Hrvatska je orijentirana na uvoz ukrasnog bilja i u posljednih desetak godina uvezla je raznog ukrasnog bilja u vrijednosti višoj od 120 milijuna USD. Podaci o uvozu ukrasnog bilja pokazuju da postoji domaće tržište za tu vrstu poljoprivrednih proizvoda. Trenutačno, u Hrvatskoj ima oko 70 ha proizvodne površine u zaštićenim prostorima, uglavnom bez suvremene opreme. Ukrasna biljna proizvodnja ne razvija se zbog nedostatka ulaganja u nove tehnologije i ne postoji ozbiljan i sustavan pristup razvoja tog segmenta poljoprivredne proizvodnje. Proizvodnja ukrasnog bilja u Hrvatskoj ima tradiciju dužu od osamdeset godina. Većina proizvodnje se nalazi uz obalu Jadrana i u unutrašnjosti, u blizini većih gradova. Klimatski uvjeti su pod utjecajem i morskih i kontinentalnih zračnih masa, a s obzirom na dobru kakvoću vode i tla, kao i razvijen transportni i komunikacijski sustav, u Hrvatskoj su pogodni uvjeti za uzgoj ukrasnog bilja. Nakon Drugog svjetskog rata, proizvodnja ukrasnog bilja bila je uglavnom organizirana u velikim tvrtkama u vlasništvu države. A od devedesetih godina proizvodnja se preselila na privatna, obiteljska poljoprivredna gospodarstva. Europska unija prednjači u svjetskoj proizvodnji cvijeća i ukrasnog bilja u zaštićenim prostorima i ima najveću gustoću proizvodnje cvijeća po hektaru (na 10% ukupne svjetske površine ima 44% svjetske proizvodnje ukrasnog bilja). Zahvaljujući pozivu Flamanskog poljoprivrednog odbora (VLAM) Gospodarskom listu, posjetili smo neke od vodećih proizvođača ukrasnog bilja u Belgiji i u ovom prilogu predstavit ćemo njihovu proizvodnju i donijeti nova saznanja i tehnologije kojima se koriste u proizvodnji ukrasnog bilja. VLAM je neprofitna organizacija koja ima zadaću promocije prodaje i dodanih vrijednosti, potrošnje i stvaranja slike o proizvodima i uslugama flamanskih poljoprivrednih proizvođača u Belgiji i inozemstvu. Aktivnosti organizacije VLAM financira poslovna zajednica i flamanska vlada i u radu tog odbora mogu se povezati svi proizvođači iz segmenta poljoprivredne proizvodnje te belgijske regije.

Najbolji belgijski uzgajivač ukrasnog bilja

Obilazak smo započeli kod proizvođača ukrasnog sobnog bilja vlasnika tvrtke „Mermans“ koji je proglašen za „Najboljeg uzgajivača ukrasnog bilja u Belgiji u 2012. g.“ Nagrada se dodjeljuje na osnovu temeljnih vrijednosti vizije i upravljanja tvrtkom, poznavanja tržišta, inovacija i izvedbe, održivosti proizvodnje i dobro promišljene kadrovska politika. Vlasnik tvrtke Dirk Mermans je već peta generacija obitelji koja se bavi proizvodnjom sobnog bilja, a njegova specijalnost je proizvodnja ukrasnih lončanica u suspstratu, ali i u hidrokulturi. Svaka generacija se prilagođavala promjenjivom tržištu. A porast troškova energije bili su okidač za širenje poslovanja. 2010. g., stari, dotrajali i neodgovarajući staklenici, u kojima je tvrtka imala proizvodnju na različitim lokacijama zamijenjeni su novim zgradama površine oko 14.000 m2, i opremljene najnovijom tehnologijom. Tvrtka ima ukupni kapacitet zaštićenih prostora od oko 20.000 m2 na jednom mjestu. Tijekom izgradnje novog staklenika, ugrađena je kogeneracija (CHP). Termoelektranu na zemni plin s kogeneracijom, koja se nalazi uz staklenik, Mermans je dao izgraditi po narudžbi. Spremnik topline ima 5 razina, od kojih su središnje 3 povezane. Posebnim računalom upravlja se radom elektrane, koja proizvodi 10 GW el. energije za potrebe proizvodnje ukrasnog bilja. Budući da spremnik topline ima kapacitet od 800 m2, može pohraniti dovoljno topline da se njom gospodari u dvije mogućnosti korištenja – kao nisku toplinu s temperaturom od 30° C, ili po potrebi za visoku toplinu s temperaturom koja doseže i do 80° C i koristi se za zimsko grijanje staklenika. Višak proizvedene el. energije može se prodati u mrežu, distributeru el. energije što omogućuje dodatnu zaradu.Za gradnju najsuvremenije elektrane s kogeneracijom Mermans je potrošio 750 tisuća eura, a povrat investicije očekuje u razdoblju od 4 godine.

