Kukuruz šećerac latinskog naziva Zea mays var. saccharata Korn. jednogodišnja je biljna vrsta iz porodice trava (Poaceae). Poput ostalih varijeteta kukuruza potječe iz središnje Amerike, gdje se uzgaja već 70 stoljeća. U početku ga je lokalno stanovništvo koristilo isključivo za proizvodnju alkohola koji se koristio u ritualnim obredima. S vremenom je postao sve cjenjeniji kao povrće te se proširio po Južnoj Americi, Aziji, Novom Zelandu i Europi.
Radi se o varijetetu običnog kukuruza za zrno (Zea mays L.) od kojeg je vjerojatno nastao mutacijom. Njihove razlike očituju se u morfološkim karakteristikama i kemijskom sastavu ploda odnosno zrna. Cilj uzgoja je pšeno u fazi mliječne zrelosti, koja se prepoznaje po mliječnom soku koji na pritisak među prstima izlazi iz zrna.
Iako se može jesti u svježem stanju, najčešće se kukuruz šećerac konzumira kuhan i pečen te konzerviran sterilizacijom, kao prilog glavnom jelu, zelenoj salati ili čak kao desert. Zbog svoje slatkoće nerijetko se smatra da se radi o visokokaloričnoj namirnici, no sadrži tek četvrtinu količine šećera u odnosu na jabuku.
U optimalnoj tehnološkoj zrelosti zrno sadrži 70 do 73 % vode te 27 do 30 % suhe tvari. Siromašan je mastima, ali zato bogat vlaknima, vitaminima i mineralima, a najbolje se može usporediti s mladim graškom.
Ratarska ili povrtna kultura?
Kukuruz šećerac uzgaja se kao ratarska kultura, no zbog kratke održivosti nakon berbe, fazi tehnološke zrelosti u kojoj se provodi berba, načina pripreme te prerade zrna, ubraja se u skupinu povrtnih kultura.
Kukuruz šećerac izrazito je heliofitna biljka, što znači da ima velike zahtjeve za svjetlom. Potrebe za toplinom su mu čak i veće nego kod kukuruza za zrno. Minimalna temperatura klijanja je relativno visoka i iznosi 13 °C, dok je optimalna čak 27 °C. Mlade biljke mogu podnijeti do -2,5 °C te kratkotrajne mrazeve. Za uzgoj su optimalna srednjeteška tla dobre strukture i neutralne reakcije, iako uz dobre agrotehničke mjere može uspijevati gotovo na svakom tlu.
Zbog kraće vegetacije može se uzgajati nakon ranog krumpira ili kupusnjača. Ne podnosi sam sebe i na isto mjesto može doći tek nakon 3 godine. Zato je plodored važna preventivna mjera kod uzgoja šećerca. Potrebe za hranivima za 1 hektar su 100 kg fosfora, 150 kg kalija te 250 kg dušika koji se daje u 3 navrata – u vrijeme sjetve trećina, a druge dvije trećine 30 i 50 dana nakon toga. Dobro podnosi organsku gnojidbu, a preporučene količine stajskog gnoja su 30 t/ha.
sjetva počinje kad je temperatura tla na 5 cm dubine viša od 10 °C, a to je negdje krajem travnja, a može potrajati sve do sredine srpnja budući da kukuruz šećerac ima kratku vegetaciju. Time je moguće osigurati kontinuiranu berbu od sredine srpnja do kraja listopada. Razmak sjetve je od 20 do 30 cm × 60 do 90 cm. Po hektaru je potrebno osigurati 10 do 20 kg sjemena, što ovisi o razmaku sjetve te klijavosti sjemena. Za dobar rast i razvoj potrebna je ravnomjerna i dobra opskrba vodom (3000 do 6000 m3/ha), ali važno je navesti da ne podnosi stagnirajuću vodu.
Hibridne sorte kukuruza šećerca uglavnom se razlikuju po duljini vegetacijskog razdoblja (od sjetve do mliječne zrelosti). Pri tome važnu ulogu imaju agrotehničke mjere i temperatura. Upravo je temperatura ključni čimbenik koji utječe na rast kukuruza šećerca. Za predikciju duljine njegove vegetacije i planiranja proizvodnje koristi se metoda toplinskih jedinica.
Dozrijevanje i berba
Prednost hibridnih kultivara je ujednačeno dozrijevanje, što omogućuje jednokratnu berbu u tehnološkoj zrelosti. Ovisno o tome radi li se o ranim, srednjeranim ili kasnim hibridima, tehnološka zrelost nastupa od 64 do 95 dana. To je biljka kratkog dana te u uvjetima kraćeg dana brže prelazi u generativnu fazu. U uvjetima dugog dana razvit će se više lišća. Međutim, danas postoje kultivari selekcionirani za različite dužine dana.
Upravo kombiniranjem više ključnih faktora poput kultivara različite duljine vegetacije, zatim dinamike sjetve i primjene metode toplinskih jedinica moguće je osigurati kontinuiranu berbu od srpnja do listopada.
Tehnološka zrelost nastupa 20 dana nakon oplodnje, a prepoznaje se po mliječnom soku koji izlazi iz pšena na pritisak, a svila posmeđi ili se potpuno osuši. Za određivanje tvrdoće zrna može se koristiti tenderometar ili teksturometar. Pri 16 °C tehnološka zrelost traje 5 dana, a pri 30 °C samo 1 dan. Za tržište se klipovi kukuruza beru ručno zajedno s komušinom, potom čiste i otkidaju na bazi klipa. Za preradu se kukuruz bere mehanizirano. Prinos varira od 10 t/ha kod ranih kultivara pa do 20 t/ha kod onih kasnih.
Izvor: Gospodarski kalendar
.){kind=link}