Sve češće se spominju opcije ublažavanja klimatskih promjena kroz smanjenje emisije ugljikovog dioksida. Okvirna procjena je da proizvodnja 1 tone krumpira uključuje emisiju 70–300 kg CO2, ovisno o prinosu i inputima. Dobre poljoprivredne prakse (GAP) koje mogu smanjiti tu emisiju uključuju smanjenje prijevoza sjemena, gnojiva i stajskog gnoja te gomolja na tržište.
Prilikom uzgoja, optimizacija dušičnih (N) gnojiva i natapanje odnosno navodnjavanje ima najveći utjecaj na ugrađeni CO2. Proizvođači krumpira se o takvim mjerama trebaju brinuti i iz perspektive održivosti i iz perspektive profitabilnosti. Svaki kg CO2 koji se na kraju emitira košta kroz financijski značajna ulaganja.
Regenerativne prakse
Najuočljiviji učinci klimatskih promjena u sljedećim desetljećima u proizvodnji krumpira u umjerenim klimama s ljetnim usjevima su utjecaj na prinose i veću koncentraciju suhe tvari. Nasadi će biti pod većim pritiskom bolesti kao što su plamenjača, crna pjegavost, crno i šuplje srce i dr.. Vegetacijska sezona se produljuje ranijom proljetnom sadnjom i kasnijom jesenskom berbom. To dovodi do prilagodbe plodoreda i dostupnosti polja za proljetnu obradu i sadnju te jesensku berbu. Dostupnost tijekom sezone strojevima za prskanje također se mora prilagoditi, dok se pritisak štetnika i bolesti povećava, kao i duljina vegetacijske sezone. To zahtijeva od proizvođača da češće ulaze u polje.
Primjena pesticida, koja je već otežana povećanom nepravilnošću i intenzitetom oborina, također više trpi i zbog ispiranja primijenjenih kemikalija. Štoviše, prekomjerna kiša dovodi do zadržavanja vode na poljima. Regenerativne prakse koristit će poljoprivredne metode koje štite zdravlje tla i smanjuju ugljični otisak. Skladištenje zimi je na višim temperaturama koje nisu dovoljno niske da bi se gomolji duže čuvali bez prisilnog hlađenja, a i troškovi energije će biti veći.
Proizvođači krumpira se postupno prilagođavaju novim uvjetima uzgojem i uvođenjem sorti koje su prilagođenije rastu uz više temperature, proizvode manji broj većih gomolja, imaju nižu koncentraciju suhe tvari i manje su osjetljive na fluktuacije temperature koje dovode do unutarnjih i vanjskih poremećaja. Nove sorte otpornije su na štetnike i bolesti kojima odgovaraju više temperature, posebno na kasnu plamenjaču i insekte. Inovativne tehnike uzgoja i genetike općenito mogu prevladati probleme vezane uz abiotičke i biotičke utjecaje u sljedećim desetljećima.
Buduća konkurentnost
Proizvođači će prilagođavati gustoću sadnje i sklop kako bi se po jedinici površine formiralo više gomolja. Povećat će se gnojidba dušikom i kalijem, kao i navodnjavanje prije berbe kako bi se smanjila koncentracija suhe tvari. Strojevi će biti prilagođeni vlažnijim uvjetima pri obradi, sadnji, kultivaciji i berbi krumpira. Proizvođači polja postavljat će tako da se voda od prekomjerne kiše učinkovito odvodi. Razdoblje skladištenja, međutim, skratit će se zbog produljenja razdoblja u kojem su nasadi u tlu.
Nasadi izloženi višim temperaturama činit će usjeve osjetljivijima na smeđu trulež uzrokovanu bakterijom Ralstonia solani i insekte poput lisnih minera i tripsa. Najveća prilagodba proizlazi iz povećane konkurentnosti krumpira u odnosu na druge usjeve. Krumpir i druge škrobne korijenske i gomoljaste kulture u svijetu poput slatkog krumpira i manioke najviše imaju koristi od povećanja CO2 u smislu većih prinosa i manje potrošnje vode. Pšenica i riža će u sljedećim desetljećima imati samo marginalnu korist. Kukuruz će imati niže prinose, pa će se relativni doprinos gomoljastih kultura proizvodnji hrane znatno povećati.
Hibridi krumpira
Osim opsežnije uporabe sjemenskog krumpira iz vlastite proizvodnje, sheme proizvodnje sjemena više će koristiti predosnovni materijal (eventualno uz doprinos hibridnog uzgoja s TPS-om) kako bi se smanjio broj poljskih faza. Hibridni uzgoj s pravim sjemenom krumpira (True Potato Seed) revolucionarna je, brža metoda stvaranja sorti krumpira križanjem homozigotnih diploidnih linija, umjesto kloniranja gomolja. Ovaj pristup proizvodi sjeme bez bolesti, genetski ujednačeno i omogućuje brzo uvođenje željenih svojstava poput otpornosti na kasnu plamenjaču, kao i ciljano uzgojno oplemenjivanje za poboljšane, dosljedne prinose, transformirajući uzgoj krumpira slično kao hibridizacija kukuruza.
