Lisne uši česti su štetnici u poljoprivrednoj proizvodnji, pa tako i na povrtnim kulturama. Gotovo da ne postoji biljna vrsta koja se neće barem jednom suočiti s napadom lisnih uši, a ponekad i s nekoliko različitih vrsta uši.
Raširene su gotovo svugdje po svijetu, a njihovu razvoju pogoduju temperature između 20 i 25 °C te umjerena vlažnost zraka. Na visokim temperaturama, višim od 35 °C, smanjuje se njihova brojnost, a kiša ih ispire s biljaka. Lisne uši su mali kukci, veličine svega nekoliko milimetara. Boja lisnih uši je nepostojana. Ovisi o biljnoj vrsti kojom se hrane, dobu godine i podneblju u kojemu se nalaze, a najčešće je zelena, žuta, smeđa ili crna. Usni ustroj im je dugo i tanko rilo kojim bodu biljne organe i sišu biljne sokove. Razlikujemo beskrilne i krilate forme lisnih uši, koje imaju dva para opnastih krila.
Također, razlikujemo holocikličke vrste koje imaju potpuni razvojni ciklus i prezimljuju kao zimsko jaje na zimskom domaćinu, te anholocikličke vrste koje imaju nepotpun razvojni ciklus i prezimljuju odrasle ženke. Ovisno o prilagodbi na klimatske uvjete, ista vrsta može biti i holociklička i anholociklička. Većina vrsta lisnih uši boravi i hrani se na velikom broju biljnih vrsta. Tada ih nazivamo heterecijskim vrstama, ali postoji i manji broj lisnih uši koje svoj životni vijek provedu na samo jednoj biljnoj vrsti, takozvane monoecijske vrste i koje ne sele na drugog domaćina. Lisne uši imaju velik broj generacija, veći nego bilo koji drugi štetnik povrtnih kultura. Najčešće se radi o brojci od 10 do 25 generacija tijekom cijele godine.
Najčešće vrste lisnih uši na povrtnim kulturama
Zelena breskvina uš (Myzus persicae) vrsta je koja ima više od 500 domaćina i jedna je od najčešćih vrsta na povrtnim kulturama, a najznačajnije štete radi na rajčici, paprici, krumpiru i krastavcima. Osim značajnih oštećenja listova i izboja, prenosi više od 100 biljnih virusa.
Crna repina ili bobova uš (Aphis fabae) nastanjuje više od 200 biljnih vrsta poput graška, graha, boba, krumpira i velikog broja lisnatog i plodovitog povrća. Ova lisna uš prenosi više od 150 biljnih virusa.
Pamukova lisna uš (Aphis gossypii)među povrtnim kulturama najveće štete radi na rajčici, paprici, patlidžanu i krastavcima. Prenosi više od 50 biljnih virusa.
Kupusna lisna uš (Brevicoryne brassicae) napada sve vrste kupusnjača. Kod ranog napada dolazi do propadanja biljaka ili nemogućnosti formiranja glavice. Ova lisna uš prenosi više od 20 biljnih virusa.
Mrkvina lisna uš (Cavariella aegopodii) najčešće napada mrkvu, peršin, celer, pastrnjak i ostale štitarke. Može biti jako štetna za mlade biljke.
Lisne uši sišu biljne sokove najčešće na listovima, ali i na drugim dijelovima biljke poput stabljike, ploda i korijena. Na taj način izvlače hranjive tvari koncentrirane u biljnim sokovima, a neke vrste lisnih uši izlučuju i toksične tvari u samu biljku. Simptomi napada su deformacija biljnih organa (primjerice kovrčanje lista), gubitak klorofila i nekroza biljnog tkiva zbog čega biljka u konačnici gubi snagu, podložnija je drugim zarazama te tijekom jakog napada može u potpunosti uvenuti.