Održivost ulaganja u proizvodnju

Kao napredna tvrtka sa suvremenom tehnologijom Mermans pridaje veliku važnost održivoj poslovnoj praksi. U skladu s tim, tijekom širenja proizvodnje i poslovanja, brojne mjere su poduzete kako bi proizvodnja u stakleniku bila što učinkovitija uz korištenje manje energije. Potpuna recirkulacija vode za zalijevanje uz sustav natapanja i odvodnje, difuzni pokrov staklenika s računalnim upravljanjem pomoću senzora koji mjere količinu sunčeve svjetlosti i automatizirano zasjenjuju krov staklenika s tri sloja platna, visoko tlačno orošavanje i sustav za hlađenje i ovlaživanje zraka, bočni zidovi od izolacijskog sintetičkog materijala, kogeneracija CHP-a sa 105% učinkovitosti, sustav aktivne prigušnice topline s integriranim regulatorom za visoke i niske temperature i dr. Mermans proizvodi ukupno oko 80 različitih ukrasnih vrsta kao što su Clusia, Monstera, Philodendron, Tetrastigma, Scindapsus, Aspidistra, Schefflera, Zamioculcas, Peperomia, Spathiphyllum i dr. U stakleniku je bila upečatljiva velika razlika u rasponu sobnih biljaka u ponudi i u raznolikosti i u veličini.

Filodendron

Zbog svoga ukrasnog lišća i lakog uzgoja filodendroni su omiljene sobne biljke. Ovisno o vrstama, listovi im se znatno razlikuju prema obliku i veličini. Mogu biti srcoliki, kopljasti ili lopatasti. Neki imaju ravne rubove, dok su kod drugih duboko urezani. Listovi pojedinih vrsta mogu biti dugi i do 600 mm. Većina filodendrona su penjačice , kojima odgovara mjesto s dovoljno svjetla, ali zaštićeno od izravnih sunčevih zraka. Idealno mjesto je uz prozor prekriven prozračnom zavjesom ili zaštićen krošnjom stabla s vanjske strane. Biljke neće dugo preživjeti na temperaturi nižoj od 13 °C, no uobičajena sobna temperatura im posve odgovara. 

Zalijevanje i prihrana
Filodendroni se zalijevaju tako da se zemlja dobro navlaži – no čim se pojavi voda u podlošku ispod posude, treba prestati zalijevati. Između zalijevanja se 15 mm gornjega sloja zemlje treba posušiti. Zimi filodendroni nakratko prestanu rasti, pa se u tom razdoblju biljke zalijevaju tek toliko da se zemlja u posudi ne bi posve osušila. Filodendroni traže prihranu svaka dva tjedna tekućim hranjivom za sobne biljke, ali prihrana i presađivanje nije potrebno tijekom zimskoga mirovanja. Jednom ili dva puta godišnje korijenje filodendrona vadi se iz posude. Ako je korijenje posve ispunilo posudu, biljka se treba presaditi, u mješavinu zemlje s jednakim udjelom listovače ili treseta te komposta.