Bejo je prije tri godine stekao oplemenjivačka prava na svoj prvi varijetet krumpira iz sjemena (TPS). Novi hibrid krumpira, Oliver F1, može se uzgajati izravno iz botaničkog sjemena, iz kojeg se nakon presadnje dobije konzumni krumpir u jednoj sezoni. Oliver F1 je kultivar konzumnog krumpira blago brašnaste strukture, ovalnog oblika, lijepe glatke pokožice te vrlo dobrog okusa. Voditelj istraživanja Bert Schrijver objašnjava: Više od 15 godina oplemenjivači i istraživači iz Beja radili su na razvoju prvog varijeteta tetraploidnog hibrida krumpira koji se može uzgajati iz botaničkog sjemena. Ovaj varijetet, Oliver F1 testiran je posljednjih godina na poljima u Nizozemskoj u suradnji sa Naiktuinbouw-om (Nizozemska hortikulturna inspekcijska služba) i brojnim proizvođačima krumpira. Proces proizvodnje sjemena bio je uspješan te je sjeme već dostupno.
Uzgoj krumpira iz botaničkog hibridnog sjemena pruža mnoge prednosti za proizvođače i distributere u odnosu na uzgoj iz vegetativno razmnoženog gomolja. Sjeme krumpira (TPS) je zdravstveno ispravno te osigurava zdrav početak uzgoja. Njegova kompaktnost olakšava transport i skladištenje te je dostupno za sadnju kroz cijelu godinu.
Navodnjavanje
U regijama svijeta gdje se krumpir uzgaja količina godišnjih oborina i količina kiše tijekom vegetacijske sezone značajno variraju iz godine u godinu. Na primjer, u sjeverozapadnoj Europi varira između 400 i 1100 mm godišnje. Osim toga, unutar jedne vegetacijske sezone, čak i ako je ukupna količina oborina prosječna, mogu se pojaviti dugotrajna sušna ili vlažna razdoblja koja sprječavaju rast.
Nasadi se znatno razlikuju po dostupnosti vode čak i unutar nekoliko kilometara zbog razlika u pojavi ljetnih kišnih oluja. Čak i kad je tijekom određenog razdoblja statistički količina oborina prosječna ili dovoljna, znatno je veća korist od stalne lagane kiše nego od pljuska nakon kojeg slijedi otjecanje i ispranje tla. Nema puno mogućnosti predviđanja očekivanih oborina između godina, lokacija i kišnih sezona, međutim, postoje neke sigurnosti. Nakon zime u umjerenim klimama kad oborine premašuju evapotranspiraciju, tlo je zasićeno vodom i isprva nije potrebno navodnjavanje. Tijekom vegetacijskog razdoblja kiše su toliko neredovite i intenzitet im toliko varira da se proizvođači moraju oslanjati na navodnjavanje. Isto vrijedi i za kasniji dio proljetne žetve te rani dio jesenske žetve u mediteranskim klimama koje su podložne vrlo blagim, pomalo kišnim zimama i vrućim ljetima.
Tehnološki napredak i digitalno poljodjelstvo
Budućnost uzgoja krumpira, za koju se očekuje da će do 2030. dosegnuti 750 milijuna tona, usmjerena je na održivost, tehnologiju i otpornost na klimatske promjene, s velikim pomacima u proizvodnji prema Aziji i Africi. Do 2050. godine umjetna inteligencija, dronovi i precizno navodnjavanje optimizirat će korištenje resursa, dok će se uzgoj usredotočiti na sorte otporne na klimatske promjene, bolesti i, sve više, na pravo sjeme krumpira (TPS).
Senzori, sateliti i dronovi u stvarnom će vremenu pratiti tlo, vlagu i zdravlje usjeva, smanjujući potrebu za pesticidima i gnojivima. Traktori vođeni GPS-om i autonomni strojevi smanjit će zbijanje tla i troškove rada. Umjetna inteligencija i strojno učenje omogućit će precizne odluke temeljene na podacima o navodnjavanju i primjeni hranjiva.
Povećana potražnja za organskim, održivo proizvedenim krumpirom pokreće novo poljoprivredno gospodarstvo. Ove inovacije ključne su za zadovoljavanje potreba rastuće populacije uz upravljanje utjecajem na okoliš ove visokoprinosne, resursno intenzivne kulture.
Izvor: https://potatoworld.eu
