod kokoši za razdoblje kad je najveća potražnja za jajima, što znači da je ekonomski isplativije.
Izvor: Gospodarski kalendar
