Peršin (Petroselinum sativum L.) pripada porodici štitarki (Apiaceae). Ime mu potječe iz grčkog jezika „petros“ znači stijena, a „selinon“ biljka, što upućuje na njegovo porijeklo s kamenitih staništa Mediterana i jugozapadne Azije. Prema istraživanjima, Sardinija se smatra njegovom pradomovinom. U svakodnevnoj upotrebi peršin je poznat ponajprije kao kulinarski začin, no posjeduje i značajna ljekovita svojstva, zahvaljujući bogatstvu vitamina i minerala. Najbolje djelovanje ima kada se koristi svjež, osobito u svrhu poboljšanja zdravlja.
Uvjeti za uspješan uzgoj peršina
Peršin najbolje uspijeva na dubokim, rahlim i umjereno vlažnim tlima. Previše kisela tla nisu pogodna jer mogu uzrokovati truljenje korijena. Tla koja su zbijena otežavaju vađenje korijena, posebno ako se uzgaja korjenaš. Optimalna pH vrijednost tla za uzgoj peršina je između 6 i 8. Peršin ne zahtijeva posebne uvjete, ali je osjetljiv na ekstremnu sušu. Podnosi temperature do –4 °C i dobro prezimljava ako je prekriven snijegom. U kontinentalnim područjima s dovoljno svjetlosti i umjerene vlažnosti postiže vrlo dobre rezultate. Iako se prirodno razvija kao dvogodišnja biljka, u proizvodnji lista i korijena najčešće se uzgaja kao jednogodišnja. Za proizvodnju sjemena koristi se kao dvogodišnja kultura.
Plodored
Peršin nije izrazito osjetljiv na bolesti, ali se mogu javiti plamenjača, hrđa i pjegavost lišća. Ipak, značajnije štete su rijetke.
Ključna mjera zaštite peršina je strogo poštivanje plodoreda. Izbjegava se sadnja na istom mjestu unutar 3–4 godine, a loši predusjevi su druge biljke iz iste porodice (mrkva, pastrnjak itd.).
Priprema tla i gnojidba
Tlo se priprema u jesenskom oranju do dubine od 30 do 40 cm, nakon čega se parcela ostavlja da prezimi. U proljeće se obavlja fina predsjetvena priprema, uz maksimalno usitnjavanje tla jer je sjeme sitno i zahtijeva dobre uvjete za nicanje. Preporučuje se sadnja na parcelama koje su prethodne godine bile gnojene stajnjakom. Od mineralnih gnojiva najčešće se koristi formulacija NPK 7:22:14, u količinama od 120 do 150 kg/ha, ovisno o plodnosti tla.
Sjetva i njega usjeva
Sjetva peršina zahtijeva određenu pažnju i dobru pripremu, osobito zbog činjenice da ova kultura ima sitno sjeme i sporo niče. Vrijeme sjetve ovisi o klimatskom području. U kontinentalnim krajevima sjetva se obavlja od početka ožujka pa sve do kraja travnja. Sjetva se najčešće obavlja izravno na otvorenom, u redove, pri čemu se preporučeni razmaci između redova kreću između 25 i 35 centimetara, a između biljaka unutar reda od 4 do 5 centimetara. Gredice se često koriste jer se brže zagrijavaju, čime se potiče ranije nicanje. Sjeme se sije na dubinu od 1,5 do 2 centimetra, a nakon sjetve tlo se lagano pritisne odgovarajućim valjkom kako bi se sjeme bolje povezalo s tlom i zadržalo vlagu. Količina sjemena ovisi o vrsti peršina. Za proizvodnju korjenaša potrebno je 4 do 6 kilograma sjemena po hektaru, dok je za listaš potrebna nešto veća količina od 7 do 10 kilograma po hektaru. Preporučuje se koristiti kalibrirano i tretirano sjeme, posebno ono zaštićeno protiv mrkvine muhe i gljivičnih bolesti, čime se povećava postotak klijavosti i smanjuje rizik od šteta u ranim fazama razvoja.
Nicanje peršina traje u prosjeku dva do tri tjedna, a tijekom tog razdoblja biljke su iznimno osjetljive na zbijanje tla i konkurenciju korova. Zbog toga je važno provoditi redovito okopavanje i plijevljenje, kako bi se mladim biljkama osigurali povoljni uvjeti za rast.
S obzirom na to da se peršin u početku razvija sporo, korovi ga lako nadvladaju ako se njega zanemari. Pravilno izvedena sjetva temelj je za daljnju uspješnu proizvodnju, bilo da se peršin uzgaja zbog lista ili korijena. U kombinaciji s pravilnom gnojidbom, navodnjavanjem i ostalim mjerama njege, peršin može dati visoke i kvalitetne prinose. Mjere njege uključuju rano okopavanje i uništavanje pokorice, plijevljenje i prorjeđivanje biljaka, redovitu prihranu (KAN) tijekom vegetacije, navodnjavanje u sušnim razdobljima. Posebno je važno prorjeđivanje kod uzgoja korjenaša – ako se preskoči, razvijaju se sitni, nepravilni korijeni.
Berba i sušenje lišća
Lišće se bere kad biljke razviju 10–20 stalnih listova i kad međuprostori budu pokriveni. Prva berba mora biti pažljiva jer su biljke još osjetljive. Sljedeće berbe obavljaju se kako se lišće ponovno razvije, a u povoljnim sezonama moguća su 3 do 5 ciklusa berbe. Sušenje lišća obavlja se na prirodan način ili u sušarama na temperaturi do 40 °C. Potrebno je izbjegavati berbu požutjelih listova jer takvo lišće nema tržišnu vrijednost.
Naslovna foto: prairieseedshop.ca
Pročitajte još:
Kopriva – višestruko korisna biljka s velikim potencijalom
Matičnjak – zlatna biljka limunastog mirisa za zdravlje, vrt i dom
Metvica – aromatična biljka s brojnim mogućnostima primjene
Luk vlasac – čuvar vrta i izvor zdravlja
Timijan – mirisna biljka bogate primjene i jednostavnog uzgoja
Kadulja – aromatična kraljica mediterana i kontinenta
Origano – začinska biljka s mirisom mediterana
Lavanda – ljubičasto blago mediterana
Bosiljak – ljekovita i aromatična biljka za vrt i kuhinju
 pripada porodici štitarki (Apiaceae). Ime mu potječe iz grčkog jezika „petros“ znači stijena.){kind=link}