Kako uzgojiti šparogu i koja sorta je najbolja?

U nas je šparoga malo zastupljeno povrće i to pretežno u obiteljskim vrtovima. Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća bilo je više pokušaja zasnivanja komercijalnih nasada u dolinama rijeka Neretve i Raše, ali u to vrijeme tržište nije moglo prihvatiti proizvedene količine šparoge, a one nisu bile tolike da konkuriraju na europskom tržištu. Danas se veći komercijalni nasadi šparoge u Hrvatskoj nalaze u okolici Vinkovaca.

Glavni razlog rijetkog uzgoja na većim površinama je velika potreba radne snage i relativno mali prinosi po jedinici površine. Kao svježe proljetno povrće smatra se delikatesom, ali je dostupna kraće vremensko razdoblje. Ipak, svježe šparoge iz uvoza može se na tržištu naći veći dio godine. Od prerađevina naročito se cijeni juha od šparoge, pa je industrija proizvodi u koncentriranom obliku. Šparoga se najviše konzervira zamrzavanjem jer tako najbolje sačuva aromu, zatim sterilizacijom u limenkama ili staklenkama, te sušenjem.

Zdravstvena vrijednost

Šparoga je cijenjeno dijetalno povrće naročito za dijabetičare, a dobro je poznato njeno stimulativno djelovanje na rad bubrega i jetre. Šparoga se pokazala vrlo učinkovitom u skidanju suvišne težine (35 cal/100 g zelenih šparoga) kao i za osvježavanje tena, a štiti i od smetnji koje se javljaju kod izmjene tvari u organizmu.

Preporuča se i za bronhitis i reumatizam. Sadrži znatne količine β-karotena, vitamina B1 i B2, folne kiseline, vitamina C, fosfora, kalija, kalcija, željeza kao i tvari nužne za gradnju bjelančevina. Blago gorak okus šparoge potječe od sastojaka asparagina, vanilina i sparagaurina koji ujedno ubrzavaju oporavak nakon bolesti, dobro djeluju na rad jetre, a imaju i diuretičko djelovanje pa potiču čišćenje organizma.

Bijela ili zelena šparoga

Šparoga se uzgaja zbog mladih izboja (stabljika) dugih 15 do 25 cm, debelih na bazi 1 do 4 cm sa zatvorenim vrhom i priljubljenim ljuskastim listovima, koji se u priobalnom području beru u travnju i svibnju, a u kontinentalnom u svibnju i lipnju. Ovisno o metodi uzgoja, od iste biljke mogu se dobiti izboji bijele ili zelene boje. U Europi se više cijeni bijela šparoga, iako zelena ima bolju hranidbenu i zdravstvenu vrijednost. Zelena šparoga se više uzgaja u SAD-u i južnoj Europi. Najveće su razlike u sadržaju vitamina C, kojeg zelena šparoga sadrži znatno više.

Kako bi se uzgojila bijela šparoga, biljke se nagrću slojem tla visine 30-ak cm, preko kojeg se postavi crna PE-folija. Izboji počinju rasti kad temperatura tla prijeđe 12 °C. Kako rastu u tamnoj okolini (nagrnuti tlom i prekriveni crnom folijom) ne razvijaju zelenu boju i ostaju bijeli do berbe.

Zelene šparoge ne nasipaju se slojem tla te izboji dosta brzo izbijaju na površinu i razvijaju zelenu boju. Zeleni izboji su najčešće tanji od bijelih i samim time ovim načinom uzgoja se ostvaruju manji prinosi. Izboje nezaštićene tlom lakše napadaju štetnici, a zbog nepokrivanja tla folijom i korovi mogu predstavljati problem.

Uvjeti uzgoja

Šparoga je višegodišnja kultura koja ostaje na istom mjestu 10 do 12 godina. U nepovoljnim uvjetima ulazi u mirovanje i odbacuje nadzemne dijelove. Zasnivanje novog nasada na istoj površini ne preporučuje se prije 4 do 5 godina.

Minimalna temperatura klijanja sjemena je 15 °C. Pri temperaturama bliskim minimalnoj do nicanja može proći do 6 tjedana zato što sjeme teško bubri pri temperaturi nižoj od 21 °C. Namakanjem sjemena kroz 4 do 5 dana u toploj vodi (29 do 32 °C) može se znatno pospješiti nicanje. Pri temperaturi od 24 do 29 °ºC nicanje može početi već za 10 do 12 dana.

