Krumpir (Solanum tuberosum) kao tipična planinska biljka zahtijeva umjerenu klimu s dobro raspoređenim oborinama tijekom aktivnog rasta i razvoja. Globalnim klimatskim promjenama, uz učestale visoke ljetne temperature sa štetnim UV zračenjem te nepravilnim (nedostatnim) oborinama, očekivani prinosi gomolja mogu značajno izostati. Također, uspješan uzgoj krumpira ,,opterećen” je velikim brojem neželjenih organizama.

Prva polovica proizvodne 2021. sezone (od početka travnja do sredine zadnje dekade lipnja o.g.) za uzgoj većine sorata krumpira je bila vrlo neobična. Sadnja je započela već krajem ožujka, ali niske travanjske temperature (naročito u danima 05.-15.4.) ,,produžile” su nicanje usjeva za 10-ak dana.

 Ovogodišnji meteorološki ekstremi

Meteorološki ekstremi koji su obilježili veći dio vegetacije krumpira u ovogodišnjoj  sezoni:

  • Tijekom prve polovice mjeseca travnja 2021.g. zabilježeno je vrlo hladno proljetno razdoblje, tijekom kojeg je u više navrata od 05.-15.4. 2021. na području Belice zabilježeno od -1,48 ° do -4,23 °C (na 2 m visine). Dojam hladnoće pojačavao je sjeverni vjetar. Kao posljedica, nicanje krumpira trajalo je 10 dana duže nego protekle 2020.g. (zabilježeno na istim sortama, istom lokalitetu i istih dana sadnje).
  • Tijekom svibnja o.g. zabilježena je velika količina oborina (na području Belice čak 176,4 mm), a tijekom čak 27 noći vrijednosti temperature zraka <9 °C. Kao posljedica vrlo rano se pojavila krumpirova plijesan (Phytophthora), naročito na ranim sortama (npr. Riviera, Adora, Colomba).
  • Tijekom lipnja o.g. padalo je vrlo malo oborina (u prve dvije i pol dekade na većini mjernih mjesta samo 5-10 % od očekivanog prosjeka). U danima nakon 17.6. najviše dnevne temperature svakodnevno u rasponu 31,3-35,2 °C u trajanju od 9 dana, što je bio “toplinski šok” za sve biljne usjeve i nasade.  Posljedično došlo je do paleža cime od visokih temperatura i epidemijsko širenje koncentrične (crne) pjegavosti (Alternaria).

Naknadno u svibnju bilježimo iznadprosječne oborine (naročito u Belici) i svježe noći. Tako se vrlo rano pojavljuje najopasnija bolest cime: plamenjača (Phytophthora).

Najveći broj usmjerenih zaštita u usjevima krumpira provodimo upravo radi suzbijanja uzročnika bolesti cime. Bolest cime uzrokuju plamenjača ili krumpirova plijesan (Phytophthora infestans) i koncentrična ili crna pjegavost (palež) cime (Alternaria solani). Oboljela cima može biti izvor zaraze za gomolje u osjetljivih sorti krumpira. Najosjetljivije razdoblje krumpira na pojavu i razvoj spomenutih uzročnika bolesti (Phytophthora, Alternaria) je cvatnja usjeva.

Prohladno-kišovito razdoblje pogoduje razvoju krumpirove plijesni (Phytophthora). Vruće i sparno razdoblje s jutarnjom rosom optimalno je za razvoj koncentrične pjegavosti (Alternaria). Budući da smo svibnju o.g. bilježili vrlo kišovito razdoblje, prvo je dominantna bolest cime krumpira u 2021.g. bila plamenjača (Phytophthora), bilježimo je već nakon 21.5.2021.g. Naknadno se s rastom ljetnih lipanjskih vrućina javila palež cime od nepovoljnih temperatura (>33 °C) i koncentrična pjegavost (Alternaria), koju bilježimo nakon 07.06. 2021.g.

bolesti cime krumpira uzrokovane plamenjačom
Phytophthora na krumpiru

Koncentrična ili crna pjegavost cime krumpira (Alternaria solani)

