Kako zaštititi povrće u proljeće?

Tijekom proljetnih radova na otvorenim gredicama preporučujemo preventivne mjere zaštite povrća od povrtnih muha i zemljišnih štetnika.

Među važnije povrtne muhe ubrajamo neželjene vrste koje napadaju rane kupusnjače su Delia radicum, luk Delia antiqua, češnjak Helomyza lurida i mrkvu Psila rosae.

Proljetno suzbijanje povrtnih muha

Poznato je da kupusna muha Delia radicum ima tri do četiri generacije godišnje, ali je njihova aktivnost tijekom ljeta značajno manja. Odrasla kupusna muha je slična kućnoj muhi, sive je boje, tijela dugog 5-7 mm. Prezimljuju kao kukuljice u tlu, a muhe izlijeću kad temperatura tla iznad 12 °C. U nepovoljnim klimatskim uvjetima prezimljujuća populacija kupusne muhe se pojavljuje postupno. To značajno otežava mjeru zaštite prskanjem biljaka u polju. Odrasle muhe privlači žuta boja, pa se populacija može pratiti žutim ljepljivim pločama.

Prema iskustvima autora, rasad kupusnjača koji je presađen u polje početkom svibnja bio je značajno manje napadnut ličinkama kupusne muhe nego rasad posađen krajem ožujka ili početkom travnja. Nakon parenja ženke odlažu jaja, u skupinama do 10 na vrat korijena biljaka ili zemlju u njihovoj blizini. Štete prave bjelkaste do svjetlo-žućkaste ličinke, tijela sužena naprijed, veličine do 10 mm. Nemaju noge niti vidljive glave. Napadnute biljke venu i poliježu, lišće postaje olovno-sivo ili plavo-ljubičasto te se lako čupaju iz tla. Na njima se nalazi više ličinki muhe, a napadnuti dio korijenova vrata ili zadebljalog korijena gnjili. Veće su štete na mladim biljkama, ali u uvjetima nedostatka vode propadaju i jače razvijene presadnice.

U regijama gdje se često uzgaja kupus i pojavljuje kupusna muha potrebno je provoditi sve preventivne mjere (plodored, uništavanje biljnih ostataka, pokrivanje biljaka paučinastom folijom) i usmjereno kemijski zaštititi usjeve. Prskanje “ranih” presadnica u polju insekticidima protiv kupusne muhe daje vrlo slabe ili nikakve rezultate. Stoga se suzbijanje kupusne muhe na presađenim biljkama temelji na zalijevanju insekticidnom otopinom uz utrošak 70 ml po biljci. Nekad su dopuštenje za tu namjenu imale djelatne tvari imidakloprid i dimetoat, ali su iste 2015. i 2020. poučene iz primjene na tržištu EU. Samo na kelju pupčaru dopuštenje za suzbijanje kupusne muhe ima acetamiprid (Mospilan WG) (prskanjem uz 800 lit./ha, 150 g/ha, uz karencu 21 dan, samo jednom u vegetaciji).

U ekološkom uzgoju povrća moguće je u istu namjenu koristiti biljni (botanički) pripravak na osnovi azadiraktina (NeemAzal T/S). Ovu mjeru najčešće provode na vrtovima u okućnicama vlasnici koji proizvode kupusnjače za vlastite potrebe. Ali, tržno usmjerena gospodarstva koja sade stotinjak tisuća presadnica fizički ne mogu provesti zalijevanje presađenih biljaka insekticidnim otopinama.

Plodored je važna mjera

Ranije je bilo dopušteno prije sadnje kemijskim pripravcima prskati širom cijelu površinu ili rasipati granulirane insekticide širom, a nakon toga obaviti plitku inkorporaciju. Ove su mjere primjene insekticida u kupusnjačama zbog eko-toksikoloških razloga povučene iz uporabe. Među vrlo učinkovite preventivne mjere kemijske zaštite spada potapanje kontejnera s presadnicama u insekticidnu otopinu. Npr. nekad je registrirana za tu namjenu bila djelatna tvar imidakloprid.

Na malim gredicama za vlastite potrebe kućanstva rane kupusnjače treba uzgajati u plodoredu (ne ponavljati sadnju na mjestima gdje su rasle prošle sezone) te ih odmah nakon sadnje pokrivati paučinastim folijama koje fizički sprječavaju odlaganje jaja kupusne muhe (pokrivala treba maknuti tek u prvom tjednu svibnja, kada više nema odraslih kupusnih muha prezimljujuće populacije). Brojnost povrtnih muha (npr. kupusne, lukove, češnjakove i mrkvine) može se umanjiti postavljanjem žutih ljepljivih ploča.