Za rast i razvoj optimalne su temperature od 12 do 26 °C, a unutar tog raspona pojedine faze imaju specifične potrebe. Nakon razdoblja mirovanja zimi novi izboji počinju tjerati kad se tlo na dubini od 10 cm ugrije na 10 do 12 °C. Pri višim temperaturama rast novih izboja je brži, a pri uzgoju zelene šparoge na vrhu izboja brzo se pojavljuju sekundarne grane. U prvoj godini nakon sadnje rast šparoge je vrlo brz, naročito podzemnog dijela (podanka i mase debelog korijenja). Podzemni bus dobro podnosi niske temperature u vrijeme mirovanja. Kad na dubini tla od 20 cm temperatura naraste na 12 °C počinje ubrzani rast mladih izboja, naročito nakon berbe prvog, čime se poništava vršna dominacija. Nakon završetka berbe optimalan je razvoj nadzemne mase kada srednje temperature ne prelaze 19 °C uz ravnomjernu opskrbu vodom.

Za proizvodnju bijele šparoge pogodnija su pjeskovita tla uz obilnu gnojidbu organskim gnojivima, a za zelenu šparogu prikladna su srednjeteška tla. Neutralna i blago alkalna tla pogodnija su za šparogu, iako podnosi i kisela tla do pH 5,5. Šparoga može uspijevati i na malo zaslanjenim tlima, pa je uzgoj šparoga moguć i na priobalnim terenima uz more. Visoka podzemna voda, iznad 120 cm, može djelomično ili potpuno uništiti apsorpcijsko korijenje.

Pri osnivanju usjeva korisna je i potrebna organska gnojidba. Preporučuje se 30 do 100 t/ha stajskog gnoja ili zelena gnojidba zaoravanjem usjeva mahunarki i djeteline ili žitarica uz dodatak dušika. To se naročito odnosi na pjeskovita tla siromašna humusom. Za tla koja imaju više od 3 % humusa tako obilna organska gnojidba nije neophodna.

Količina mineralnih gnojiva prije sadnje ovisi o stanju zaliha hraniva u tlu, ali je naročito važno da se fosfor i kalij zaoru što dublje ispod zone sadnje, jer se apsorpcijsko korijenje manje razvija u površinskom sloju. Mineralna gnojidba se obavlja na bazi 100 kg/ha dušika, od 50 do 150 kg/ha P₂O₅ i 150 do 350 kg/ha K₂O. Primjena mineralnih gnojiva preporučuje se prije početka berbe u proljeće ili nakon završetka berbe, a dušik i kalij se primjenjuju i tijekom vegetacije. U prvim godinama uzgoja primjena mineralnih gnojiva uz redove daje bolje rezultate, a u kasnijim godinama po cijeloj površini.

Uzgoj šparoge

Šparoga se može uzgajati izravnom sjetvom, uzgojem iz presadnica ili dijeljenjem starih rizoma biljke. Uzgoj izravnom sjetvom sjemena primjenjuje se najviše kod uzgoja zelene šparoge. Berba takvih biljaka započinje u trećoj godini, a najveći prinosi se postižu od pete do osme godine. Za uzgoj bijele šparoge najčešće se koriste presadnice. Takav se nasad može početi ograničeno brati već u drugoj godini nakon sadnje. Glavna je prednost uzgoja iz presadnica zasnivanje trajnog nasada izabranim ujednačenim i kvalitetnim biljkama.

Presadnice šparoge uzgajaju se na otvorenom cijelu vegetacijsku godinu. Sije se u lagano, strukturno i ocjedito tlo u proljeće, kad je temperatura tla oko 15 °C (sredinom svibnja). Razmak redova iznosi 40 do 60 cm, a razmak sjemenki u redu 7 do 12 cm. Za jedan hektar potrebno je 5 do 8 kg sjemena. Dobra presadnica pred ulazak u mirovanje ima 5 do 6 nadzemnih stabljika visine 20 do 30 cm, koje se na završetku vegetacije uklanjaju. Presadnice je najbolje vaditi neposredno prije sadnje.

U zadnje vrijeme usvojena je tehnologija proizvodnje presadnica šparoge u kontejnerima u zaštićenim prostorima. Sjetva se obavlja u siječnju ili početkom veljače. Biljčice visine 10 do 12 cm pikiraju se u kontejnere ili lončiće volumena 200 do 300 cm³. Pri temperaturi zaštićenog prostora oko 18 °C presadnice su spremne za presađivanje za 90 do 105 dana ovisno o intenzitetu svjetlosti.

Sadnja presadnica obavlja se sredinom svibnja na razmak redova 150 do 160 cm i razmak biljaka u redu oko 35 cm. Sadi se u jarke duboke oko 25 i široke 30 cm. Kako se biljke zagrću tlom i ovo je potrebno uzeti u obzir pri planiranju razmaka. Nakon sadnje biljke se zagrću slojem tla visine 10 cm, dok se daljnje nagrtanje obavlja u drugoj i trećoj godini uzgoja. Zelene šparoge zahtijevaju manje mjesta tako da se mogu uzgajati do 3 biljke/m² (150 x 25 cm).