Razmnožavanje
U kasno proljeće ili rano ljeto odrežu se vršne reznice koje bi trebale biti 75-100 mm duge i završavati tik ispod zgloba. Odstrane se donji listovi i stave tri ili četiri reznice u posudu od 75 mm ispunjenu ujednačenom mješavinom navlaženoga treseta i perlita ili pijeska i potom se posude zatvore plastičnom folijom – koja se kolčićem izdigne iznad biljaka. Biljka se postavi na svijetlo mjesto zaštićeno od izravnoga sunca. Nakon tri ili četiri tjedna trebao bi se pojaviti novi izrast. Folija se skine, a reznice se lagano zaliju. Mlade biljčice se prihranju jednom mjesečno. Nakon otprilike tri mjeseca, presade se u odvojene posude i daljnji postupak s njima isti je kao i s odraslim biljkama. Kako budu rasli, filodendroni penjačice lagano se povežu vrtnim vezicama, likom ili tankom žicom obloženom u papirom za štap zaboden u zemlju. Kako bi se potaknulo hvatanje biljke svojim zračnim korijenjem za štap, poveže se na njega sloj mahovine debljine 50-75 mm ili čavlima pribije nešto kore hrasta plutnjaka. Jednom dnevno poprska se mahovina ili kora vodom. Štap mora biti dovoljno visok kako bi mogao poduprijeti biljku kad se potpuno razvije. Mermans je u Belgiji poznat kao specijalist za uzgoj ukrasnih vrsta u hidrokulturi. 90% biljaka koje proizvodi je namijenjeno izvozu, a oko 50 % proizvodnje odnosi se na hidrokulture.

Hidrokultura

Hidrokultura je metoda uzgoja biljaka u otopini nutritivnih minerala bez zemlje. Biljke se mogu uzgajati  korjenjem uronjenim u otopinu mineralnih gnojiva ili u inertnom mediju kao što su glinopor, perlit, šljunak ili čak pijesak. Od inertnih medija koriste se glinopor, kamena vuna, perlit i vermikulit. Mogu se koristiti i kokosova vlakna. Glinopor je kod nas na tržišu najdostupniji i stoga najviše korišten medij. Odlikuje ga velika poroznost tako da korjenju osigurava dovoljno vlage, koja se kapilarno diže do korjenja, te dovoljnu cirkulaciju zraka. U ponudi dolazi u različitim veličinama kuglica na što treba obratiti pozornost kod kupovine. Poželjno je da glinopor nije pravilnog oblika. Kamenu vunu odlikuje velika moć apsorpcije tekućine. Perlit i vermikulit su prirodni minerali koji su pjenaste građe te također omogućuju vlaženje korjenja uz istovremeno osiguravanje zračnosti.

Prednosti uzgoja u hidrokulturi: Uzgoj je jednostavniji, nema nagađ anja kada je potrebno biljku zaliti ili prihranjivati. Konstantan je dotok vlage i zraka istovremeno te ne dolazi do raspadanja supstrata. Supstrat se može nakon upotrebe ponovno koristiti. Biljka ima konstantnu opskrbu hranjivim mineralima. Kod ispravnog uzgoja u hidrokulturi rizik truljenja korjenja je znacajno smanjen i manji je rizik od raznih bolesti. 

Originalne posude za hidrokulturu nemaju otvore na dnu nego sa strane u visini 3-5 cm od dna posude, koji služe za dotok vlage i zraka. Glinopor se u takve posude stavi do razine otprilike º visine posude i potom se na njega polaže korjenje biljke i zatrpava se glinoporom. Potrebno je često protresanje posude ako bi se kuglice dobro rasporedile između korijenja. Potom se posuda stavlja u ukrasnu posudu namijenjenu za hidrokulturu s vodomjerom koji pokazuje razinu vode u vanjskoj posudi te kad je potrebno zaliti biljku. U prvom mjesecu biljka se ne prihranjuje nego se zalije vodom bez gnojiva. Ukoliko nisu dostupne originalne posude za hidrokulturu, jednako dobar je uzgoj i u običnim posudama koje se mogu prilagoditi tako da se na dnu izbuši veći broj dodatnih rupa tako da se voda ne može zadržavati na dnu. Napravite test: ako tekuća voda odmah iscuri, posuda je primjerena za uzgoj u hidrokulturi. Stavite sloj glinopora debljine cca 2-3 cm, do otprilike oko 1/4 visine posude, i obilježite na vanjskoj strani do kuda doseže sloj glinopora.