Kupusna muha osim kupusa često napada cvjetaču, kelj, korabu, rotkvu, rotkvicu a ponekad i hren. Budući da je napad prezimljujuće populacije usmjeren na relativno malobrojna polja i/ili gredice ranih kupusnjača koje sadimo (sijemo) krajem ožujka ili početkom travnja, štete na nezaštićenim biljkama mogu biti 100 %. Stoga rani uzgoj kupusnjača treba preventivno zaštititi od kupusne muhe. Snimio M.Šubić.

Za folijarno suzbijanje kupusne muhe (Delia brassicae)  u ranom kupusu, kelju, cvjetači i brokuli u našoj zemlji nema registriranih insekticida (http://fis.mps.hr/trazilicaszb/) (izuzev kelja pupčara, gdje je za tu namjenu dopuštena primjena acetamiprida). Tako je od izravnih mjera zaštite u sadnji ranih kupusnjača jedino moguće planirati i preventivno primijeniti dopuštene granulirane insekticide na osnovi djelatne tvari cipermetrin i teflutrin. Insekticid Mospilan SG  dopušten za suzbijanje uši, buhača, muha, sovice i bijelca, pokazuje dobro posredno djelovanje na kupusnu muhu (Delia), i ima dopuštenje samo u nekim vrstama kupusnjača (kelj pupčar). Primijenjuje se jednom s 250g/ha, a karenca je 21 dan.

Ministarstvo poljoprivrede je iz navedenih razloga izdavalo dozvolu u hitnim situacijama za poznate korisnike djelatnoj tvari cijantraniliprol (Benevia OD). Primjenjuje se metodom prskanja u vrijeme odlaganja jaja i pred pojavu prvih ličinki kupusne muha uz povećani utrošak škropiva i dodavanje pomoćnog sredstva (okvašivača).

Proljetno suzbijanje zemljišnih štetnika s primjerom na krumpiru

Krumpir napada veći broj nametnika, a štete na gomoljima od zemljišnih štetnika u našim krajevima najčešće uzrokuju “krupne bijele gusjenice” (grčice hrušta), i/ili “sitni crvići bakrene boje” (ličinke žičnjaka).

Tablica 1: Ključ za prepoznavanje štetnika na podzemnim dijelovima krumpira

Grčice su ličinke majskog hrušta (Melolontha melolontha), a najčešće su u našim brdskim područjima i drugim vlažnim staništima. Odrasli hruštevi se hrane lišćem voćaka, vinove loze, te šumskih i ukrasnih lišćara (u letnim godinama odrasli hruštevi mogu uzrokovati golobrst), dok njihove grčice žive u tlu i oštećuju korijenje različitih biljaka. Ženke hrušta odlažu jaja u rahla i obrađivana tla (ali na sasvim gola ili obrađena zemljišta ženke nerado odlažu jaja). Tijelo ličinke hrušta je bijele boje, svinuto i sa smeđom glavom. Obično štete rade tijekom druge i treće godine njihova razvoja u zemljištu.

Žičnjaci – veliki štetnici na povrtlarskim kulturama

Klisnjaci ili žičnjaci (Elateridae) ubrajamo među važnijim štetne organizme u nekim ratarskim “okopavinama” i brojnim povrtnim kulturama. Odrasli klisnjak je kornjaš tamnije boje, duguljasta tijela, velik 7-11 mm. Kad padne na leđa može skočiti (klisnuti) natrag na noge. Njihove ličinke se nazivaju žičnjacima (“drotarima”), zbog uskog i tvrdog tijela, dugačkog do 27 mm, narančasto-žute ili bakrene boje. Najbrojniji su u zapadnim dijelovima naše zemlje uz riječne doline.

Odrasli klisnjaci se zadržavaju na biljnim cvjetovima i ne prave štetu. Privlače ih gusto obrasle površine (livade i pašnjaci, lucerišta i djetelišta, neobrađena, a zakorovljena zemljišta, ali i strne žitarice). Na takvim površinama odlažu jaja u tlo. 15-30 dana nakon toga izlaze ličinke koje cijeli život provode u tlu (razvoj ličinki traje 2-4 godine). Najveće štete rade u “okopavinama” gdje se kemijski uspješno suzbijaju korovi. Na napadnutom polju ti štetnici izgrizaju sjeme ili klice u tlu (npr. kukuruz). Stoga biljke ne niču, a sklop je prorijeđen. U gomoljima krumpira žičnjaci prave uske hodnike.