U prvoj godini nakon sadnje glavne su mjere njege borba protiv korova, očuvanje površinske strukture i potrebne vlage te zaštita od bolesti i štetnika. Međuredna obrada, naročito u prvim godinama mora biti plitka kako se ne bi oštetilo korijenje. Stoga se, ovisno o prevladavajućim korovima preporuča primjena herbicida. U vrijeme aktivne vegetacije optimalna je količina oborina 240 mm, od čega 160 mm tijekom srpnja i kolovoza, što znači da je tijekom ljetnih suša potrebno navodnjavati kako bi se osigurao dobar prinos sljedeće godine.

Berba šparoge

U područjima blage klime i dugog razdoblja vegetacije berba šparoge može započeti 2 do 3 tjedna nakon što prođe godina dana od sadnje, a u krajevima s oštrijom klimom nakon 2 godine. U prvoj godini berba traje 3 do 5 tjedana a u slijedećim 6 do 8 tjedana. Prinos šparoge u pravilu postupno raste do šeste godine, a nakon toga stagnira i postupno pada. Maksimalni kapacitet rodnosti šparoge postiže se ručnom berbom dva do tri puta tjedno. Svakodnevna berba rezultira većim udjelom viših klasa.

Zelena šparoga bere se kad je izboj dug 18 do 23 cm, a vrh mu je još sasvim zatvoren. Posebnim nožem odreže se malo ispod površine tla, jer je na tom dijelu više sklerenhimskog tkiva, pa su nakon berbe manji gubitci u odnosu na berbu iznad tla. U uvjetima viših temperatura potrebno ju je brati svaki dan kako bi se spriječilo otvaranje vrhova.

Klasični način proizvodnje bijele šparoge sastoji se u nagrtanju redova tako da se iznad reda formira humak rahlog tla visine 30 do 40 cm. Ta se operacija izvodi u proljeće oko 2 tjedna prije očekivanog početka berbe. Kad su izboji već blizu površine humka, to se može primijetiti, pa berač posebnim zakrivljenim nožem odgrne zemlju, ubere izboje dužine 16 do 22 cm, te natrag zagrne i poravna površinu humka. Sve se više koristi tehnologija uzgoja bijele šparoge pokrivanjem redova crnom PE-folijom. Za taj način nije potrebno nagrtanje. Dva do tri tjedna prije očekivanog početka berbe redovi se pokriju crnom PE-folijom 0,03 ili 0,05 mm debljine. Jedna se strana zagrne zemljom, a druga pričvrsti raspoloživim materijalom (kamen, vrećice pijeska). Folija ne smije biti napeta, odnosno mora biti postavljena tako da dozvoli uspravan rast izboja. Berači s jedne strane otkriju foliju, uberu standardne izboje i natrag pokriju.

Sortiment šparoge

Na hrvatskom tržištu moguće je naći nekoliko selekcioniranih kultivara sa pretežito ili samo muškim biljkama. Muške biljke šparoge daju veći broj ujednačenih izboja po biljci i dugovječnije su. Dodatno, hibridni kultivari (F1) imaju raniji početak berbe (već u drugoj godini), veći rani i ukupni prinos, dobro priljubljene ljuskaste listove i zatvoren veh u tehnološkoj zrelosti kao i otpornost na najvažnije bolesti (šparoginu hrđu i venuće). Kultivari su također selekcionirani prema namjeni: za proizvodnju bijele ili zelene šparoge.

Argenteuil: sorta otporna na hladnoću pa izdanke tjera ranije u sezoni. Visoko cijenjena zbog svojih debelih, zeleno-ružičasto-ljubičastih izdanaka s nježnim vrhovima, izvrsnog okusa. Posijati u kašetice i uzgojiti presadnice, presaditi na stalno mjesto u jesen prve godine. U idućoj godini ne brati izdanke, kako bi se korijen dobro razvio. Prva berba nakon 2 godine.

Mary Washington: rana sorta dobre rodnsti, daje krupne izboje, malo prošarane ljubičastom bojom pri vrhu.

Magnus F1: srednje rani 100 % muški hibrid šparoge. Namijenjen za uzgoj bijele i zelene šparoge. Preporučeni sklop sadnje: 4-5 biljaka po dužnom metru. Izboji su debeli, visokog prinosa i dobre kvalitete. Listovi su dobro razgranati sa visokom i uspravnom stabljikom. Dobro podnosi napad patogena.

Bacchus F1: rani 100 % muški hibrid zelene šparoge bez antocijana. Može se uzgajati i u mini tunelima. Preporučeni sklop sadnje: 5-6 biljaka po dužnom metru. Izboji su vrlo ujednačeni izvrsne kvalitete i vrlo visokog prinosa te dobro zatvorenog vrha. Stabljika je snažna, visoka i uspravna. Dobro podnosi napad patogena.