Čišćenje glinopor kuglica u hidrokulturi: Najmanje jednom mjesečno potrebno je pod tekućom vodom dobro oprati glinopor kako bi se isprale nakupljene suvišne mineralne soli – bijele naslage na površnom sloju glinopora. S vremenom se u podlošku u kojem stoje posude mogu pojaviti zelene alge te ih je potrebno dobro oprati i isprati posude s biljkom pod mlazom vode. 

Na glinopor se stavi biljka i dopuni glinopor kuglicama. Posudu s biljkom stavite u posudu u koju nalijte destiliranu vodu ili kišnicu i to najviše do oznake na vanjskoj strani posude tj. do tamo do kuda ste stavili samo glinopor. Pored uzgoja u hidrokulturi, oko 50% proizvodnje ukrasnog bilja u Mermansovom stakleniku čini uzgoj u lončanicama sa supstratom. U stakleniku je mnogo manjih odjeljaka, a povezani su dvjema središnjim stazama koje osiguravaju preglednost pojednih odjeljaka s različitim vrstama ukrasnog bilja što olakšava pripremu za prodaju. Budući da je većina europskog tržišta ukrasnog bilja u susjednoj Nizozemskoj, Mermans većinu proizvoda plasira na tamošnje aukcije, a kupce ima diljem Europe.

Od povrća do ruža

U ukupnoj količini prodanih rezanih ruža u Hrvatskoj uvoz sudjeluje s oko 90 posto. Stoga smo u obilasku rasadnika ruža tvrtke Wimceco koji je specijaliziran za proizvodnju rezanih ruža, mogli vidjeti kako izgleda suvremena proizvodnja ruža čajevki za rezani cvijet. Obiteljska tvrtka Wimceco
ima više od 30 godina iskustva u uzgoju i proizvodnji ruža, a investicijama u najsuvremeniju opremu i infrastrukturu omogućena je proizvodnja rezanih ruža najveće kakvoće. Posebno su se usredotočili na održivi uzgoj, zamijenivši uzgoj povrća kojim su nekad bavili novom proizvodnjom ukrasnog bilja u suvremenom stakleniku površine 17 500 m2. Prvo su krenuli s proizvodnjom krizantema, ali je kasnije jedina ukrasna kultura za uzgoj za rez postala ruža. Danas imaju širok izbor ruža svih boja i oblika, a sve sorte posebno su oplemenjene (selekcionirane) i odabrane kako bi osigurale što duži vijek trajanja i zadovoljstvo kupaca. Većinu proizvodnje čine dvije licencirane sorte – Avalanche i Sweet Avalanche, čija cijena doseže do 45 eurocenti po komadu u veleprodaji. Svakog dana svježe ruže iz njihovog staklenika prevoze se po cijeloj Europi, putem prodaje na veliko na aukcijama “Euro auction” u Briselu i “Flora Holland” u Nizozemskoj. Također ruže prodaju cvjećarnama i otkupnim centrima za veleprodaju, no i maloprodajni kupci mogu doći u njihov dućan koji se nalazi u sklopu staklenika i kupiti svježe urbane ruže.

Dnevno se ubere oko 20 000 cvjetnih stapki, a ubiru ih ručno sedam dana u tjednu iskusni radnici. Kako bi se spriječila  oštečenja, ruže se odmah po ubiranju skupljaju u limene posude i dok su još u stakleniku stavljaju se u vodu. Unutar pola sata od trenutka ubiranja, premještaju se u hladnjaču dok se ne sortiraju.