U prošlosti je veća štetnost od ove bolesti zabilježena samo u toplijim područjima južne i mediteranske Europe. Premda je u svijetu koncentrična pjegavost na lišću prvi put opisana 1893.g, a na gomoljima 1925. g., u našoj je zemlji tek od početka novog milenija sve češće pronalazimo na cimi krumpira. Naime, nakon prve pojave zlatne cistolike nametode (Globodera rostochiensis) 2001. g., u napadnutim se područjima mijenja sortiment krumpira obaveznom sadnjom otpornih sorata (NN 87/06). Naknadno smo primijetili da je njihova cima jače zaražena uzročnikom koncentrične pjegavosti. Uzrokuje male lisne pjege na lišću, tipične po postepenom rastu (uz veći broj tamnih i koncentričnih prstena).

Boja pjega varira od tamnosmeđe do crne, a veličina od nekoliko mm do 2 cm. Okruglog su ili nepravilnog oblika s naglašenim rubovima prema zdravom tkivu. Njihov rast je inhibiran lisnim žilama, što bitno utječe na  mogući nepravilni oblik. Prvi simptomi se obično pojavljuju nakon početka cvatnje krumpira. Ovisno o osjetljivosti sorte, napadnuto lišće obično požuti prije nego lezije potpuno obuhvate njegovu površinu. Jače je napadnuto donje ili starije lišće koje odumire, ali ostaje visjeti na cimi. Izdužene smeđe ili crne lezije se također mogu pojaviti na peteljkama i stabljici. Tamne, udubljene, okrugle ili nepravilne lezije se formiraju na zaraženim gomoljima. Napadnuto tkivo gomolja je suho i odvojeno od zdravog dijela mesa, pa nema razvoja sekundarne truleži.

Koncentrična pjegavost koju uzrokuje gljivica Alternaria solani nekada je bila česta samo u mediteranskom području. Globalnim klimatskim promjenama njezina štetnost zadnjih godina raste. Zabilježeni su gubici uroda 70-80 %, ali najčešće su štete na nezaštićenim poljima u rasponu 5-20 %. Osim meteoroloških uvjeta na intenzitet pojave bolesti značajno utječe postojanje izvora zaraze, osjetljivost sortimenta, razvojni stadij biljke u vrijeme primarnih zaraza i navodnjavanje usjeva kišenjem.

Optimalna temperatura razvoja koncentrične pjegavosti je 28 °C. Razvoj infektivnih spora je moguć tijekom noći i dana, uz temperature 5°-30 °C (intenzivno pri 20°-24 °C). Formiranje klične cijevi zahtijeva vlaženje organa ili povišenu vlagu zraka (barem 96 %). Uz određenu temperaturu, za zarazu je također neophodno vlaženje biljnih organa (kiša, navodnjavanje, rosa, magla), koje pri temperaturi 10 °C mora neprekidno trajati barem 12 sati, dok je pri  15 °C zaraza moguća već nakon 8 sati vlaženja. Česta izmjena suhog i toplog razdoblja s vlaženjem pogoduje intenzivnom razvoju crne pjegavosti. Primarne zaraze potječu iz drugih domaćina bolesti ili iz zaraženih prošlogodišnjih biljnih ostataka u zemljištu.

S cvjetanjem krumpira očekujemo bolest

U najsjevernijoj hrvatskoj županiji sustavno pratimo utjecaj meteoroloških uvjeta na prvu pojavu i naknadni razvoj bolesti cime te učinkovitost najvažnijih skupina fungicida. U pravilu, tijekom vrućih i sparnih sezona dominantna bolest cime umjesto plamenjače postaje koncentrična pjegavost. Mjernim uređajima “iMetos” prati se zadržavanje vlage u cimi krumpirišta i pripadajuća temperatura. Prema prognoznom modelu “TomCast” određuju se dnevne vrijednosti za zarazu.

Najbolji rezultati pri suzbijanju koncentrične pjegavosti cime krumpira (Alternaria) dobiveni su primjenom sljedećih djelatnih tvari i njihovih kombinacija. Po abecednom redu to su azoksistrobin (u pripravcima Ortiva SC i sl., te kombinirani pripravak Zignal Super SC); boskalid & piraklostrobin (Signum DF); difenkonazol (u pripravcima Difcor i Narita EC); te od protekle 2020.g. novijom kombinacijom na našem tržištu fluksapiroksad & difenkonazol (Sercadis Plus SC).

