Poriluk je kod nas nepravedno zapostavljen u vrtu i na jelovniku. Nakon što otkrijete kako ga je lako uzgojiti, bit će u vašem vrstu svake godine. Želite li uživati u poriluku tijekom cijele godine, zasijte rane i kasne sorte. Sije li se u zatvorene prostore u siječnju, za berbu će biti spreman u lipnju, onaj posijan u veljači dospjet će u kolovozu. Sjetva u ožujku i travnju osigurat će dovoljno poriluka sve do studenog. Može se sijati i kasnije, a dobro ga je sijati sukcesivno, svakih nekoliko tjedana, kako rane, tako i kasne sorte. Ostavite li nekoliko biljaka za sjeme, u ljeto ćete u vrtu imati divne cvjetove.
Za uzgoj poriluka veće veličine odaberite velike sorte, kao što su Dawn Giant ili kasna sorta Giant Winter. Obje sorte imaju debele stabljike, ukusne i sočne. No, kod nas su prisutnije Columbus, Lancia, Lancelot i Golijat.
Sorte poriluka
Columbus
Sorta otporna na stres, podnosi temperaturne promjene i hladnoću. Od klijanja do berbe prođe 85 dana. Biljka je velika, volumen rezanog zelenila doseže 400 grama. Listovi s voštanim cvjetovima, ravni, mogu doseći visinu od 80 cm. Može se čuvati duže vrijeme, a da ne izgubi okus. Brzo raste, koristi se za ljetnu i ranojesensku proizvodnju. Vadi se krajem listopada i u studenom, za vrijeme suhog i lijepog vremena. Nakon ručnog ili strojnog vađenja korijen biljke skraćuje se za četiri, a lišće za 20-ak centimetara. Za tržište se pakira u snopove po desetak komada.
Lancia
Rana, rodna sorta koja se koristi za ljetni i jesenski uzgoj. Ima stabljiku dugu do 35 centimetara, a lišće je tamnozeleno i uspravno. Stabljike biljaka ove sorte nemaju okruglo zadebljanje.
Lancelot
Uzgaja se u kasno ljeto i jesen. Ima veliku količinu tamnozelenog, čvrstog lišća. Postiže visoke prinose, oko 55 t/ha. Sorta je otporna na bolesti i štetočine.
Slon
Srednje rana sorta – nakon klijanja sazrijeva u prosjeku 130 dana. Biljke ove sorte mogu doseći visinu od osamdeset pet centimetara. Imaju široko i svijetlozeleno lišće s plavim cvatom. Jedna biljka može težiti i do 200 grama.
Golijat
Sazrijeva nakon 120 dana. Lišće ove sorte je široko i sivozelene boje. Stabljika doseže visinu do 30 centimetara, a teži do 200 grama. Golijat sazrijeva četiri mjeseca nakon sadnje, vrlo je produktivan. Izvrstan je za svježu konzumaciju, ali i za sušenje. Masa jedne biljke prosječno iznosi sto pedeset grama. Osim u svježem stanju, koristi se i kao sušeni poriluk.
Vesta
Uzgoj ove sorte koja daje visoke prinose traje 120 dana. Listovi su joj voštani, svijetlozelene boje, a stabljika bijela i duga 30 centimetara. Sočnog i slatkastog je okusa. Sije se u ožujku, a u otvoreno tlo sadi sedamdeseti dan.
Uzgoj iz sjemena
Kod uzgoja poriluka iz sjemena treba paziti da je kompost u posudi dovoljno vlažan, ali ne prevlažan. Sjeme proklija za oko dva tjedna. Prvih tjedan dana poželjna je dnevna temperatura zraka 17 °C, a noćna 12 stupnjeva. Kasnije se temperatura povećava tako da dnevna iznosi 20 °C, a noćna 14 °C. Za zaštitu od nametnika, prije sadnje dobro je biljke namočiti u otopinu insekticida. Za zaštitu od korova u tlo se stavlja herbicid. Gredicu treba prekopati i pognojiti stajskim gnojem.
Presadnice se sade na otvoreno, u pripremljene rupe. Naprave se dublje rupe, oko šest, sedam cm, na razmaku od 15 cm, s međurednim razmakom od 30 cm. Sadi li se na manji razmak, poriluk bude manji i može se vaditi ranije. Nakon što se izvade iz posude, presadnicama se podreže korijenje i nježno se stavljaju u pripremljene rupe. Rupe se napune vodom, kako bi se biljke bolje ukorijenile. Kako poriluk raste, lagano se povlači zemlja oko podloge. Treba paziti da zemlja ne dođe između listova. Svaka tri do četiri tjedna prihranjuje se nekim od tekućih gnojiva.