Ujednačena kakvoća
Šest dana u tjednu, ruže se sortiraju u posebnom stroju, odnosno liniji vrijednoj oko 300 000 eura koja je konstruirana za sortiranje ruža, a prilikom postavljanja u stroj, svaku ružu pregledaju iskusni radnici koji provjeravaju jesu li oštećene i izdvajaju one nedovoljno kvalitetne. Najkraća dužina stapke može biti 40 cm, a najduža, koja postiže i najveću cijenu, može iznositi 80 cm. Ruže koje zadovoljavaju standard kakvoće, umeću se u stroj za sortiranje, koji ih prema fotografskom prikazu svrstava po dužini, debljini stapke, visini, debljini i zrelosti pupoljka, što rezultira ujednačenim buketima. U istoj liniji, buketi se pakiraju po 10 i po 20 komada u plastičnu foliju koju je osmislila sama tvrtka i koja nosi logo i naziv tvrtke. Ruže se potom stavljaju u paletnu ambalažu s vodom koja je tretirana radi sprječavanja pojave bolesti tijekom prijevoza i prodaje na aukciji. Ruže se prevoze noću kako bi mogle do jutra stići do aukcijskih kuća u što svježijem stanju.

Zelena energija
Da bi mogli uzgajati ruže tijekom cijele godine u stakleniku, Wimceco koristi prilagođenu rasvjetu, koja osigurava vrhunsku kakvoću ruža i tijekom zimskog razdoblja. Električnu energiju od 1,2 MW za grijanje plastenika i rasvjetu proizvodi njihova elektrana s kogeneracijom, koja troši plin ili biljno ulje (zelena energija). Uzgojni uvjeti u stakleniku održavaju se uz pomoć računala na optimalnoj razini potrebnoj za biljke. Računalo upravlja i nadzire temperaturu, relativnu vlažnost zraka i količinu svjetla u stakleniku. Može automatski otvoriti prozore ili zatvoriti pokrov staklenika radi zasjenjivanja, kao i pokrenuti ugrađene rasprskivače. Računalo također upravlja temperaturom vode u cijevima za grijanje i količinom umjetnog osvjetljenja. Na krovovima upravne zgrade nalaze se solarni kolektori koji proizvode el.energiju potrebnu za hladnjače. Ruže se uzgajaju na supstratu od kamene une s pojedinačnom kapalicom za natapanje, a višak drenirane vode odvodi se uskim kanalima uzduž gredica do cisternu kojoj se provodi definfekcija vode, pa se prikupljena voda može ponovo koristiti za zalijevanje. Kišnica s krova staklenika također se prikuplja u cistern s dreniranom vodom i služi za natapanje. Senzori za vodu mjere pH i EC (status ishrane). U suzbijanju bolesti i štetnika koristi se integrirana zaštita, posebice prirodni predatori štetnih insekata, dok se kemijska zaštita koristi samo ako je neophodna.

Pet naraštaja iskustva

Kod uzgoja ukrasnog bilja na otvorenom najčešće se radi o proizvodnji više stotina, pa i tisuća raznih vrsta drvenastih i grmolikih ukrasnih biljaka, no postoje i specijalizirani rasadnici koji uzgajaju samo nekoliko određenih ukrasnih vrsta. Posjetili smo rasadnik Van der Auwera, obiteljski posao koji je tijekom pet naraštaja okupio oko 2500 različitih vrsta i kultivara na vlastitim proizvodnim površinama. U vrtnom centru, veličine 8500 m2 biljke se prodaju samoposlužno, a u ponudi je ukrasno bilje koje se uzgaja na površini od 40 ha, od kojih je 5 ha za uzgoj u kontejnerima, dok 35 ha služi kao rasadnik drveća. S obzirom na raznovrsnost ponude i blizinu rasadnika vrtnom centru, sve želje kupaca mogu se ispuniti vrlo brzo i učinkovito. Većina vrsta u proizvodnji su drvenaste culture kojih ima više od 500 vrsta. Sadnice bjelogoričnog drveća se opisuju opsegom debla mjerenim na 100 cm visine od tla, u određenim kategorijama (od/do), koje se mogu označavati i posebnim bojama, a u rasadniku Van der Auvera nalaze se sadnice opsega od 6/8 do 20/25. Ukrasno grmlje uzgaja se u kontejnerskim posudama i loncima od 1,5 do 10 litara, što osigurava mogućnost prodaje u dužem razdoblju. Lonac duže zadržava vlagu, pa se kontejnirane biljke mogu posaditi i u ljetnim mjesecima. Većina biljaka se razmnožava vegetativno, najčešće reznicama, a nakon što se ukorijene, presađuju se u veće posude u kojima rastu još jednu godinu dok ne budu spremne za prodaju. Vlastitom mehanizacijom obavljaju se svi zahtjevniji poslovi u rasadniku, poput vađenja ukorjenjenih sadnica. Strojem za vađenje s korijenom moguće je izvaditi 300 stabala dnevno kojima se korijen omota žicom radi održavanje zemlje oko korijena koji se potom neće osušiti i lakše će se primiti nakon presađivanja. Omotan korijen olakšava i transport. Poseban uzgoj u rasadniku Van der Auwera odnosi se na ukrasne vrste koje se sade za živu ogradu, jer su one oblikovane rezidbom kako bi dale gustu i zbijenu živicu nakon sadnje.

