Jako se malo govori o brnistri, a u Dalmaciji je ima jako puno, molim vas da ukratko napišete za što se sve koristi?
ODGOVOR Brnistra (Spartium junceum) ili žuka, grmolika je biljka iz porodice mahunarki. Veliki razgranjeni grm naraste do 3 metra visine. Rasprostranjena je po čitavom Sredozemlju, na našoj obali i na otocima. U Dalmaciji je brnistra stoljećima imala i gospodarsku vrijednost, a u današnje vrijeme, zaboravljena brnistra samo je ukras koji svojim lijepim grozdastim žutim cvjetovima i ugodnim mirisom privlači poglede i plijeni pažnju. Cvate od travnja do srpnja žutim cvjetovima, promjera 1 – 2 cm. Grane su dugačke, šibolike, zelene s nijansom plave boje na kojima je mali broj listova.
Čim započnu vrućine, listovi otpadnu. Cvjetovi su jarko žute boje, skupljeni na vrhovima grana i šire ugodan miris jer je bogata aromatičnim uljem. Brnistra najbolje uspijeva na žarku suncu, a voli suhe terene. Otporna je na posolicu. Zelena stabljika ima ulogu lista, obavlja fotosintezu. Građa cvjetića tipična je za mahunarke. Cvjetovi su se prije brali i sušili kao i od buhača. U Dalmaciji je brnistra stoljećima imala i gospodarsku vrijednost, jer su se od nje proizvodila vlakna za konope i izradu vreća, što je prestalo tek nakon Drugog svjetskog rata. Cvjetovi koji su namočeni u maslinovo ulje korišteni su kao ljekovito sredstvo protiv reume. Stabljike su se koristile za izradu užadi, metli, “vrša” za ribu, te “ljese” za sušenje smokava, pa čak i postole (cipele), posebno za KUD-ove.
Posebna tvrda tkanina dobivala se primitivnim načinima obrade stabljike, od namakanja u moru, valjanja i raščupavanja do predenja i tkanja. Nekad se brnistra upotrebljavala za proizvodnju tkanina, grube sagove, vreće, konope i brodsku užad te za punjenje madraca, a još i danas se u nekim mjestima u Dalmaciji brnistrom veže loza u vinogradima. Međutim, sve se više uvodi u hortikulturu, pa ne krasi više samo vrtove uz more. Osim toga, gdje je brnistra, nema zmija, zahvaljujući sparteinu, alkaloidu kojega sadrži. Naši stari to su dobro znali, pa su koze i ovce dovodili na ispašu u brnistru, nakon čega su bile otporne na zmijski ugriz. Danas se u nekim mjestima, poput Pirovca, obnavlja ova tradicija koja se radi ne u vrijeme cvatnje, nego kasnije kad brnistra nosi mahunaste plodove.
