Uzgojem u vlastitom vrtu omogućena je berba povrća na vrhuncu kvalitete. Najbolji trenutak berbe je ponekad teško odrediti, pogotovo ako se neka vrsta prvi put uzgaja. Nakon obavljene berbe povrće je što brže potrebno odgovarajuće uskladištiti ili spremiti u zamrzivač, odnosno preraditi (ukiseliti, blanširati, skuhati, pripremiti ajvar, sataraš i sl.).
Najviši stupanj kvalitete neke vrste povrća (krastavac, tikvica, grašak i dr.) postižu prije nego su plodovi ili drugi biljni dijelovi koji se konzumiraju potpuno razvijeni ili zreli. To znači da se kod takvih vrsta ne podudaraju tehnološka i fiziološka zrelost, odnosno one se konzumiraju u tehnološkoj zrelosti.
Tehnološka i fiziološka zrelost
Tehnološka zrelost ili dospjelost za potrošnju nastupa kada se pod utjecajem fizioloških procesa ili promjena hranive tvari dovedu u stanje optimalne skladnosti između šećera i kiselina, okusa, mirisa, arome, tvrdoće i hranivosti uopće. To varira kod pojedinih vrsta i sorti. Utvrđivanje i ocjena prikladnog momenta berbe zahtijeva posebnu pažnju, znanje, ali i iskustvo. S druge strane, fiziološka ili botanička zrelost nastupa kad plodovi postignu maksimalnu veličinu. Tad su sjemenke u plodu dozrele za daljnju reprodukciju.
Kod rajčice i patlidžana se tehnološka i fiziološka zrelost poklapaju. Paprika i feferoni mogu se konzumirati i u tehnološkoj i u fiziološkoj zrelosti. Ona nastupa dva do tri tjedna poslije tehnološke. Isto je i s grahom kod kojeg se može koristiti mlado zrno (tehnološka zrelost) ili suho zrno (fiziološka zrelost). Lubenica se npr. troši u tehnološkoj zrelosti, a dinja u fiziološkoj.
Pravovremeno ubrani plodovi ili drugi biljni dijelovi bolje su kvalitete. Oni bolje podnose transport i duže se mogu čuvati u odnosu na prerano ili prekasno ubrane.
U slučaju prijevremene berbe plodovi ne postignu odgovarajuću veličinu, ne razviju pravu boju, a sadrže manje šećera, organskih kiselina i drugih vrijednih hranjivih sastojaka. Takvi plodovi nemaju razvijen okus, miris i aromu svojstvenu za pojedine sorte. Ako berba kasni, dolazi do jačeg opadanja plodova, njihova oštećenja, smanjenja sposobnosti da podnose duži prijevoz, a loše se čuvaju jer brzo gube kvalitetu. Kasnije ubrani plodovi postaju lošijeg okusa, gube karakterističan miris i aromu
Osim toga, takvi plodovi lakše podliježu bolestima. Nepravovremena berba može uzrokovati gubitke od 30 do 50 % ubranih količina. Može se zaključiti kako vrijeme i način berbe značajno utječu na održivost povrća poslije berbe. Rajčice se može brati u svim fazama dozrijevanja (od zelene do potpuno crvene) ovisno o zahtjevima potrošača i mogućnosti čuvanja. S druge strane, berba graška ili graha mahunara u tehnološkoj zrelosti je ograničena na svega dva do tri dana kad su zrno, odnosno mahune optimalne kvalitete za potrošnju.
Mnogi faktori uključujući plodnost tla, količinu oborina i temperature tijekom vegetacije utječu na početak berbe. Kao rezultat toga, stvaran “broj dana do dospijeća” može se razlikovati od godine do godine. Isto tako i od broja dana koji se navode u katalogu sjemena. Karakteristični znakovi zrelosti za najčešće uzgajane povrtne vrste prikazane su u Tablici 1. Osim pedoloških uvjeta i klimatskih prilika tijekom vegetacije, na prinos i kvalitetu povrća značajno utječe i primjena suvremenih agrotehničkih mjera te standarda integrirane proizvodnje.