Specijalist za šimšire i tise

Posjetili smo i zanimljiv rasadnik ukrasnog bilja u kojem se proizvode ukrasne biljke iz samo dva roda – šimširi i tise. Tvrtku Herplant vode tri brata koji su iz ljubavi prema orezivanju i oblikovanju odlučili na 30 ha uzgajati vrste iz roda šimšira i tise u kontejnerskim posudama i zahvaljujući specijalizaciji u mogućnosti su kupcima ponuditi skoro svaki oblik i svaku vrstu iz vlastitog uzgoja. Tako primjerice imaju više od 200 različitih kultivara šimšira, koji mogu biti za sve namjene – od visokih živica, do pokrivanja tla, a postoje i kultivari slobodnog rasta. Da bi se kupci lakše odlučili koji oblik i veličinu žele, ispred sjedišta tvrtke oformljen je mini-rasadnik sa svim ponuđenim sortama.

Šimšir, pušpan ili zelenika, vrlo je stari zimzeleni ukrasni grm koji se u hortikulturne namjene puno koristio i u baroknim vrtovima Europe. Oduvijek se cijenila njegova tamnozelena boja kao i svojstvo da se dobro može oblikovati orezivanjem. Ako se ne orezuje šimšir će narasti kao grm čak 2-4 m visok i isto toliko širok. Ali se gotovo uvijek orezuje u najrazličitije oblike i time kontrolira njegova visina i širina. List šimšira je sitan (1,5 – 3 cm) tamnozelen, sjajnokožast i zimzelen. Ostaje na grani od 5 do 12 godina. S gornje strane je tamnije, a s donjoje strane svjetlije zelene boje. Cvijet nije ukrasno značajan, a kod orezivanih formi do cvatnje rijetko i dolazi. Plod je sme đi kožasti tobolac ali i njega rijetko vidimo ako dovoljno često orezujemo živicu.

Biljke se razmnožavaju u zaštićenom prostoru, a na otvorenom se uzgajaju u posudama od 1 do 500 litara i kao grmovi i kao topiarij. Sve agrotehničke mjere i ostale aktivnosti u rasadniku obavljaju se strojno, a mnoge strojeve naručeni su za tvrtku Herplant s prilagodbom za njihove potrebe kako bi rad bio što učinkovitiji, što se posebno odnosi na orezivanje. Biljkama u posudama osigurava se voda putem drip sustava za natapanje koji putem cjevčice dovodi potrebnu količinu vode svakoj biljci. Kišnica se prikuplja putem podzemnih kanala u akumulaciju koja se koristi za natapanje u rasadniku. Svakog proljeća i za vrijeme kultivacije uzimaju se uzorci tla sa svih parcela, koji se potom analiziraju i gnojidba se obavlja pomoću dobivenih podataka, pri čemu su zadovoljene sve potrebe biljaka za hranjivima, a ispiranje u tlo je minimalno.

