Uljna tikva sve se više uzgaja

35

""Glaisdorfer Olkürbis – GL Opal – GL Rustikal

Prema podacima Agencije za plaćanje u 2015. godini izravnih plaćanja za uljnu tikvu zatraženo je u Republici Hrvatskoj za površinu od 4.576,89 ha. Najviše poljoprivrednih površina tradicionalno je u sjeverozapadnom dijelu: Međimurje (1.099,22 ha), Varaždinska županija (1.235,45 ha), Virovitička županija (861,56 ha) i Koprivničko- križevačka županija (405,62 ha), gdje postoji tradicija korištenja bučinog, odnosno „koščičnog“ ulja. U ovom dijelu Hrvatske postoje brojni kapaciteti za preradu koštica u ulje.

Višestruko korisna

Prema građi sjemena razlikuju se uljna tikva golica koja je bez ljuske i uljana tikva sa ljuskom čije su sjemenke pokrivene čvrstom, bijelom ljuskom. Porijeklom uljna tikva najvjerojatnije potječe iz Južne Amerike, dok je uljna tikva golica koja se koristi za proizvodnju bučinog ulja europskog porijekla (Berenji, 2011.). Sjeme uljne tikve sadrži 45-52 % ulja, osim bjelančevina (27-32 %), ugljikohidrata, esencijalnih masnih kiselina, vitamina B grupe, obiluje vitaminom E i cinkom, pa ga u nekim zemljama koriste kao pomoćno sredstvo kod bolesti prostate. Kako se može proizvesti bez ili s minimalnom primjenom pesticida, u takvim slučajevima se pulpa koristi u ljudskoj prehrani. Nusproizvod u proizvodnji ulja, uljne pogače sadrže 57-60 % bjelančevina, 9-13 % ulja koriste se u pekarstvu, kao riblja hrana, koncentrirano krmivo i dr.

bogatog uljem.

Uzgojni uvjeti

Uljna tikva najbolje uspijeva na humusnim, pjeskovito-ilovastim, neutralnim tlima (pH 6,5-7,5). Za pravilan rast i razvoj ove kulture nepovoljna su zbijena i vlažna tla s nepovoljnim vodnim režimom, kao i hladna tla. Dobar predusjev su joj kulture gnojene velikim količinama organskih i mineralnih gnojiva, jednogodišnje i višegodišnje mahunarke i strne žitarice. Kulture iz porodice tikvenjača (Cucurbitaceae) u koju spadaju različite tikve, lubenice, dinje i krastavci, zbog moguće pojave zajedničkih bolesti nisu joj dobar predusjev. Na istoj parceli možemo je uzgajati svake četvrte godine.

Uljna tikva je termofilna (toplobljubiva) kultura, stoga su optimalni rokovi sjetve od 20. travnja do 10. svibnja, kad više nema opasnosti od kasno proljetnih mrazeva.

Tlo na dubini sjetve trebalo bi biti ugrijano na nekih 12°C. Od klijanja do zriobe, suma temperatura trebala bi iznositi 2500°C. Već je navedeno da je toploljubiva kultura, pa mlade biljčice smrzavaju na temperaturi od -1°C, dok cvjetovi otpadaju na temperaturama nižim od 15°C. Optimalna temperatura u fazi cvatnje je 21°C, u oplodnji 17-25°C, a za rast plodova 25- 27°C. Uljna tikva razvija jak glavni korijen slabe upojne moći koji može prodrijeti čak 1-2 metra u dubinu. Ima puno postrano korijenja koje se nalazi blizu površine tla. Glavna masa korijenovog sustava uljne tikve nalazi se na dubini od 50-60 cm. Mada je korijenov sustav slabe upojne moći, uljna tikva je dosta otporna na sušu. Stabljika uljne tikve je člankovita vriježa, obrasla kratkim bodljikavim dlačicama s izraženim koljencima i međukoljencima (na koljencima su smješteni listovi). U pazušcima listova nalaze se vitice i cvjetovi. Uljne tikve obično su kratkovriježne (ovisno o sorti ili hibridu vriježa je dužine 2-3 m), dok su krmne tikve dugovriježne (dužina vriježa do 10 m). Jednodomna je biljka s jednospolnim cvjetovima. Obično se formira više muških cvjetova koji se nalaze na dugim stapkama, dok se ženski cvjetovi razvijaju kasnije od muških na kratkim stapkama, na bočnim granama. U cvatnji je vrlo poželjno da se u blizini parcele pod uljnom tikvom nalaze pčele, jer je uljna tikva stranooplodna kultura.

Uljna tikva razvija veliku količinu nadzemne mase i plodova, pa je postizanje visokih prinosa uvjetovano dovoljnim količinama vode (70-80 % poljskog vodnog kapaciteta). Najviše vode troši u fazama intenzivnog porasta (35-45 dana nakon nicanja), u fazi cvatnje i početku formiranja plodova. Za ljetnih mjeseci pojedinačna biljka troši 35-40 litara vode dnevno, stoga suša i visoke temperature u ljetnim mjesecima uzrokuju sušenje najmlađih biljnih dijelova, često i odbacivanje tek oplođenih ženskih cvjetova.

