Peršin listaš ili peršin korjenaš – izbor je vaš!

Nakon što smo u broju 4 Gospodarskog lista od 1. ožujka, objavili članak o blagodatima i ljekovitosti peršina, u ovom broju donosimo savjete kako uzgojiti ovo korisno povrće.

Peršin je biljka umjerene klime koja za svoj razvoj traži dosta svjetlosti. Naročito dobro se razvija u umjereno vlažnoj i toploj klimi. Nema velikih zahtjeva za toplinom te dobro uspijeva pri temperaturama od 16 do 20 °C. Zbog velikih potreba za vlagom, tijekom cijele vegetacije potrebno je osigurati optimalnu vlažnost tla. Neophodna su 3 do 4 navodnjavanja sa po 20 do 30 mm, a u mediteranskom području i više.

Za uzgoj peršina pogodna su duboka, plodna srednjeteška tla bogata humusom dobrog kapaciteta za vodu i zrak, neutralne ili blago kisele reakcije (pH 5,5-6,5). Teška, kisela i suviše vlažna tla nisu pogodna za uzgoj, jer na njima dolazi do truljenja korijena. Osim toga, iz sabijenog tla se korijen teško vadi.

Sjeme peršina sporo bubri i sporo klije. Razdoblje od sjetve do nicanja uobičajeno traje od tri tjedna do mjesec dana, a od posijanih klijavih sjemenki, često nikne i manje od 50 %. Poslije sjetve dobro je površinu povaljati kako bi se uspostavio kapilarni tok vode i sjemenu osiguralo dovoljno vlage za bubrenje i klijanje.

Plodored i gnojidba

Ne smije se sijati na istu površinu najmanje 4 godine, a to se odnosi i na ostalo povrće iz porodice Apiaceae (mrkva, celer, pastrnjak, kopar, komorač). Zbog duge vegetacije sije se redovito kao glavni usjev, a može biti pretkultura samo nekom ozimom povrću (češnjak, salata, špinat i sl.). Najbolje pretkulture su jednogodišnje leguminoze i okopavine koje ostavljaju tlo čisto od korova i u rastresitom stanju.

Peršin se redovito sije iza kulture gnojene organskim gnojem. Kako se u peršina koristi i lišće, troši se više dušika, ali se primjenjuje u više navrata. Prinos od 30 t/ha korijena i lišća iznosi iz tla oko 200 kg N, 56 kg P₂O₅, 250 kg K₂O, 120 kg CaO i 20 kg MgO. Peršin listaš, koji se kosi 2 do 3 puta iza svakog otkosa prihranjuje se sa 30 do 50 kg dušika.

Priprema tla i sjetva

Osnovna obrada i priprema tla za sjetvu jednaka je kao i za mrkvu. Najčešće se sije na gredice 4 do 5 redova na razmak 20 do 25 cm, a za jesensku potrošnju i skladištenje može se sijati i na ravne površine u redove (45 cm) ili trake (45+7 cm) ovisno o mehanizaciji za vađenje i preciznosti sijačice. Razmak biljaka u redu poželjan je od 3 do 5 cm, a količina sjemena 4 do 6 kg/ha.

U kontinentalnom području može se sijati već u ožujku čim to vrijeme dopusti, pa do kraja travnja. U mediteranskom području rana sjetva često je moguća već u veljači, a za sukcesivno vađenje treba sijati također do kraja travnja svakih desetak dana.

Sjetvom peršina u kasno ljeto (kolovoz, rujan) postiže se berba u ožujku i travnju prije nego počne izbijati cvjetna stabljika. Peršin listaš sije se na isti način, ali s nešto većom količinom sjemena (7 do 10 kg/ha). Potpuno razvijena biljka može prezimiti na otvorenom i u kontinentalnom području. Podnosi temperature do -10 °C. U jesen se može nekoliko biljaka presaditi u teglu i držati na terasi ili prozorskoj dasci, kako bi svježe lišće bilo nadohvat ruke i tijekom zime.

Rana sjetva ima prednost jer omogućuje dulje razdoblje berbe.