Tablica 1. Orijentacijska dužina vegetacije, karakteristični znaci tehnološke zrelosti i dinamika berbeVrsta povrća Dužina vegetacije do berbe, dana Znaci tehnološke zrelosti, dinamika berbe Krastavac 45-50 (30-35*) Krastavci za kiseljenje beru se kad su dužine 4-6 cm, a salatni kad su dužine 18-20 cm. Berba se obavlja svaki ili svaki drugi dan. Tikvica 50-60 (35-45*) Tikvice se beru kad su plodovi dužine 20-25 cm i promjera 5-7 cm. Berba se obavlja svaka 2-3 dana. Rajčica 60-80* Beru se potpuno crveni plodovi, obično dva puta tjedno. Paprika 60-80* Beru se čvrsti plodovi, veličine i oblika karakterističnog za sortu, jednom svakih 5-7 dana. Promjena boje iz žute u narančastu ili zelene u crvenu znak je prijelaza u fiziološku zrelost. Patlidžan 60-80* Beru se plodovi tamno ljubičaste boje, veličine i oblika karakterističnog za sortu, jednom svakih 5-7 dana. Minimalan promjer izduženih plodova je 4 cm, a ovalnih 7 cm. Luk 120-150 Vadi se kad je 50 do 80 % stabljika poleglo, a lišće se počelo sušiti. Češnjak 120-150 Vadi se kad je 50 do 80 % stabljika poleglo, a lišće se počelo sušiti. Kupus 60-90* (rani), 100-130* (kasni) Bere se kad glavice postignu karakterističnu veličinu i čvrstoću. Kasni kupus razvija čvršće glavice. Brokula 60-70* Bere se kad je cvat zbijen i kompaktan. Nakon berbe vršnog cvata, razvijaju se postrani cvatovi koji dolaze za berbu nakon 2 do 3 tjedna. Cvjetača 70-90* Bere se kad je promjer cvata veći od 10 cm. Berba je selektivna u 2-5 prohoda. Mrkva 90-130 Tehnološka zrelost nastupa kada počnu žutjeti vrhovi lišća. Vađenje može biti i ranije za svježu potrošnju te za preradu sterilizacijom i zamrzavanjem. Cikla 80-120 Može se početi s vađenjem kad je promjer korijena veći od 4 cm. U jesen ciklu treba povaditi prije jačih mrazeva. Grah 90-120 Sukcesivna berba u više navrata kad su mahune tvrde i na pritisak lako pucaju, ili jednokratno čupanje biljaka, sušenje u zboju i otkidanje i komušanje mahuna. Grah mahunar 60-80 (niski), >80 visoki Višekratna berba započinje oko 2 tjedna od početka cvatnje. Dužina i promjer mahune karakteristični za sortu, a mahuna treba biti sočna, mesnata i bez šupljina među sjemenkama. Zrno treba biti u početku razvoja, ne veće od zrna pšenice. Grašak 70-90 Mahune se beru kad su potpuno ispunjene, a površina im je glatka i djeluje jedro. Zrna su još nježna i na pritisak između prstiju iz njih izlazi sok. Mrežasta površina mahune znak je početka prezrelosti. Berba je višekratna, a samo se niski kultivari mogu pobrati u jednom ili dva navrata.
*Iz presadnica
Vrijeme berbe ovisi o vrsti i sorti povrća, podneblju, zahtjevima i udaljenosti tržišta. Ako se proizvodi povrće za prodaju, ono se do prodaje kraće ili duže vrijeme zadržava u transportu ili skladištu. Tako se ne mora čekati da bude potpuno zrelo, već ga treba brati nešto ranije.
Većinu povrtnih vrsta je najbolje brati u ranim jutarnjim satima, po suhom vremenu. Tijekom noći povrće vraća vlagu izgubljenu tijekom dana, a škrob nastao tijekom dana može se tijekom večeri konvertirati u šećere. Stoga je povrće ubrano ujutro svježije i sočnije. Ako berbu nije moguće obaviti u jutarnjim satima, proizvode nakon berbe treba čuvati od izravnog sunčevog svjetla. Također, potrebno ih je rashladiti što je prije moguće kako bi se usporilo propadanje.
Povrće ubrano po kiši, suncu, ili sakupljeno u velikim hrpama i gajbama podložno je intenziviranju biokemijskih procesa (disanja i razgradnje), uz stvaranje pogodnih uvjeta za razvoj mikroorganizama. Također, ovako ubrano povrće podložno je mehaničkim ozljedama, što kasnije utječe na dužinu čuvanja. Temperatura i vrijeme koje prođe od berbe do skladištenja, u izravnoj su vezi sa vremenom uspješnog čuvanja.
Izvor: Gospodarski kalendar