Bambus – čudesna biljka

Oprins Plant NV je svjetski poznati rasadnik bambusa.Vlasnik tvrtke, Jan Oprins pokrenuo je vlastitu proizvodnju ukrasnog bilja prije više od 35 godina na 2 ha, a danas tvrtka proizvodi ukrasno bilje na više od 100 ha, od toga 6 ha u kontejnerima na otvorenom i 7 ha u staklenicima. Tvrtka ima i vlastiti laboratorij s najsuvremenijom opremom za povećanje proizvodnje pomoću kulture tkiva. Kultura biljnih tkiva i stanica “in vitro” (kultura u staklu) vrlo je zanimljiva metoda vegetativnog razmnožavanja bilja, pri kojoj se iz sitnih djelova tkiva ili stanica mogu uzgojiti minijaturni izdanci ili biljčice. Na vrlo malom prostoru moguće je proizvesti veliki broj sadnica, a od samo jedne majčinske biljke moguće je proizvesti i do 20 milijuna sadnica. Ušteda energije u odnosu na grijani plastenik je velika, jer se sadnice slažu na police te je klimatizirani prostor maksimalno iskorišten. Metodom razmnožavanja biljaka, koje su dobivene izoliranjem meristemskog tkiva iz vršnih pupova, moguća je proizvodnja sadnog materijala oslobođenog patogenih klica, posebice virusa koji su danas vrlo veliki problem u npr. voćarstvu ili vrtlarstvu. Posebno je zanimljivo što se na ovaj način mogu uzgojiti mnoge biljne vrste kojima u prirodi prijeti izumiranje, čime bi se moglo pridonijeti očuvanju biološke raznolikosti ukoliko bi to dozvolile i potaknule nadležne institucije.

Metoda kulture tkiva i biljnih stanica “in vitro”, koristi se za vegetativno razmnožavanje brojnih biljnih vrsta, posebno onih koje stvaraju malu količinu sjemena, čije sjeme ima slabu klijavost ili onih koje se teško razmnožavaju vegetativnim putem. 

Razmnožavanje bambusa metodom kulture tkiva u koju je Oprins uložio mnogo vlastitih financijskih i drugih resursa, pokazalo se kao novo tehnološko rješenje koje je omogućilo masovniju proizvodnju sadnica, a daljnjim istraživanjem razvijena je i metoda razmnožavanja starijeg tkiva, pa su i majčinske biljke iz matičnjaka s poželjnim svojstvima ogle biti klonirane, a elitni klonovi ili super-bambusi su identični majčinskim biljkama, stoga imaja sva jednaka svojstva. Oprins je vodeći svjetski proizvođač bambusa, koji se koriste kao ukrasne biljke, ali i za komercijalne i šumarske projekte. Rast bambusa razlikuje se od ostalog drveća i grmlja po tome što drveće dobiva na visini tako da se godišnje iz novih pupova stvaraju novi izdanci, dok kod bambusa uvijek tjeraju novi izdanci iz korijenja, a stare grane postaju neugledne i odumiru. Ako ima dobre uvjete tla i dobru njegu, bambus može narasti do svoje maksimalne visine za 3 – 4 godine nakon sadnje. Gnjezdasti bambus se ne širi na taj način i nije potrebna ograda za korijenje, od 8. do 9. mjeseca ne raste. Mjesto za većinu vrsta bambusa nije zahtjevno i vrlo su otporni, zato se mogu saditi skoro na svim položajima pogodnim za sadnju biljaka. Idealno je mjesto koje je zaštićeno od vjetra i na sunčanom i polusjenovitom položaju. Tlo treba biti rahlo, pjeskovito, glinasto do humusno. Teška i nepropusna glinasta tla mogu se poboljšati s pijeskom. Čista pjeskovita tla mogu se poboljšati dodavanjem glinene zemlje ili komposta. Bambus voli dobro i redovito zalijevanje.. Ako se sadi bambus na tlima koja zadržavaju vlagu, potrebno je prije sadnje napraviti drenažu. Bambusu je potrebno mnogo hranjivih tvari. Potrebno je gnojenje s dušikom od četvrtog mjeseca. Od osmog mjeseca treba prestati s gnojidbom, tako da se biljka može pripremiti za zimu. Orezivanje bambusa služi za pomlađivanje biljke. S orezivanjem se počinje nakon 2 – 3 godine u proljeće i ljeti. Orezuje se tako da se prorjeđuje. Najprije se odstrane stare i neugledne slamke, do korijena. Mogu se orezati i mlađe slamke ako su preguste. Jake slamke se ostavljaju ako nisu preblizu jedna drugoj. Što se više orezuje to su slamke jače i brže rastu. Bambusovoj živici je potrebno samo jedno radikalno orezivanje u godini i to nakon što je listanje završeno tj. početkom 6. mjeseca. Orezuje se na željenu visinu. Niske sorte bambusa i pokrivači tla mogu se rezati (kositi) jednom godišnje do korijena. Skoro sve vrste bambusa podnose zimske temperature, a neke vrste čak i do -30C . Zimska zaštita se preporuča posebno kod novoposađenih bambusa jer su posebno osjetljivi. Bambus koji je posađen u posudi, iako je stariji, trebalo bi staviti na zaštićeno mjesto. Ako je na otvorenom korijenje se štiti s 15 – 30 cm debelim slojem jutenih vreća. Bambus cvjeta u intervalima od 100 – 120 godina i nije otkriveno što potiče cvat, ali nakon cvatnje je toliko iscrpljen da najčešće uvene. Izuzetak su vrste Pleioblastus i Phyllostachys kojima se može orezivanjem i gnojidbom ponovno potaknut rast.