Najbolje je tlo prije sadnje gomolja krumpira pregledati na zemljišne štetnike. Kopaju se jame 25 x 25 cm na težim tlima, odnosno 50 x 50 na laganijem zemljištu. Dubina jama je 20-25 cm, odnosno jedna duljina lopate. Sva zemlja se izbacuje na rasprostrtu foliju, rukama drobi i pregledava. Sve pronađene štetnike (ličinke, kukce) je potrebno skupiti i dobro ih je dati na pregled stručnoj osobi. Broj nađenih štetnika se množi sa 16 za jame 25 x 25 cm. Odnosno, ako su jame 50 x 50 cm tada se broj nađenih štetnika množi sa 4. Dobiveni rezultat se dijeli s brojem iskopanih jama, te na taj način možemo procijeniti kritičnu brojnost zemljišnih štetnika na m²! Već nekoliko ličinki/m² (1-3) može u sušnim godinama izazvati štete.

U integriranoj proizvodnji krumpira preventivna primjena zemljišnih insekticida za tretiranje tla je dopuštena isključivo u trake, ali samo u ratarskom plodoredu. Stoga je suzbijanje zemljišnih štetnika još od 2013. sezone u Republici Hrvatskoj vrlo ograničeno. Može se izvoditi samo posebnom opremom uz sadilice krumpira – deponatori granuliranih insekticida i/ili prskalice za primjenu insekticida u trake (u brazdu prilikom sadnje krumpira).

Za suzbijanje ovih nametnika na našem tržištu dopuštenje za primjenu imaju zemljišni insekticidi teflutrin (Force 1.5-G), cipermetrin (Picador MG), spinosad (Laser GR)  i imidakloprid (Gaucho FS 600 ROT) , a smiju se koristiti samo na propisan način (ne širom tretiranjem cijelog zemljišta, već isključivo u trake i/ili brazde prilikom sadnje, tretiranje majčinskih gomolja prije sadnje), uz značajna ograničenja za vrste usjeva koje dolaze iduću godinu na tretiranu površinu (samo ratarski plodored). Zemljišni insekticidi nisu dopušteni za primjenu u mladom krumpiru.

Tablica 2. Insekticidi i nematocidi za tretiranje tla dopušteni u našoj zemlji s ograničenjima pri uzgoju krumpira protiv zemljišnih štetnika – kemijski pripravci za “profesionalnu primjenu” u tzv. ratarskom plodoredu

Mogućnosti biološke zaštite od zemljišnih štetnika

Očito je da registrirana kemijska sredstva za profesionalnu primjenu navedena u Tablici 2. nije moguće zbog ograničenja koristiti na manjim površinama u povrtnom plodoredu. Stoga u ekološkoj proizvodnji gomolja krumpira (ali također za vlastite potrebe gospodarstva) preporučujemo biološke mjere zaštite primjenom mikrobioloških pripravaka (vidi Tablicu 3.)  npr. pripravak „Artis“ na osnovi hiperparazitske gljive Arthrobotrys oligospora za tretiranje zemlje prije sadnje krumpira u količini 1,5-3 kg/ha ili otopina maksimalne koncentracije 1 %, a nakon primjene potrebno je plitko površinski unijeti u tlo (izvor tvrtka “Bioinput”).

Ili primjenu “Entomopatogenih nematoda” tretiranjem tla u večernjim satima i naknadnim zalijevanjem radi unošenja u zemljište. Moguće je preventivno koristiti biološki pripravak “Nemastar” na osnovi korisnih nematoda Steinernema carpocapsae (suzbija rovca, gusjenice sovica i livadnog komara) (tretiranje zemljišta zalijevanjem) (izvor tvrtka “Pro-eco”). Također, primjena nekih granuliranih biljnih ekstrakta i zeolita (npr. SoilTonic G, 15 kg/ha) smanjuje populaciju zemljišnih štetnika u proizvodnji krumpira (izvor tvrtka “Stockton”).

Tablica 3. Mogućnosti ekološki vrlo prihvatljivih mjera zaštite krumpira od pojedinih zemljišnih štetnika primjenom nekih mikro-bioloških pripravka ili biljnih ekstrakta*