Bolesti tikvica i njihovo sprječavanje

Tikve su vrlo vrijedno povrće, lako se uzgajaju, no riječ je o povrću koje je podložno napadu brojnih gljivičnih patogena. Pepelnica i plamenjača smatraju se najdestruktivnijim lisnim bolestima tikvica. Zbog sličnosti početnog simptoma, moguće je pepelnicu zamijeniti s plamenjačom. Stoga je od velike važnosti naučiti prepoznati razlike u simptomima.

Tikvice su podložne napadu pepelnice u vrijeme vegetacije, a bolest uzrokuju gljive iz roda Erysiphe, Podosphaera i Sphaerotheca. Početni simptomi napada pepelnice očituju se u postupnom žućenju listova. S napretkom bolesti, javljaju se simptomi koji su prepoznatljivi po pojavi svijetlo-sivih do bijelih prevlaka na listovima (kao da su biljke posipane brašnom). Prevlake na listu nastaju zbog razvoja micelija i sporulacijskih organa gljive. Tkivo ispod micelarne prevlake, s vremenom nekrotizira i suši se, a list propada. Time je znatno smanjena fotosinteza zbog čega su plodovi manji. Do jačih zaraza može doći u uvjetima plastenika, kad dolazi do brzog sušenja i propadanja listova. Isti simptomi mogući su i na stabljikama biljaka.

Uzročnici pepelnice razvijaju se pri 20 % relativne vlage zraka, dok je 65-85 % vlage optimalno za razvoj pepelnice. Pepelnica je bolest koja ne ovisi o vlazi kao plamenjača, no visoka vlaga zraka značajno pogoduje razvoju i širenju bolesti. Također, razvoj bolesti je moguć kad prevladavaju temperaturni uvjeti od 15 do 30 °C, s optimumom oko 25 °C, dok na temperaturama više od 32 °C ne dolazi do razvoja bolesti. Zbog brzog širenja i održavanja gljive na ostacima biljaka, potrebno je uklanjati zaražene biljke, redovito provjetravati zatvorene prostore i paziti s ishranom biljaka. Naime, previše ishranjene biljke, podložne su napadu pepelnice, stoga se treba preferirati optimalna primjena hranjiva. Plamenjaču tikvica uzrokuju pseudogljive iz roda Pseudoperonospora.

Najosjetljiviji su mladi listovi

Plamenjača se javlja u vrijeme obilnih oborina. Bolest se javlja u polju u vrijeme visoke vlage, a dominantno je zabilježena u zatvorenim prostorima. Da bi došlo do infekcije, ovoj pseudogljivi je potrebna voda. Simptomi plamenjače uglavnom se pojavljuju na listovima, pogotovo na onima bliže tlu, gdje je vlaga najviša. Premda biljke mogu biti zaražene u svim razvojnim stadijima (presadnice, mlade i razvijene biljke), najosjetljiviji su mladi listovi što olakšava ovom patogenu širenje infekcije. Početni simptom je pojava svijetlo-zelenih do žutih pjega koje su vidljive s gornje strane lista.

Brojnost pjega brzo se povećava s napretkom bolesti i postaju nepravilna oblika jer su pjege ograničene lisnim žilama. Napretkom bolesti i osobito u uvjetima visoke vlažnosti, na donjoj strani tih listova, dolazi do pojave prepoznatljivog simptoma, a to je tamnosiva prevlaka, koja predstavlja razvoj sporulacijskih organa pseudogljive. U kasnijoj fazi, na mjestu pjega dolazi do nekroze i listovi odumiru. Zbog napada na list, smanjuje se mogućnost fotosinteze biljke i plodovi prestaju s rastom te ostaju manji i deformirani. Prilikom uzgoja na otvorenom, zbog propadanja listova, plodovi bivaju izloženi sunčevoj radijaciji, uz naknadni razvoj ožegotina. Budući da se pseudogljiva dugo održava u tlu putem trajnih spora (oospora), potrebno je uklanjati i spaljivati zaražene ostatke, te provoditi što češći plodored i preferirati uzgoj otpornih sorata. Fuzariozu tikvi uzrokuju gljive iz roda Fusarium.

Važno je uklanjati i spaljivati zaražene ostatke

Prvi znak infekcije vrstama Fusarium je naglo venuće mladih biljaka. Cijela biljka će izgledati dehidrirano, iako u zoni korijena ima vode. Naime, venuću prethodi razvoj micelija gljive u provodnim snopovima biljaka, čime je dotok hranjiva i vode smanjen. Stabljike biljaka pri tlu mogu potamniti i razviti vlažnu trulež. Gljiva je tlom prenosivi patogen, a zaraza (osobito presadnica) moguća je u slučaju lošeg imuniteta biljaka i nepovoljnih uvjeta okoliša.

U vrijeme visoke vlage, u slučaju oštećenja plodova, dolazi do pojave vodenih pjega unutar kojih se razvija bijeli, kremasti ili ružičasti micelij, a plod s vremenom trune. Gljiva se u tlu održava putem trajnih spora (hlamidospora) i micelija, stoga je vrlo važno uklanjati i spaljivati zaražene ostatke, te sijati otporne sorte. S obzirom na to da su vrste roda Fusarium česti patogeni velikog broja povrtnih kultura, plodored je važno primjenjivati, kako bi se smanjila jačina zaraze. Uz napad Fusarium vrsti često se veže i prisustvo gljive Rhizoctonia sp. koja uzrokuje slične simptome.