Inovativna ulaganja

U završnom dijelu posjeta belgijskim proizvođačima ukrasnog bilja obišli smo mladu tvrtku Romberama, koja se bavi uzgojem Amarilisa. Obiteljska tvrtka u vlasništvu je dva brata koji su 2006. preuzeli proizvodnju njihovih roditelja i u kratkom roku je osuvremenili. Povećana je površina zaštićenog prostora s 11,000 m2 na 24,000 m2 uz zakup dodatnih 10,000 m2. Uzgoj amaryllisa odvija se od listopada do travnja, a zakupljeni prostor koriste za ranu berbu ribiza u svibnju. Romberama ima u ponudi širok raspon boja amarilisa s popularnim kultivarom “Mont Blanc” koji zauzima 55% ukupne proizvodne površine. Tvrtka ulaže velik napor u skrbi za okoliš, stoga su poduzeli brojne korake kako bi proizvodnja bila neškodljiva za okoliš. U podovima staklenika nalazi se izolacija, kao i u krovu staklenika u kojem se nalaze senzori koji dojavljuju ključne podatke za regulaciju osvjetljenja i topline. Iskoristivost vode za natapanje je 100% jer je višak vode skuplja i ponovo koristi nakon pročišćavanja. Uz staklenik se nalazi i toplinska plinska stanica s dvostruko učinkovitim ubrizgavanjem godiva. Da bi iskoristivost energije u stakleniku bila još racionalnija, ugrađeni su i solarni paneli. Obrada i čišćenje lukovica obavlja se vrućom vodom, kako bi upotreba pesticida bila što manja. Romberama održava i dane otvorenih vrata prilikom kojih njihovu tvrtku i proizvodnju obiđe više od 2000 posjetitelja.

Suradnja belgijskih i hrvatskih tvrtki

Prvi poslovni odnosi između Hrvatske i Belgije datiraju još iz 12. stoljeća kada su proizvođači čipke iz Brugge-a slali svoje proizvode u Lepoglavu. U današnje vrijeme Belgija, kao jedna od utemeljitelja Europske Unije, podržava želju Hrvatske za ulaskom u rastuću europsku obitelj. Gospodarski i trgovinski ured pri Veleposlanstvu Kraljevine Belgije u Republici Hrvatskoj radi na uspostavi suradnje između belgijskih i hrvatskih tvrtki s ciljem produbljivanja međusobnih znanja, stoga u ponedjeljak, 17. rujna 2012. godine s početkom u 9:00 sati, organizira posjet delegacije belgijskih tvrtki Hrvatskoj, koje djeluju u području hortikulture. U sklopu njihovog posjeta, u hotelu „Arcotel Allegra“ (Branimirova 29, Zagreb), održat će se individualni razgovori između predstavnika belgijskih i hrvatskih tvrtki o mogućnostima suradnje i uspostave poslovnih odnosa.

Više informacija možete saznati na broj telefona 01/457-74-44 i na internetskoj stranici www.beltrade-croatia.com

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakPita s kruškama i bademima
Sljedeći članakKrem juha
Domagoj Zlatar
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.