Poznato je da vlažni (kišoviti) mjeseci pogoduju više uzročnicima bolesti poput plamenjače, hrđe, plijesni, pjegavosti i dr. Tijekom suhog i vrlo vrućeg razdoblja prekomjerno se množe štetni životinjski organizmi (npr. kukci, grinje i dr.).

U ljetnim mjesecima na većini vrtova (povrtnjaka) uz okućnice primjećujemo i primamo dojave o “šarenim kukcima“. Najčešće je to na plodovitom povrću (rajčica, paprika, krastavci), tikvicama, grahu i krumpiru.

Oko tisuću poljoprivrednih štetnika u RH

U Hrvatskoj je prisutno blizu tisuću vrsta kukaca – poljoprivrednih štetnika. Neki od njih se javljaju redovito svake godine, a drugi samo povremeno. Mnogo su brojnije vrste kukaca koje se hrane na poljoprivrednim kulturama, ali toliko malo da ne uzrokuju gubitke. Postoji i mnogo kukaca – prirodnih neprijatelja štetnika (predatori i paraziti). Među poznatijima su predatorske stjenice (uz grabežljive grinje, božje ovčice i parazitske osice).

Ali, posljednjih dvadesetak godina bilježimo nagli porast brojnosti i učestalosti pojave u hortikulturnoj proizvodnji (povrćarstvu, voćarstvu, vinogradarstvu, cvjećarstvu) od fitofagnih stjenica (vrste koje mogu izazvati oštećenja na biljkama). Ujesen susrećemo vrste “smrdljivi martin” i “smrdljiva greta”, česte stjenice spljoštena tijela. Velike su oko 10 mm sa smeđom osnovnom bojom koje te na dodir štrcaju neugodan obrambeni miris (katkad prezime u zatvorenim prostorijama).

Novija istraživanja su dokazala da korisne stjenice (Orius spp.) čine u hrvatskim voćnjacima i vinogradima jedan od ključnih korisnih organizama. Vrlo su proširene poljske ili šarene stjenice (različite Lygus vrste). Imaju duguljasto-ovalno tijelo, najčešće veliko 5-7 mm, zelenkasto-smeđe boje. Prisutne su na livadama, djetelištima i lucerištima (ili drugim usjevima gustog sklopa – žitaricama). Već godinama od ovih vrsta bilježimo štete pri uzgoju krizanteme na otvorenim gredicama (kasnije zaštićenim “visokim tunelima”). Također, mnogi drvoredi platana su više desetaka godina jače napadnuti mrežastom stjenicom platane (Corythuca ciliata). Zadnjih se godina u našoj zemlji pojavila mrežasta hrastova stjenica (Corythuca arcuata), koja pustoši šume i “prijeti voćnjacima”.

Zadnjih se godina pojavljuje štetna vrsta Nezara viridula ili zelena štitasta stjenica. Štetnik je prisutan u našoj zemlji već duže vrijeme. Zadnjih godina se dojavljuju sve veće štete na različitim biljkama u kontinentalnom dijelu naše zemlje. Predstavlja sve veći problem u proizvodnji rajčice, paprike, graha, uljne tikve i soje. Javlja se na brojnim drugim biljnim vrstama različite gospodarske vrijednosti: krumpir, patlidžan, batat, grašak, pšenica, kukuruz, suncokret, stočni grašak, ricinus, djetelina, malina, breskva, orah, limun, jorgovan, kalina, pasiflora i paulovnija.

Smatra se da povećanju brojnosti i štetnosti zelene štitaste stjenice pogoduje više činitelja: klimatske promjene i povećanje površina s uzgojem nekih biljnih vrsta (soja) gdje zelena štitasta stjenica značajno utječe na smanjenje kvalitete i prinosa, ali kao polifagna vrsta naknadno se širi na druge osjetljive biljke koje rastu u blizini. Primjerice, pravom i obvezom “zelenih plaćanja” mnoga poljoprivredna gospodarstva koja obrađuju više od 15 ha oranica zadnjih su godina u plodored uvrstila soju. Stručnjaci tvrde da širenje soje u sjeverno-zapadnim dijelovima naše zemlje omogućuje prekomjerno množenje zelene štitaste stjenice. U soji nema drugih štetnih kukaca, pa tijekom vegetacije ne koristimo insekticide.