Premda većina bakarnih pripravaka ima dopuštenje za suzbijanje koncentrične pjegavosti krumpira (važno za ekološku poroizvodnju), bakar-oksiklorid se u Međimurju pokazao kao nedovoljno učinkovit u kontroli ove bolesti.

Od fungicida koji nisu registrirani za suzbijanje koncentrične pjegavosti u našoj zemlji, a pokazuju vrlo dobru učinkovitost u krumpiru ističemo: fluazinam (Shirlan SC) i famoksadon (Equation PRO WG). Površinske djelatne tvari iz skupine ditiokarbamata (npr. mankozeb, metiram) pokazuju tek prosječnu djelotvornost pri razmacima tretiranja 14-15 dana (odnosno pri zbroju dnevnih vrijednosti za zarazu prognoznom modelu “TomCast” = 20 do 25). Učinak im se može značajno poboljšati dodavanjem lisnih hranjiva s naglašenim sadržajem aminokiselina i/ili morskih alga (npr. Amalgerol, Bioplex, Poly-Amin, Megafol, Bombardier, SeaMac, Vigor Extra i dr.). Specifične djelatne tvari za suzbijanje krumpirove plijesni (Phytophthora infestans), npr. ciazofamid, cimoksasnil, dimetomorf, fluopikolid, propamokarb, mandipropamid, ne pokazuju učinkovitost na koncentričnu pjegavost.

Iz opisanih je razloga usjeve krumpira tijekom vegetacije potrebno zaštititi od zaraze uzročnikom koncentrične  pjegavosti. U tu svrhu u našoj zemlji imamo registrirano više desetaka fungicida. Oni se razlikuju svojom cijenom, toksikološkom ocjenom i učinkovitošću na koncentričnu pjegavost.

Popis djelatnih tvari i trgovačkih pripravaka (fungicida) za suzbijanje koncentrične pjegavosti (Alternaria solani) krumpira, kojima je u Međimurju dobivena bolja učinkovitost:

Djelatna tvarNaziv fungicidaDoza (najviše primjena)Karenca
azoksistrobinOrtiva SC, Tazer SC0,5 lit./ha (2x)7 dana
boskalid + piraklostrobinSignum DF0,25 kg/ha (2x)7 dana
fluksapiroksad + difenkonazolSercadis Plus SC0,75 lit./ha (4x)3 dana
  difenkonazolDifcor EC0,4-0,5 lit./ha (4x)30 dana
Argo EC0,4-0,5 lit./ha (4x)14 dana
Narita EC0,5 lit./ha (3x)14 dana

Krumpir kao planinska biljka ne podnosi više uzastopnih dana s najvišim temperaturama zraka >28 °C. Iskustva iz ranijih sezona (npr. 2017.g.) dokazuju da su za usjeve krumpira “pogubni” dani kada su najviše dnevne temperature >32 °C (u hladovini). Ove smo sezone ekstremno vruće dane bilježili 16.6.-25.6. (čak 9 dana uzastopno, od kojih više od 50 % s temperaturama 33-36 °C. Stoga valja razlikovati palež i sušenje cime od visokih temperatura i neželjenog UV zračenja, nedostatka vode (suša). Također i od razvoja crne ili koncentrične pjegavosti i paleži cime (Alternaria).

Osim izbora dovoljno učinkovitih fungicida, navodnjavanje usjeva krumpira, te primjena bio-gnojiva (npr. Amalgerol, Bioplex, Poly-Amin, Megafol, Bombardier, SeaMac, Vigor Extra i dr.): jedine su mjere koji proizvođači krumpira mogu poduzimati u ekstremnim meteorološkim uvjetima kako bi spriječili štete.

bolest cime krumpira pjegavost i palež
Palež cime od visokih temperatura i štetnog UV zračenja u usjevu krumpira koji još nema nedostatak vlage (Foto: M.Šubić.)

bolesti cime krumpira palež cime krumpira
Početak sušenja cime kao posljedica nedostatka vode (Foto: M.Šubić.)

Prethodni članakStresna godina i zaostajanje rasta kukuruza
Sljedeći članakRikula – posijte biljku skromnih zahtjeva
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.