Sije li se na otvoreno, tlo treba biti dovoljno toplo, minimalno osam stupnjeva Celzijevih. Dva tjedna prije planirane sjetve površina se prekrije crnom ili prozirnom plastičnom folijom, što će ubrzati nicanje usjeva. Osim uzgoja poriluka iz sjemena, presadnice se mogu i kupiti, a možete ih uzgojiti i iz ostataka poriluka koje ste pojeli.
Poriluk je zaista lako uzgojiti u vodi – vrh korijena biljke stavite u staklenku s vodom nekoliko dana, mijenjajući vodu po potrebi. Staklenku držite na osunčanom mjestu – zeleni dio biljke nastavit će rasti, pa se može koristiti po potrebi. Bitno je da korijen stoji u vodi. Kad izrastu korjenčići, možete ga i posaditi u posudu i ponovno će narasti do pune veličine. Posadite li ga u posudu i držite na terasi, uvijek će vam biti pri ruci za kuhanje. Za to će vam trebati duboka posuda promjera 30-ak cm.
Kako bi što bolje iskoristili prostor, posadite ga gušće, poslije ga možete prorijediti ili brati dok je mlad. Presadnice stavite dublje u zemlju, dodajte malo pijeska u kompost (kako bi se osigurala drenaža) i napunite rupu vodom. Najbolje ga je vaditi kad vam zatreba, jer je, kao i drugo povrće, najukusniji mlad i svjež. No, i biljke koje ostanu u zemlji itekako će biti ukusne tijekom jeseni i zime. Iz laganog tla može se izvući rukom, a ako ide teže, umetnite vilicu prema dolje u korijenje i lagano podignite poriluk prema gore.
Skromnih zahtjeva prema tlu i klimi
Poriluk dobro uspijeva gotovo na svim vrstama tla, no najviše voli pjeskovita ilovasta tla s dobrim kapacitetom za vodu. Ne voli kisela tla, a temperatura za rast i razvoj je između 19 i 23 °C. U slučaju viših temperatura proces rasta i razvoja se usporava ili posve prestaje. Tijekom sušnih razdoblja potrebno je navodnjavanje. Kako bi bijeli dio bio što deblji, zeleni listovi se skraćuju.
Dobro uspijeva na tlima na kojima se uzgajao kupus, grašak, rajčica, kelj, krumpir, proljetna salata, proljetna brokula i mahunarke. Kao “susjede” voli celer, krastavce, jagode i mrkvu.
Gnojidba i njega
Optimalna gnojidba poriluka je gnojidba zrelim stajskim gnojem ili kompostom. Za prinos od 40 do 50 t/ha potrebno je 175 kg/ha dušika, 60 do 65 kg/ha fosfora i 175 kg/ha kalija. U proljeće se prihranjuje sa 150 kg/ha KAN-a.
Vađenje i čuvanje poriluka
Na većim površinama poriluk se vadi strojno, na manjim ručno, u listopadu ili studenom, ovisno o vremenu sadnje. Nakon čišćenja sprema se u skladište, podrum ili se pak može spremiti u trap, na otvorenom. U skladištima se može čuvati oko tri mjeseca, na temperaturi od 0 do 1°C uz vlažnost zraka od 90 do 95 %, a u trapovima može prezimiti. Sorte otporne na niske temperature mogu prezimiti na otvorenom (oko gredica stave se grane nekog crnogoričnog drveta.) Povadite li sav poriluk iz vrta, možete ga zamrznuti. Nakon čišćenja nareže se na komade dužine oko dva cm, blanšira, ocijedi, ohladi i zamrzne.
Bolesti i štetnici
Najčešća bolest poriluka je plamenjača, a zatim hrđa i lukova muha. Velika vlažnost i temperature od 12 stupnjeva Celzijevih pogoduju razvoju plamenjače. Suzbija se s nekim od fungicida. Znaci bolesti su svjetliji i savinuti listovi, često do tla. Preventivne mjere uključuju sadnju zdravih presadnica, pridržavanje plodoreda i uništavanje zaraženih biljaka.
Hrđa
Znaci hrđe vidljivi su na listovima i cvjetnoj stapci na kojima se pojavljuju žuto-smeđe točkaste pjege. Bolest prvo napada starije, a potom mlađe lišće. Preventivne mjere uključuju jednu ili dvije zaštite usjeva fungicidima.
Lukova muha
Nakon napada lukove muhe štete čine ličinke koje su u stabljici. Uslijed toga listovi požute, a središnji list se osuši. Poštivanje plodoreda važna je mjera za sprečavanje napada ovog štetnika. Isto tako, nije dobro da je nasad poriluka u blizini drugog nasada luka. Dobro je da su u blizini mrkva, menta, kamilica ili celer koji svojim mirisima tjeraju lukovu muhu.