Medna rosa i gljive
Lisne uši izlučuju mednu rosu koja je ljepljiva i prekriva dijelove biljaka. Mednu rosu nastanjuju gljive čađavice zbog čega dolazi do tamnjenja biljnih dijelova i slabljenja asimilacijske sposobnosti. Takve biljke sporije rastu, skraćena im je vegetacija i imaju niže prinose. Medna rosa je odličan izvor hrane mravima. Nerijetko mravi potiču lisne uši na veću proizvodnju medne rose, dok ih zauzvrat transportiraju na druga mjesta. Prisutnost mrava na biljkama jedan je od prvih simptoma napada lisnih uši. Lisne uši jedni su od glavnih prijenosnika biljnih virusa.
Prilikom sisanja na zaraženoj biljci, lisna uš unosi virus u svoje rilo ili organizam te ga prenosi na zdravu biljku. Jednom kad je virus unesen u biljku, ostaje u njoj trajno i može dovesti do značajnih šteta, smanjenja prinosa, pa čak i propadanja biljke. Neki od najčešćih virusa povrtnih kultura čiji su vektori lisne uši su virus mozaika krastavca, virus pjegavosti i venuća rajčice, virus mozaika duhana, virus uvijenosti lišća krumpira. i sl.
Tijekom cijele vegetacije, a osobito tijekom razdoblja u kojemu su optimalni uvjeti za pojavu lisnih uši i tijekom intenzivnog porasta biljaka potrebno je redovito pregledavati biljke kako bi se na vrijeme uočila pojava lisnih uši i spriječilo njihovo daljnje širenje. Lisne uši najčešće nastanjuju naličje listova, stoga je važno detaljno pregledati listove i izboje.
Krilate oblike lisnih uši moguće je pratiti pomoći žutih ljepljivih ploča. Treba obratiti pažnju i na simptome poput uvijanja lista i promjene boje, pojavu medne rose, usporen rast i razvoj te na prisutnosti mrava i prirodnih neprijatelja lisnih uši.
Prirodni neprijatelji uši – iznimno korisni
Lisne uši imaju velik broj prirodnih neprijatelja poput božjih ovčica, osolikih muha, zlatooka, trčaka i bogomoljki. Primjerice jedna ličinka božje ovčice tijekom dana pojede i do 50 jedinki lisnih uši. Stoga je vrlo korisno na proizvodnu površinu uvesti biljne vrste koje privlače navedene korisne kukce.
Brojne vrste grmlja, živica, trajnica, biljke atraktivnih i sitnijih cvjetova, biljke poput stolisnika, maslačka, divlje mrkve i sl. privući će korisne kukce i omogućiti održavanje prirodne ravnoteže na proizvodnoj površini. U privlačenju korisnih kukaca veliki ulogu imaju i hoteli za kukce te voda.
Populaciju korisnih kukaca može smanjiti neodrživa primjena sredstava za zaštitu bilja. Preventivne mjere protiv napada lisnih uši uključuju uklanjanje korova oko biljaka koji mogu biti domaćini lisnim ušima. Prilikom odabira sadnog materijala treba obratiti pažnju na zdravstveno stanje sadnice i sortiment. Pojedine sorte su otpornije na napad lisnih uši od drugih. Biljke koje sadrže velike količine dušika privlačnije su lisnim ušima. Stoga se preporuča umjerena gnojidba s nekoliko manjih aplikacija ili primjena gnojiva s postupnim otpuštanjem dušika.
Gustoća sklopa treba biti što manja kako bi se smanjila vlaga u nasadu koja može pogodovati lisnim ušima. Kemijsko suzbijanje lisnih uši obavlja se insekticidima iz skupine piretroida, karbamata, neonikotinoida i insekticidima iz skupine naturalita i botaničkih insekticida, primjerice abamektin i azadiraktin. Prilikom odabira insekticida važno je obratiti pažnju na njihovu selektivnost i vrijeme primjene kako bi se postigla odgovarajuća učinkovitost, te kako ne bi negativno djelovali i na korisne kukce.
