Vrijeme sjetve ili sadnje određeno je klimatskim uvjetima određenog područja, prije svega temperaturnim i zahtjevima povrćarske kulture prema ovom klimatskom čimbeniku. Sjetva ili sadnja povrća na otvoreno moguća je 15 do 20 dana kasnije nego u negrijani zaštićeni prostor (visoki tunel ili plastenik).
Prema potrebi i ovisno o kulturi odmah nakon sjetve ili sadnje ili kasnije u vegetaciji usjev se može prekriti agrotekstilom. To se naziva direktno prekrivanje. Ispod agrotekstila tlo se danju manje zagrije, a noću sporije hladi, pa su manja temperaturna kolebanja u odnosu na uzgoj na otvorenome. Voda pri zalijevanju ili kišne kapi polako prolaze kroz mikropore na tkanini i ravnomjerno zalijevaju biljke i tlo, a poslije toga tlo se postupno suši i ne stvara se pokorica. Zadržavanjem vode u mikroporama, pri padu temperature, stvara se tanka ledena kora koja sprječava daljnje snižavanje temperature ispod tkanine. Otkrivanje se obavlja po toplom vremenu bez vjetra, kad maksimalne temperature ispod agrotekstila dosegnu maksimalne temperature za rast kulture.
Korjenasto povrće
Korjenasto povrće spada u skupinu povrća kojemu za rast i razvoj pogoduju umjereno topla i vlažna područja. Sjeme klija pri relativno niskim temperaturama, već na 3 do 4 °C, a samo cikla na 6 do 8 °C. Mlade biljčice relativno su otporne na kasne proljetne mrazeve, što omogućuje sjetvu korjenastog povrća relativno rano u proljeće. Isto tako i rani jesenski mrazevi ne nanose im značajnije štete. Pastrnjak zbog visokog sadržaja suhe tvari u korijenu može prezimiti.
Visoke temperature, ako su praćene i nedostatkom vlage u tlu, nepovoljno utječu na kakvoću korijena i prirod. U prvom razdoblju razvoja biljka, korjenasto povrće ima značajne potrebe za vlagom.
Mrkva se sije u redove ili dvoredne trake na dubinu 1 do 1,5 cm. Razmak između redova je 35 do 40 cm, a unutar reda 5 do 8 cm. Ako se sije u trake, razmak između traka iznosi 75 cm. Slični se razmaci koriste i pri sjetvi peršina i pastrnjaka, s tim da je nešto veći razmak između biljaka u redu (5 do 10 cm). Zbog duge vegetacije, posebno celera korjenaša, celer se najčešće uzgaja iz presadnica uzgojenih u zaštićenom prostoru, u polistirenskim kontejnerima sa 160 ili 209 lončića.
Za proizvodnju presadnica sa 4 do 5 pravih listova potrebno je 10 do 12 tjedana. Presadnice celera korjenaša sade se na razmak od 30 x 30 do 50 x 40 cm, a celera listaša na 30 x 30 cm. Cikla se često sije dosta gusto unutar reda pa je potrebno prorjeđivanje tijekom vegetacije. Sije se na razmak redova 30 do 40 cm i 5 do 10 cm u redu, planirajući 30 do 70 biljaka/m2. Pri uzgoju iz presadnica, sadnja presadnica se obavlja na razmak 30 do 45 cm red od reda i 10 do 15 cm između biljaka u redu.
Kupusnjače
Kupusnjače su prilagođene različitim klimatskim i zemljišnim uvjetima, ali su za njihov uzgoj najpovoljnija prohladna i vlažna područja. Vrste poput raštike otporne su na visoke temperature, praćene najčešće pomanjkanjem vlage u tlu i niskom relativnom vlagom zraka. S druge strane, kultivari kupusa za kasni jesenski i zimski uzgoj mogu podnijeti temperature niže i od -12 °C da se ne oštete glavice, a kelj i kelj pupčar su još otporniji na niske temperature. Temperature više od 25 °C u vrijeme oblikovanja glavica, ako su praćene nedostatkom vlage u tlu i niskom relativnom vlagom zraka, nepovoljno utječu na razvoj glavica i njihovu kakvoću, a ponekad može i potpuno izostati njihovo formiranje.
Najpovoljnija temperatura za vrijeme intenzivnog rasta lisne mase i oblikovanja glavica je od 15 do 18 °C, opskrbljenost tla vodom 70 do 80 % poljskog kapaciteta za vodu, a relativna vlaga zraka 85 do 90 %.
Kupusnjače se uglavnom uzgajaju iz presadnica. Razmaci sadnje su podjednaki za kupus, kelj, kelj pupčar, brokulu i cvjetaču. Oni iznose 40 do 80 cm između redova i 30 do 50 cm u redu. Razmak ovisi o duljini vegetacije. Kasni kultivari duge vegetacije, koji razvijaju veću lisnu masu sade se na veći razmak. Korabica se sadi na manje razmake od navedenih i oni iznose od 25 x 25 do 30 x 30 cm. Ovi razmaci osiguravaju sadnju 3 do 4 reda po širini folije za malčiranje.