Zelena štitasta stjenica

Zelena štitasta stjenica (Nezara viridula) je već dugo godina poznat i opisan štetnik u većini svjetskih područja gdje klimatološki dominiraju toplina i sparina (tropska područja): npr. Srednja i Južna Amerika, Mediteran, Bliski Istok, Afrika, Malezija, Filipini, Indonezija, Japan i Pacifik.

Prezime obično odrasli oblici stjenica na skrovitim mjestima, odakle u proljeće prelijeću na osjetljive usjeve. Stjenice su vrlo pokretljive, a godišnje ova vrsta razvija do pet generacija. Ovisno o toplini, razvoj jedne generacije traje 35-70 dana. Odrasle stjenice su veličine 11-15 mm, mutno-zelene boje, a krila potpuno pokrivaju zadak. Jaja odlažu u jajna legla na naličju lišća. Jedna ženka odloži do 130 jaja. Bijele su do svjetlo-žute boje, bačvastog oblika, a na njihovim vrhovima se nalaze poklopci. Prije izlaska ličinki jaja postaju ružičaste boje. Ličinke prolaze kroz pet razvojnih stadija, a prvi se stadij ne hrani.

Ličinke različitih stadija su različite boje: prvi stadij je svjetlo-žuti, drugi stadij ličinki je crne boje, a treći i četvrti stadij postaju zelenkaste boje. Štete pričinjavaju ličinke L2-L5 i odrasli oblici bušenjem biljnog tkiva i sisanjem sokova. Hrane se svim biljnim dijelovima na više od 100-ak vrsta, a posebno mladim zelenim tkivom, plodovima i sjemenom. Sisanjem sokova u biljno tkivo slinom luče toksine. Svojom ishranom smanjuju prinos i kvalitetu, a pritom mogu biti prenositelji drugih patogena.

Često se na mjestima uboda zelenih stjenica javljaju simptomi promjene boje i deformacije, a napadnute biljke usporeno rastu. Napadnuti plodovi povrća i voća gube prirodnu boju kožice, dobivaju gorak okus i tržno se ne mogu iskoristiti. Kod biljka lepirnjača (npr. grah, grašak, soja) prilikom napada na mlade mahune zelene stjenice uzrokuju smanjenje broja i težine  sjemena te slabiji razvoj i otpadanje plodova. Ako se napad stjenica na povrtnjacima uoči tek prije ili tijekom berbe, moguća primjena insekticida je ograničena ili onemogućena radi pridržavanja karence.

Tablica 1. Neki uvjeti koji zadnjih godina pogoduju sve većoj brojnosti i štetama od zelene štitaste stjenice
Ova stjenica je podrijetlom iz tropskih područja, pa joj naročito pogoduju globalne klimatske promjene s povećanjem mjesečnih prosjeka sparine i topline u doba aktivnog rasta i razvoja biljnih usjeva.
Širenje uzgoja nekih biljnih vrsta na velikim površinama, a koji su dobri domaćini za prekomjerno množenje zelene štitaste stjenice (naročito ako u istim usjevima tijekom vegetacije ne koristimo insekticide – npr. sjetva soje na oranicama radi zahtjeva “zelenih plaćanja”)
Globalno se procjenjuje da tržni uzgoj povrća zauzima 25 %, a uzgoj povrća za vlastite potrebe čak 75 % površina (pri uzgoju za vlastite potrebe najčešće ne provodimo mjere usmjerenog suzbijanja štetnika).
Relativno mali broj dostupnih i registriranih pripravaka za učinkovito suzbijanje zelene štitaste stjenice.

Brojna istraživanja primjene prirodnih neprijatelja još uvijek ne navode ovu ekološki vrlo prihvatljivu metodu kao dovoljno učinkovitu protiv zelene štitaste stjenice (primjerice korištenje jajnih parazitoida – osica Trissolocus basalis). U godišnjoj strategiji kontrole zelene stjenice u povrtnjacima vrlo je važno na vrijeme uočiti i suzbijati prvu ili prezimljujuću generaciju zelene stjenice. Nažalost, registriranih i učinkovitih insekticida za suzbijanje zelene stjenice i drugih fitofagnih vrsta stjenica u našoj zemlji nema! Ipak, našim višegodišnjim pokusima potvrdili smo izvrsnu posrednu djelotvornost nekih djelatnih tvari.

