Organska gnojidba je uporaba biljnih i životinjskih ostataka i izlučevina i njihovih smjesa s ciljem unošenja organske tvari, glavnih hraniva (N, P, K), sekundarnih (Ca, Mg, S) i mikrohraniva u različitim odnosima u poljoprivredno tlo. Prema tome, organska gnojiva su raznovrsne smjese biljnih ostataka, životinjskih ostataka i izlučevina te njihovih prerađevina različitog stupnja razgrađenosti i stabilnosti, koje se koriste s ciljem unošenja organske tvari i biljnih hraniva u tlo. U organska gnojiva spadaju različite vrste stajskog gnoja i komposta, posebna organska gnojiva i zelena gnojidba.

Organska gnojiva su vrlo heterogena po svojim svojstvima, po načinu nastanka, ali isto tako i po kvaliteti. Različita kvaliteta organskih gnojiva proizlazi ne samo iz raznovrsnosti organskih tvari i načina tvorbe gnojiva koji rezultiraju različitim sadržajima hraniva, već i iz stupnja zrelosti, stabilizacije mikrobioloških procesa i raspoloživosti hraniva u organskim gnojivima. Međutim, nekoliko je svojstava organskih gnojiva koja se mogu pripisati svakome od njih.

Osnovna zajednička svojstva svih organskih gnojiva:

  • sadrže sva hraniva koje biljke trebaju,
  • imaju produženo djelovanje,
  • povećavaju biogenost tla,
  • povećavaju sadržaj organske tvari tla,
  • smanjuju rizik ispiranja hraniva,
  • i često su jeftina jer su proizvedena od otpada ili nusproizvoda.

Važnost organske gnojidbe u proizvodnji povrća

Primjena u povrtnjaku

Što se događa sa tlom korištenjem stajskog gnoja, u kojem obliku je najbolje upotrijebiti stajski gnoj, kada i u kojoj količini, koji je sastav hraniva u stajskom gnoju, osigurava li se organskom gnojidbom povrću dovoljna količina hraniva, koje kulture su osjetljive na stajski gnoj, a koje vole gnojidbu odležalim stajnjakom, koliko stajnjaka treba plodovito, mahunasto, korjenasto, lukovičasto i lisnato povrće, a koliko kupusnjače te koja je dinamika razgradnje i brzina raspoloživosti hraniva iz organskih gnojiva pročitajte u cijelom članku u Gospodarskom listu broj 7 od 15. travnja 2020.

                                                                                             

Prethodni članakKubota lansira novu seriju traktora M6002!
Sljedeći članakKarda – nedovoljno poznato povrće
izv. prof. dr. sc. Božidar Benko
Docent na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: zaštićeni prostori (plastenici i staklenici), konvencionalni i hidroponski uzgoj povrća u zaštićenim prostorima. Božidar Benko rođen je 1977. Dodiplomski studij završava 2001. godine. Iste godine se zapošljava kao znanstveni novak u Zavodu za povrćarstvo Agronomskog fakulteta. Kao suradnik, sudjeluje u znanstvenim i stručnim projektima vezanima za hidroponski uzgoj povrća. Magistarski rad je obranio 2005., a doktorsku disertaciju 2009. godine. U znanstveno-nastavno zvanje docenta izabran je 2012. godine. Koordinator je četiri modula na preddiplomskim i diplomskim studijima Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Pod njegovim mentorstvom dosad je izrađeno i obranjeno 40 diplomskih i završnih radova. Aktivno je sudjelovao na osamnaest međunarodnih i tri nacionalna znanstvena skupa, s cjelovitim radovima ili njihovim sažecima, a dosad je kao autor i koautor objavio 50-ak znanstvenih i stručnih radova. Član je International Society for Horticultural Science, Znanstveno se usavršavao na Mediterranean Agronomic Institute of Bari (CIHEAM-MAIB), a stručno u Izraelu.