Što pogoduje razvoju bolesti?

Uzročnici polijeganja presadnica su pseudogljive iz roda Pythium, a trulež korijena i korijenovog vrata uzrokuje pseudogljiva Phytophthora sp. Navedena pseudogljiva može zaraziti biljke putem tla i ima širok spektar povrtnih kultura koje inficira. Ovo je patogen kojem pogoduju izrazito vlažni uvjeti budući da pseudogljiva ne može proširiti infekciju bez prisustva vode. Upravo zbog toga, što su tikve povrće s visokim udjelom vode, štete mogu biti velike. Bolest se može razviti na biljkama u bilo kojem stadiju razvoja. Razvoju bolesti pogoduju temperature od 20 do 30 °C, uz visoku vlažnost. Kod presadnica se razvija vodenasta trulež, što dovodi do venuća i ugibanja biljke. Plodored, uklanjanje biljnih ostataka, sadnja otpornih sorata i sadnja na dovoljan razmak, često provjetravanje zatvorenih prostora, agrotehničke su mjere od velike važnosti.

Bakterioze

Za toplog i vlažnog vremena, posebno na površinama gdje se ne poštuje plodored i prečesto se uzgajaju tikve ili druge tikvenjače, može doći do infekcije bakterijom Pseudomonas sp. koja uzrokuje bakterioznu uglatu pjegavost tikvi. Bakterija prezimljuje na zaraženim biljnim ostacima u tlu, a do primarne infekcije listova dolazi uz prisustvo kapljica kiše.

Daljnje širenje na zdrave biljke je moguće kukcima, vjetrom te mehaničkim oštećenjima. Širenje bolesti pospješuje visoka vlažnost i temperature zraka od 24 do 27 °C te preobilna gnojidba dušikom. Bolest se očituje (u početku) u obliku malih uglastih, vodenih pjega na listovima, stabljici i plodovima. S napretkom bolesti, pjege na listovima su jasno izražene jer su nekrotične i obrubljene klorozom. Na plodovima se u početku javljaju okrugle vodenaste pjege, koje s napretkom bolesti mogu dovesti do pucanja kore tikve. Da bi se izbjegao napad bolesti, treba se provoditi plodored, koristiti zdravo, tretirano sjeme te prostorno odvojiti uzgoj tikvenjača.

Viroze

Simptomi virusnih bolesti na tikvama variraju ovisno o intenzitetu pojave virusa, osjetljivosti biljke (sortiment) i prisutnosti vektora (organizmi koji prenose viruse) te uvjetima okoliša. Kod zaraze virusima, simptomi se mogu uočiti na svim dijelovima biljke. Najuočljiviji su simptomi koji se pojavljuju na listovima u vidu mozaika, mjehuravosti te posvjetljenju žila lista. Biljke zaostaju u rastu, uvijaju se, što može dovesti do uvenuća i ugibanja.

Na plodovima se mogu pojaviti klorotično mozaični prsteni. Plodovi su sitniji, slabo razvijeni, kvrgavi i lošije kakvoće. Viruse često prenose lisne uši i tripsi, a moguće je i mehanički prijenos (sokom zaraženih biljaka). Budući da viroze nije moguće suzbijati sredstvima za zaštitu bilja i ne postoji mogućnost liječenja oboljelih biljaka, važno je pravovremeno uočiti simptome zaraze i uklanjati te spaljivati zaražene biljke. Također je od velike važnosti pratiti pojavu vektora, postavljajući žute ljepljive ploče. Veliku ulogu u sprječavanju pojave virusnih bolesti i njihovu širenju, ima i uklanjanje korova u nasadima i oko njih (jer mogu biti domaćini virusa), uzgoj otpornih, manje osjetljivih ili tolerantnih sorata.

Suzbijanje

Osim spomenutih agrotehničkih mjera kojima se nastoji smanjiti jačina zaraze bolestima tikvica, savjetuje se provođenje pravovremene kemijske zaštite korištenjem registriranih pripravaka, sukladno propisanim dozama. Na tržištu Republike Hrvatske, nalazi se ukupno pet registriranih pripravaka za suzbijanje mikoza i bakterioza tikvica prikazanih u tablici 1. Zbog ograničenog broja sredstava koja se svake godine povlače s tržišta, negativnih ekonomskih i ekoloških učinaka na okoliš i najviše, zbog razvoja otpornosti patogena, savjetuje se primjena sredstava na bazi bioloških čimbenika budući da nisu toksični za ljude i okoliš.

Tablica 1. Prikaz registriranih kemijskih sredstava u Republici Hrvatskoj za suzbijanje uzročnika mikoza i bakterioza u usjevima tikvica (izvor: FIS, 2023.)

Od trenutno dostupnih bioloških sredstava, dostupno je jedno sredstvo na bazi gljive Trichoderma i jedno sredstvo na bazi bakterije Bacillus za suzbijanje mikoza u usjevima tikvica, a nalaze se u tablici 2.

Tablica 2. Prikaz registriranih bioloških sredstava u Republici Hrvatskoj za suzbijanje uzročnika mikoza i bakterioza u usjevima tikvica (izvor: FIS, 2023.)