Rotkva se u zaštićenom prostoru sadi na razmak 25 x 20 cm, a na otvorenome 30 do 40 x 20 cm. Time se postiže prinos od 1000 do 1900 komada na 100 m2. Rotkvica se može sijati širom ili u redove. Sije se plitko, na dubinu oko 1 cm. Pri sjetvi u redove, razmak između redova iznosi 12 do 15 cm, dok je unutar reda 10 cm.
Plodovito povrće
Vrste povrća koje uzgajamo radi plodova imaju visoke zahtjeve prema klimatskim uvjetima, naročito prema toplini. Sve su to kulture koje za normalan rast i razvoj traže puno topline i osvjetljenja, naročito u prvim fazama razvoja.
Zbog temperaturnih zahtjeva i duljine vegetacije proizvode se iz presadnica uzgojenih u grijanim zaštićenim prostorima. Vrlo su osjetljive na niske temperature i većina ih ugiba kod niskih pozitivnih temperatura. Optimalne temperature za rast su uglavnom između 22 i 30 °C, dok se rast zaustavlja pri temperaturama ispod 15 °C.
Nedostatak vlage u tlu i niska relativna vlaga zraka mogu utjecati na opadanje tek oplođenih cvjetova pa je tijekom njihova uzgoja potrebno osigurati navodnjavanje.
Plodovito povrće najčešće se uzgaja iz presadnica s grudom supstrata posađenih u redove ili trake. Ako se sadi u red, rajčica se sadi na razmak redova 70 cm i 50 cm između biljaka u redu. Pri sadnji u dvoredne trake razmak između biljaka u redu iznosi 40 do 50 cm, između redova u traci 50 do 60 cm, a između traka 80 do 100 cm.
Paprika se pri uzgoju na otvorenome sadi u dvoredne trake na malč od crne polietilenske folije. Razmak između redova iznosi 70 cm, a između biljaka u redu 30 do 40 cm. Sadi se u trokut. Razmak sadnje patlidžana sličan je već navedenima i iznosi 70 do 80 cm između redova i 40 do 50 cm unutar reda. Krastavci za preradu se još uvijek najčešće uzgajaju direktnom sjetvom, po 3 do 4 sjemenke u kućice razmaknute 30 do 40 cm.
Razmak između dva reda iznosi 100 do 120 cm. Salatni krastavci se u posljednje vrijeme sve više uzgajaju iz presadnica posađenih u redove razmaknute 80 do 100 cm. Razmak između dvije biljke u redu iznosi 35 do 45 cm. Za oba tipa krastavca potrebno je postaviti armaturu tj. mrežu u koju se usmjeravaju biljke ili vezivo uz koje se biljke omataju. Tikvice se također mogu uzgajati direktnom sjetvom ili iz presadnica. Pri direktnoj sjetvi primjenjuje se sjetva u kućice razmaknute 50 do 60 cm unutar reda i 100 do 150 cm između redova. Po kućici se siju 2 do 4 sjemenke. Podjednaki se razmaci koriste i pri sadnji presadnica.
Lukovičasto povrće
Lukovičasto povrće najbolje uspijeva u umjereno vlažnim područjima, sa svježim proljetnim dijelom vegetacijskog razdoblja te toplim i suhim razdobljem za vrijeme tehnološkog dozrijevanja i vađenja lukovica. Lukovičaste kulture vrlo dobro podnose niske temperature pa se uspješno mogu uzgajati i jesenskom sadnjom. Dobro ukorijenjene mlade biljke mogu bez oštećenja podnijeti temperature i do -25 °C. Obrnuto, visoke temperature tijekom vegetacije utječu na jače oblikovanje nadzemne lisne mase, a lukovice ostaju nerazvijene. S tog razloga proljetnu sadnju valja obaviti što prije, čim to dopuste vremenske prilike.
Najveće zahtjeve za vlagom imaju u početnim fazama razvoja, nakon sadnje/sjetve te u razdoblju intenzivnog porasta nadzemne lisne mase. Ako u razdoblju intenzivnog porasta prevladava suša, potrebno je obaviti navodnjavanje.
Luk se u kućnim vrtovima uzgaja iz lučica sadnjom u četvero ili petoredne trake. Lučica se sadi na oko 2 cm dubine a za 10 m2 je potrebno 600 do 800 g. Razmak sadnje je od 10 do 15 cm u redu, a između redova 20 do 35 cm. Češnjak se uzgaja iz češnjeva koji se prije sadnje odvajaju od glavice. Bolje je koristiti krupnije češnjeve, mase 4 do 6 g.