Među insekticidima koji se s ograničenjima smiju koristiti u integriranoj proizvodnji povrća dobar posredni učinak na biljne stjenice pokazuju acetamiprid u pripravku Mospilan. Tijekom 2021. dobre smo postrane učinke na fito-fagne stjenice zabilježili i primjenom sulfoksaflora (Closer). Također, u literaturi se među botaničkim (biljnim) insekticidima za ekološko suzbijanje nekih fitofagnih stjenica navodi prirodni piretrin (npr. u pripravcima Abanto, Asset, Krisant, Piretro natura) i azadiraktin (NeemAzal). Ove pripravke na naše tržište stavljaju tvrtke “Pro-eco”, “Bioinput”. Međutim, njihovu biološku učinkovitost na zelenu štitastu stjenicu još trebamo istražiti.

Tablica 2. Neki kemijski i biljni (botanički) insekticidi koji se preporučuju za primjenu kod pojave zelene štitaste stjenice (prikladno za profesionalnu, “amatersku” i ekološku primjenu)

Djelatna tvarPripravakPrimjenaKarenca u danima
acetamipridMospilan SP i SG125-400 g/hanajčešće 3-14 dana
sulfoksaflorCloser SC0,2 lit./hanajčešće 1-7 dana
biljni piretrinAbanto, Krisant, Piretro natura, Asset EC0,75 lit./hanajčešće 1-3 dana
azadiraktinNeemAzal T/S0,3 %najčešće 1-3 dana

Više o pripravcima

VAŽNO: *Pripravak Mospilan (0,025 %) je dopušten za amatersku i profesionalnu primjenu u različitim kulturama za suzbijanje različitih štetnika (najčešće protiv lisnih uši, lisnih minera, štitastih uši, uši šiškarica, tripsa, voćnih osica, štitastih moljaca, krumpirove zlatice, obične kruškine buhe, štetnih pipa, buhača, nekih štetnih gusjenica, cvrčaka ili cikada i poljske stjenice).

Dopušten je za primjenu u voćarstvu (jabuka, kruška, trešnja, višnja, šljiva, breskva, nektarina). Također i u krumpiru, povrću (paprika, rajčica, patlidžan, krastavac, tikvice, kelj pupčar), te začinskom i ukrasnom bilju. Karenca u plodovitom povrću je 3-7 dana. U krumpiru je 7 dana, a u voćnim vrstama 14 dana. *Pripravak Closer SC je dopušten najčešće za suzbijanje različitih vrsta uši i štitastih moljaca u voćarstvu i povrću (rajčica, paprika, patlidžan, krumpir, zelena salata, špinat, krastavci, tikvica, lubenica, cvjetača, brokula i glavati kupus). Karenca u plodovitom povrću iznosi samo 1 dan, a u krumpiru i ostalim vrstama povrća 7 dana!

Biljni piretrin je dobiven iz biljke dalmatinski buhač (Chrysanthemum cinerariaefolium) i često se primjenjuje u ekološkoj proizvodnji povrća (0,06-0,075 %). Dopušten je za primjenu u povrćarstvu (rajčica, patlidžan, paprika, krastavac, tikvica, salata, matovilac, špinat) i voćarstvu (breskva, nektarina, marelica, šljiva trešnja). Registriran je za suzbijanje lisnih uši, cvrčaka ili cikada i štitastih moljaca. U literaturi se navodi i njegova djelotvornost na gusjenice, kornjaše i stjenice. Azadiraktin (NeemAzal) (0,3 %) je biljni pripravak koji sadrži djelotvorne tvari iz koštice tropskog neem drva. Dopušten je u ekološkoj proizvodnji, a distributer navodi da suzbija stjenice u nasadima lijeske.

Kad se primijeti venuće i sušenje vršnih dijelova biljaka (mladog i nježnog biljnog tkiva) (slika 1 na vršnom dijelu cime krumpira i slika 2 na tikvicama) (foto: M.Šubić) mogu se uočiti ličinke šarena izgleda (slika 3) koje potječu od vrste zelene štitaste stjenice (Nezara viridula). S oblikom slične odraslom kukcu , samo nemaju krila, manje su i izgledom se doimaju šarene. Različiti razvojni stadiji ličinki ove vrste stjenice su drugačije boje. Masovnije se javljaju zadnjih sezona na povrću (grah, rajčica, paprika, krumpir, krastavci, tikvice).

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakJesu li klimatske promjene najveći globalni problem?
Sljedeći članakPametna sela za bolji život u budućnosti
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.