Crveni (španjolski) puž je invazivna vrsta koja je došla u naše krajeve uvozom svježeg voća i povrća iz područja Španjolske i Portugala. Od tada radi značajne štete na povrćarskim kulturama. Srećom, priroda nam je dala prirodnog neprijatelja crvenog puža. To je indijska patka trkačica.
Crveni puž je golać, smeđe do crvenkaste boje, veličine tijela od 7 do 15 cm. Vrlo se brzo širi, iako prezimljuje u uvjetima blagih zima i vrlo agresivno napada nasade i vrtove. Osim primjenom nekih vrsta kemijskih zaštitnih sredstava koja su lako topiva u vodi i izuzetno otrovna za domaće životinje i kućne ljubimce, borba s njima je vrlo teška jer kao i da nemaju prirodnih neprijatelja.
Priprema juhe od crvenog puža
Međutim, priroda se uvijek pobrine za ravnotežu. Tako je i nama vrtlarima ponudila nekoliko opcija u borbi s ovim nesmiljenim protivnikom. Prvi način borbe je postavljanje bakrenih ograda oko vrtova, što je prilično nepraktično i dosta skupo. Sljedeći način je borba izradom juhe od puževa. Naime, u prirodi životinja je da one u načelu ne jedu ondje gdje se pojavljuje miris njihovih mrtvih.
Priprema juhe od puževa je vrlo jednostavan i smrdljiv proces koji pomaže regulaciji broja crvenih puževa. U staklenku se naberu puževi koji se zatim zaliju kipućom vodom. Staklenka se dobro zatvori i stavi na sunčano mjesto 14 dana fermentirati. Nakon toga se dobivena smjesa (izuzetno neugodnog mirisa) koja se razrijedi s vodom u koncentraciji 1:10 i time se zalije povrtnjak. Oprez, miris je izuzetno neugodan i ne preporučuje se primjena 15 dana prije berbe jer biljke mogu povući taj miris.
No, kako ne bi ostali uskraćeni samo po pitanju izrade pripravaka u borbi s puževima, priroda nam je ponudila i alternativu. Prirodni neprijatelj crvenog puža je indijska patka trkačica.
Nezahtjevna indijska patka trkačica
Patke pripadaju porodici Anatidae, redu Anseriformes, te su jedne od vrsta domaće peradi koje nalazimo na našim imanjima. Indijska patka trkačica je srednje velika patka. Mužjaci su veličine do 2,5 kg, dok su ženke nešto manje do 2 kg težine. Lako ih se spolno raspoznaje u zreloj dobi jer su ženke prilično neugledne sivo-smeđe špricane boje (od gotovo bijele do tamno smeđe). Mužjaci pak imaju zeleno-smeđe obojenu glavu. Ovo su najčešći varijeteti s kojima se susrećemo, no ima ih i u drugim bojama.
Za njih je karakteristično da su loše plivačice, vole se brčkati no slabo plivaju u odnosu na druge patke. Stoga im omogućite za ljetnih mjeseci neku posudu s vodom za rashlađivanje, ali ne preduboku kako ne bi stradale.
Izuzetno su brze dok trče, ali relativno slabo lete. Kad nabavljate svoje prve životinje imajte na umu da moraju biti u paru (mužjak i ženka). Također na maksimalno 5 ženki ide jedan mužjak. Dobre su nesilice koje s nešenjem počinju već krajem veljače, početkom ožujka. Pripazite kod nasađivanja, nekada nisu dobre majke pa na to treba obratiti pažnju.
Inače su nezahtjevne što se ishrane tiče. U zimskim mjesecima kad nema na raspolaganju dovoljno puževa i ostalih insekata, nadohranjuje ih se s ,,kukuruznim šrotom”. U vrijeme obilja kukaca one same neće tražiti dodatnu hranu, ako se najedu u vrtu ili nasadu.
Ne hrane se povrćem, već samo puževima!
Zanimljivo je da uopće u vrtovima ne diraju povrće. To ih razlikuje od kokoši koje će pokljucati i salatu i ostalo povrće. Indijska patka ne dira zeleno i samo se koncentrira na puževe. Imajte na umu da su puževi sluzavi i teško ih se guta, stoga na nekoliko mjesta gdje puštate patke, osigurajte čistu vodu kako bi mogle isprati kljunove od sluzi i nastavile jesti.
Ako ih puštate u nasade, osigurajte ogradu ne samo da spriječite svoje patke u njihovom bijegu, već i da onemogućite ulaz psima i mačkama koji bi mogli naganjati patke ili ih možda čak i ozlijediti.
Ako nemate mogućnost držanja čitav dan na otvorenom u polju, osigurajte im 2 puta dnevno ispust kako bi mogle odraditi svoj posao i vas riješiti muke zvane puževi. Osim puževa one jedu i larve komaraca u vodi, pojedu i gliste, no nažalost jedu i mlade žabe. Osim na polja mogu se puštati i u plastenike. Noću ih se kao i svu ostalu perad zatvara u peradarnik ili volijeru te su nezahtjevne po pitanju držanja na otvorenom. Gnoj koji se dobije od indijskih pataka dodajte u kompostnu hrpu ili razrijedite u omjeru 1:10 prije nego ćete ga primijeniti na svojim biljkama.
Uzgoj indijskih pataka kao i njihovo držanje pomoći će vam vratiti ravnotežu u vaš nasad ili vrt, a one će vam pomoći u vašim nastojanjima da uzgojite hranu na ekološki prihvatljiv način.
