Proizvodnja krumpira u Hrvatskoj je na prekretnici

Kao treća najvažnija prehrambena kultura u svijetu, odmah iza riže i pšenice, krumpir predstavlja temelj prehrane za više od milijardu ljudi. Ipak, ova nekadašnja strateška kultura hrvatskih polja — od međimurskih ravnica do ličkih visoravni — danas proživljava najteže razdoblje u modernoj povijesti. Iako je desetljećima bio sinonim za prehrambenu sigurnost i stabilne prinose, klimatske promjene unijele su neizvjesnost u proizvodnju. Biološki uvjetovan rast krumpira, kao biljke umjerenog pojasa, prestaje pri temperaturama zraka iznad 30 °C, dok tlo toplije od 25 °C izaziva fiziološki šok. Podaci iz posljednja dva desetljeća ukazuju na dramatičan pad koji zahtijeva hitnu reakciju proizvođača i kreatora poljoprivrednih politika.

Može li tehnologija premostiti jaz do europskih prinosa krumpira?

Tržište krumpira u proteklih je pet godina pokazalo značajnu otpornost, uz primjetne razlike u dinamici između globalnih trendova, Europske unije i hrvatskog uzgoja.

Analiza dinamike globalne i nacionalne proizvodnje krumpira (2020. – 2024.)

Na svjetskoj razini proizvodnja je u stalnom porastu te je dosegla povijesnih 390 milijuna tona u 2024. godini, uz prognozu rasta na 400 milijuna tona do 2025. godine. Azija predvodi ovaj rast i sada čini otprilike 54 % globalne proizvodnje. Kina ostaje svjetski lider (cca. 93,5 milijuna tona), a slijedi je Indija (cca. 60 milijuna tona).

Iako je Azija preuzela primat u proizvodnji, Europa zadržava tehnološku nadmoć i snažnu globalnu poziciju sa sedam zemalja u svjetskih ‘top 10’. Unatoč blagom padu proizvodnje unutar EU (27) s 53,0 na 50,7 milijuna tona u posljednje četiri godine, prinosi ostaju rekordni. S prosjekom većim od 34.000 kg/ha, Europska unija nadmašuje svjetski prosjek (22.800 kg/ha) za visokih 49,1 %.

Tablica 1.  Statistički pregled proizvodnje (u tonama) (Izvor: FAOSTAT)

Analiza stanja u Republici Hrvatskoj

Hrvatska proizvodnja krumpira geografski je visoko koncentrirana. Međimurska županija generira približno 33 % ukupnog nacionalnog uroda, dok Ličko-senjska županija zadržava lidersku poziciju u segmentu „Ličkog krumpira“ sa zaštitom zemljopisnog podrijetla. U istočnoj Hrvatskoj fokus se značajno pomiče prema industrijskom krumpiru za preradu u čips i pire.

Dok globalno tržište krumpira bilježi rekordne rezultate, hrvatski se sektor suočava s razdobljem duboke strukturne transformacije i izrazite volatilnosti. U razdoblju od 2020. do 2024. godine, proizvodne površine smanjene su za 20,15 % (s 9.330 ha na 7.450 ha), što je izravna posljedica borbe s ekstremnim klimatskim uvjetima i tržišnim pritiscima (Grafikon 1).

Najteža točka recentne povijesti bila je 2022. godina, kada je ukupna proizvodnja pala na svega 103.400 tona. Taj je pad poslužio kao jasan indikator ranjivosti domaćeg sustava, istaknuvši jaz u učinkovitosti od 50 do 60 % u odnosu na prosjek Europske unije. Upravo se na toj razlici u produktivnosti danas definira opstanak domaćeg uzgoja krumpira.

Ipak, podaci za 2024. godinu i projekcije za 2025. ulijevaju oprezan optimizam. Stabilizacija proizvodnje na 133.860 tona uz rast prinosa na 17.967 kg/ha sugerira da su na tržištu opstali tehnološki najnapredniji proizvođači. Povećanje prinosa ukazuje na nužan zaokret prema intenzivnim agrotehničkim mjerama i sustavima navodnjavanja, bez kojih je proizvodnja u uvjetima toplinskih šokova (iznad 30 °C) neodrživa.

Grafikon 1. Dinamika proizvodnih površina i ostvarenih prinosa krumpira u RH (2020. – 2024.)

Uz nastavak trenda rasta efikasnosti, projekcija od 139.290 tona za novu sezonu predstavlja dostižan strateški cilj. Fokus na tehnološko liderstvo, po uzoru na najuspješnije članice EU-a, jedini je put ka dugoročnoj stabilizaciji ove strateški važne kulture na hrvatskim poljima.

Preporuke za razvoj i smjernice poljoprivredne politike

Hrvatski sektor krumpira trenutno prolazi kroz ključnu transformaciju u sjeni globalne dominacije azijskog tržišta. Iako se proizvodne površine smanjuju, fokus se prebacuje na stabilizaciju prinosa. Da bi domaći uzgoj postao konkurentan prosjeku EU-a, prioritet moraju postati tehnološka ulaganja, primarno u sustave navodnjavanja i preciznu agrotehniku. Uz tehnološka ulaganja u polju, kritična točka konkurentnosti je post-harvest sektor. Nakon zabrane klorprofama, investicije u hladnjače s kontroliranom atmosferom postaju jedini put za produljenje prodajne sezone. Bez adekvatnih skladišnih kapaciteta i okrupnjavanja posjeda, domaći proizvođači ostaju ranjivi na sezonske fluktuacije cijena i pritisak uvoza.

Tablica 2. Usporedni prikaz prinosa i jaza u učinkovitosti

Podaci ukazuju na kontinuiran i značajan jaz u produktivnosti (tablica 2). Dok prosjek EU-27 ostaje stabilan i visok, hrvatski prinosi snažno fluktuiraju ovisno o meteorološkim prilikama. Razlika u prinosu najčešće proizlazi iz nemogućnosti domaćih proizvođača da prebrode sušne godine (poput 2022.), dok visokotehnološka poljoprivreda u ostatku EU taj rizik minimizira. Hrvatska ostvaruje tek 52,8% prinosa koji ostvaruje prosječni proizvođač u EU. To ukazuje na to da RH ne zaostaje samo u površinama, već primarno u tehnologiji i intenzitetu uzgoja. S obzirom na utvrđeni jaz u produktivnosti između nacionalne proizvodnje (17.967 kg/ha) i prosjeka Europske unije (34.000 kg/ha), nužan je prijelaz s ekstenzivnih na intenzivne sustave uzgoja.

Kako premostiti jaz do europskih prinosa?

Strategija za postizanje rasta prinosa krumpira u Hrvatskoj temelji se na premošćivanju jaza od trenutnih 17.967 kg/ha do zacrtanog cilja od 28.000 kg/ha do 2030. godine. To zahtijeva povećanje prinosa za približno 56%.

Grafikon 2. Usporedba prinosa krumpira u Republici Hrvatskoj u usporedbi s prosjekom Europske unije (EU-27) u razdoblju od 2020. do 2024. godine i strategija unapređenja.

Pročitajte još:

Strategije agrotehničkih mjera za postizanje stabilnih prinosa krumpira u uvjetima klimatskih promjena

Nove strategije zaštite cime krumpira