Sadi se u redove razmaka 30 cm, a razmak češnjeva u redu treba biti 10 do 12 cm. Jesenska sadnja se obavlja na dubinu 4 do 5 cm, a proljetna na 2 do 3 cm. Za 10 m2 potrebno je oko 800 do 1000 g češnjeva. Sjeme poriluka sporo i neujednačeno niče, pa se zbog toga sve više primjenjuje uzgoj iz presadnica. Pri direktnoj sjetvi razmak između biljaka u redu bi trebao biti 10 do 12 cm. Mlade biljke se sade nešto dublje nego što su bile u uzgoju presadnica. Sadnja se obavlja na razmak 25 do 30 x 15 do 20 cm.
Mahunarke
Mahunarkama pogoduju područja s umjereno vlažnim, svježim proljećem i početkom ljeta. Visoke temperature s izraženim sušnim razdobljem u vrijeme neposredno nakon cvatnje uzrokuju opadanje cvjetova, slabu razvijenost mahuna i zrna u njima. Najniža temperatura za rast graška je 4,5 °C, pri kojoj sjeme većine sorti klija, zbog čega se sjetva može obaviti veoma rano u proljeće. Grah mahunar ima veće zahtjeve prema toplini jer sjeme počne klijati pri 8 do 10 °C, a mlade biljčice su osjetljive na kasne proljetne mrazeve, pa se sjetva obavlja znatno kasnije.
Visoke temperature praćene nedostatkom vlage u tlu u razdoblju cvatnje i oblikovanja mahuna nepovoljno utječu na prirod i kvalitetu mahuna. Mahunarke imaju najveće potrebe za vlagom od cvatnje do tehnološke zriobe, pa se pomanjkanje vlage u to vrijeme i najjače negativno održava na kvalitetu i količinu prinosa.
Grah mahunar se sije na međuredni razmak 50 cm, dok je razmak unutar reda 5 cm. U kućnim vrtovima česta je sjetva po 3 do 4 sjemenke u kućice na razmak od 30 x 30 do 40 x 40 cm. Dubina sjetve iznosi 5 cm. Ovisno o kultivaru i krupnoći sjemena, za 100 m2 potrebno je 0,8 do 1 kg sjemena. Grašak se sije u redove razmaka 15 do 20 cm i 5 do 6 cm unutar reda. Dubina sjetve iznosi 3 do 4 cm. Gustoća sklopa iznosi 80 do 120 biljaka/m2.
Visoki grašak se može sijati u dvoredne trake s armaturom između dva reda. Prije sjetve poželjno je sjeme boba namočiti u hladnu vodu i ostaviti preko noći. Sije se na dubinu od 4 do 7 cm ovisno o krupnoći sjemena. Za berbu mahuna i mladog zrna se preporučuje razmak redova od 70 do 100 cm i razmak u redu 10 do 40 cm. Veći je razmak ako se sije u kućice po 3 do 4 sjemenke. Time se postiže 10 do 15 biljaka/m2, ali se one bolje granaju. Na taj način ovisno o kultivaru potrebno je 15 do 25 g sjemena/m2.
Lisnato povrće
Salata se može uzgajati tijekom cijele godine, a najčešće se sadi u trake sa četiri do šest redova u traci. Broj redova u traci često ovisi o širini folije (gredice). Razmak između redova je najčešće 25 do 30 cm. Ovisno o bujnosti i veličini rozete razmak između biljaka u redu može varirati od 20 do 35 cm. Endivija se sadi na nešto veći razmak, najčešće 30 do 40 x 30 cm. Sadnja radiča obavlja se u fazi razvijenih 3 do 6 listova, na razmak redova 20 do 30 cm i 15 do 25 cm između biljaka u redu.
Matovilac se u kućnim vrtovima sije širom, dok se u proizvodnji za tržište sije u redove. Razmak redova može biti 7 do 15 cm, a po dužnom metru se sije od 50 do 80 sjemenki na oko 1 cm dubine. Utrošak sjemena može ovisno o krupnoći varirati od 2 do 5 g/m2. Rikola se također sije širom ili u redove razmaka 15 do 25 cm, a prorjeđuje se na razmak 5 do 10 cm biljka od biljke. Špinat se izravno sije na stalno mjesto na razmak redova 15 do 30 cm i razmak u redu 3 do 5 cm.
Može se sijati i u četvero ili petoredne trake s razmakom među trakama 50 do 60 cm, što omogućava prohode. Planirani sklop iznosi oko 100 biljaka/m2. Blitva se najčešće sije izravno, ali je za ranu proizvodnju moguć i uzgoj iz presadnica. Za uzgoj presadnica potrebno je oko 5 tjedana. Ako se sije direktno, razmak je 30 do 50 cm između redova, a unutar reda se prorjeđuje na 20 do 30 cm. Presadnice se sade na razmak u redu 30 do 40 cm, odnosno, 5 do 9 biljaka/m2.
Pročitajte još:
Planiranje povrćarske proizvodnje
Plodored i konsocijacija kultura
Njega povrća tijekom vegetacije
.){kind=link}