""

Međuredni razmak
( u cm)
 Razmak u redu
(u cm)
 70 90
140 45
210 30

Obrada tla, gnojidba i sjetva

Duboko jesensko oranje, te kvalitetna proljetna priprema sjetvenog sloja tla na dubinu 2-3 cm na težim i 3-4 cm na lakšim tlima preduvjet su dobrog nicanja uljne tikve. Tlo se ne smije pripremiti previše sitno, kako se ne bi stvorila pokorica. Ovisno o sadržaju hraniva u tlu i očekivanom prinosu, na srednje plodnim tlima uljne tikve treba gnojiti sa:
• 80-120 kg /ha N
• 120-150 kg/ha P2O5
• 180-220 kg/ha K2O
Gnojidba bi se trebala obaviti prema sljedećoj shemi : ujesen zaorati 25-30 t/ ha zrelog stajskog gnoja, odnosno 3/4 potrebnog fosfora i kalija i 1/3 dušika, preostala količina hraniva primjenjuje se u predsjetvenoj pripremi. Na lakšim tlima dio dušika može se dodati prihranom kod pojave cvjetnih pupova, međutim prevelika količina dušika izaziva bujanje vegetativne mase i neravnomjerno dozrijevanje plodova te s njim treba postupati oprezno. Sjetvu treba obavljati kada je tlo ugrijano na dubini sjetve koja iznosi 3-5 cm na 12°C. Potreban sklop od 15-19 000 biljaka/ ha postiže se sjetvom 1,5-1,8 sjemenki po m2. U slučaju potrebe kasnije se obavlja ručno prorjeđivanje. Razmaci između redova i u redovima kod sjetve koji se primjenjuju dosta se razlikuju ovisno o mehanizaciji koju posjeduje poljoprivredno gospodarstvo, ali ovisi i o korištenom sjemenu u sjetvi (ovisno radi li se o sjetvi sortnog ili hibridnog sjemena). Kako se sije kukuruznim sijaćicama obično se sklop postiže sljedećim sjetvenim shemama. Kod hibrida uljne tikve koje formiraju kraće vriježe od sorata, preporuča se sjetva do najviše 140 cm razmaka između redova. Ovisno o razmacima sjetve potrebna količina sjemena kreće se okvirno 4-5 kg/ha.

Berba

Berba se obavlja kada tikve poprime žutocrvenu boju, a sjeme je čvrsto i lako se odvaja od mesa tikve. Uz pravilnu i pravodobnu agrotehniku, uz povoljne vremenske prilike u našim proizvodnim uvjetima ostvaruje se prinos mokrih tikvi golica 1.200-2.500 kg/ha, što u konačnici nakon gubitaka uslijed strojne berbe od oko 10% i oko 50% kod sušenja iznosi 600-1.200 kg/ha suhog sjemena. Prema Pravilniku o izmjeni i dopuni Pravilnika o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja (NN 132 od 4.12.2015. godine) uljna tikva je svrstana u ratarske kulture, tako da se za uzgoj ove kulture ostvaruje pravo na osnovno plaćanje bez dodatnog plaćanja za proizvodnju povrća.

Izbor sorte

 Na sortnoj listi Europske unije upisano je 631 sorata i hibrida, dok se kod nas na tržištu mogu naći slijedeće sorte i hibridi: Glaisdorfer Olkürbis, GL Opal, GL Rustikal.

Glaisdorfer Olkürbis je najraširenija sorta uljne tikve koja se može uzgajati u ekološkoj i konvencionalnoj proizvodnji. Srednje je tolerantna na bolesti, a pošto je dugovriježna može se sijati na međuredni razmak od 210 centimetara. Potrebnih 18 000 biljaka po hektaru ostvaruje se sjetvom 4-5 kg sjemena po hektaru. Potencijal prinosa ove sorte je do 1200 kg suhog sjemena po hektaru s udjelom ulja 45-46 %.

GL Opal je raniji hibrid veće tolerantnosti na virus žutog mozaika od sorti. Pošto je biljka robusna sije se na međuredni razmak od 70 do maksimalno140 cm oko 16.000 biljaka/ha. Sjeme sadrži za 0,5% više ulja od sorte Glaisdorfer Olkürbis.

GL Rustikal je srednje rani hibrid dosta otporan na sušu. Kratkih je vriježa te se stoga sije na međuredni razmak 70-140 cm. Također ima visoki sadržaj ulja.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakKošnice od maka
Sljedeći članakZa zbrinjavanje stajskog gnojiva OPG-u isplaćeno više od pola milijuna kuna
gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.