Mjere zaštite

Za zaštitu peršina od korova mogu se koristiti herbicidi, koji se primjenjuju prije sjetve i nicanja (na bazi trifluralina) ili između sjetve i nicanja (linuron ili odgovarajući), ali poslije nicanja više se ne primjenjuju. Kontrola korova tijekom vegetacije provodi se međurednim kultivacijama. To je naročito važno za peršin listaš koji se kosi za preradu. Ponekad je potrebno i ručno plijevljenje korova unutar redova peršina. Poslije svake košnje peršin se navodnjava, prihrani i međuredno kultivira.

Štete od bolesti i štetnika na peršinu nisu česte. Moguć je napad mrkvine muhe (Psila rosae), a u vlažnim godinama gljivične bolesti pjegavost lista peršina (Septoria petroselini) ili pepelnice (Erysiphe petroselini). Ako se koristi lišće ne prska se. Glavne su mjere zaštite zdravo i tretirano sjeme i pridržavanje pravilne plodosmjene. Peršin ostavljen u tlu preko zime često napadaju miševi i voluharice.

Prinos

Za tržište u svježem stanju peršin korjenaš se prodaje zajedno s lišćem u vezicama sam ili zajedno s mrkvom. Obično se počinje vaditi kad je promjer zadebljalog korijena u “glavi” 1 cm, što još nije tehnološka zrelost. Puna tehnološka zrelost postiže se pri ulasku korijena u mirovanje, kada vanjski listovi rozete počnu žutjeti. Tada se vadi za potrošnju i skladištenje na isti način kao i mrkva, ali se u nekim slučajevima ne orezuje lišće.

Peršin listaš se uzgaja na manjim površinama, obire se ručno, tako da se otkidaju vanjski listovi rozete (do 1/3 ukupne lisne mase). Prva berba može se očekivati već u svibnju.

Peršin listaš namijenjen preradi, sušenju ili zamrzavanju kosi se ovisno o dužini vegetacije dva do tri puta, a ako je lijepa jesen može se ostaviti preko zime i dobiti još jedan otkos u proljeće.

Lišće peršina se može skladištiti do 8 tjedana u hladnjači pri temperaturi od -1 do 0 °C i relativnoj vlazi zraka preko 95 %. Korijen peršina se u podrumima u pijesku može čuvati i s lišćem. Tijekom vremena dio lišća propadne, što zahtijeva dodatno čišćenje.

Sušenje i prerada

Lišće se suši u termičkim sušarama na temperaturi do 40 °C. Može se sušiti i prirodnim putem u tankom sloju u hladu i na mjestu sa dobrom cirkulacijom zraka. Od 5-6 kg svježeg lista dobiva se 1 kg suhog. Prinos suhog lišća u prvoj godini uzgoja varira između 2500 i 3000 kg/ha. U drugoj godini, prije razvoja cvjetne stabljike može se obrati lišće iz rozeta i dobiti do 500 kg/ha suhog lišća.

Korijen se nakon vađenja pere, reže i suši na temperaturi do 40 °C. Od 4-5 kg svježeg dobiva se 1 kg suhog korijena. Suh korijen je tvrd, naboran i izbrazdan, žućkasto-bijele boje, svojstvenog aromatičnog mirisa na peršin, sladunjavog i pomalo ljutog okusa.

Ako se peršin uzgaja radi proizvodnje eteričnog ulja, u drugoj godini se može dobiti do 50 kg/ha.

Čitav nadzemni dio peršina žanje se kada se na cvatovima formiraju plodovi a na glavnoj stabljici plodovi promjene boju od zelene u tamnu. U toj fazi peršin sadrži najviše eteričnog ulja. Obično se žanje ispod posljednjeg lista, ne do površine tla, jer stabljika skoro da i ne sadrži eterično ulje. Pokošena masa se ostavlja da povene, a zatim se odnosi na destilaciju.

Peršin za sjeme se žanje kad biljke dobiju boju slame. Sazrijevanje sjemena je neujednačeno i obično se biljke žanju u dva navrata.