Uzgoj kapara je višestruko koristan za osobnu primjenu. Ukiseljeni cvjetni pupovi kapara postali su sinonim za ukusan začin i gastonomsku deliciju.
Kapara ili kapari (Capparis spinosa L.) listopadni je grm iz porodice Capparaceae. Stabljika joj je razgranata, viseća, do 1. 5 metar dužine. Listovi su jednostavni, okruglasti, sjajni, mesnati, plavičasto-zelene boje. Cvjetovi su pojedinačni, krupni, mirisni, bijelih do svjetlo-ružičastih latica i s mnoštvom dugačkih, ljubičastih, dekorativnih prašnika. Cvate od travnja do rujna mjeseca. Plod je jajasta, sočna, mesnata boba, duga do 5 cm, maslinastozelena.
Rast na siromašnim tlima
Uzgoj kapara najbolji je na nižim nadmorskim visinama iako dolazi i iznad 1000 metara n. v. Traži siromašna, kamenita, dobro drenirana tla te sunčani položaj. Ne voli teška tla. Otporna je na sušu, vrućinu i vjetar dok od jakih mrazeva strada. Na korijenu kapare dolaze kvržične bakterije pomoću kojih biljka veže slobodni dušik iz zraka pa joj ta sposobnost i omogućava rast na izrazito siromašnim tlima. Tolerira pjeskovita, kamenita tla s malim sadržajem organske tvari. Njena temperaturna amplituda je široka i kreće se od – 8 °C do 40 °C. Kišovito proljeće i vruća, suha ljeta se preferiraju za uzgoj kapare.
Za uspješan uzgoj kapara traži srednju godišnju temperaturu zraka iznad 14 °C i srednju godišnju količinu oborina iznad 200 mm. Što se tiče pH vrijednosti tla, također podnosi široki raspon od 6.3 do 8.3 iako najčešće raste na blago alkalnim tlima. Otporna je na sol u tlu i zraku pa se često može vidjeti na starim zidinama okrenutim moru koje su izložene posolici.
Kapara ima dubok, dobro razvijen korijenov sustav koji čini čak oko 62 % ukupne biljne mase. Osim toga, korijenje izlučuje određene kisele spojeve koji mogu perforirati stijene i pukotine kako bi biljka došla do vode.
Pikantnog su i slankastog okusa
Najveći uzgoj kapara je u Maroku, Španjolskoj, Grčkoj, Turskoj te na talijanskim otocima Pantelleria i Salina. Samo Španjolska i Turska proizvedu 1000 odnosno 4500 tona kapare godišnje. Na svjetskoj razini, ukupna proizvodnja kapara se procjenjuje na 15 -20 tisuća tona godišnje. Prinos raste s godinama, od 1 do čak 9 kg po biljci godišnje. Berba mora trajati barem tri mjeseca kako bi se osigurala profitabilnost. Maksimalni prinos se očekuje u četvrtoj godini proizvodnje, a nasad se može iskorištavati između 20 do 30 godina. Uzgaja se najviše zbog mladih cvjetnih pupova koji se sole ili ukiseljuju te koriste kao začin i dodatak umacima, salatama, pizzama i sl. Upotreba ukiseljenih kapara seže još u brončano doba. Okus im je pikantan i slankast. Mladi cvjetni pupovi se beru ujutro te se ostave da kratko venu, a zatim se sole i/ili ukiseljuju. Pupovi se kalibriraju ovisno o promjeru pupa koji se kreće od 7-17 mm. Komercijalno su najtraženiji najmanji pupovi koji se preferiraju jer imaju veći sadržaj flavonoida, lipida, proteina i minerala (Na, K, Ca, Mg). Osim cvjetnih pupova, i mladi plodovi te vrhovi grana se isto mogu kiseliti.
Imaju antikancerogeno djelovanje
Arheološki nalazi u Egiptu sugeriraju upotrebu kapare već 17000 godina. I u drugim dijelovima svijeta su pronađeni dokazi njene duge upotrebe, u Iraku iz 5800 godine prije Krista, a u Kini u grobnicama iz 2800 godina prije Krista. Osim u kulinarske svrhe, uzgoj kapara popularan je zato što se upotrebljava i kao ukrasna biljka. Zbog dobro razvijenog korijena, preporučuje se za kontrolu erozivnih tala, pješčanih dina, kamenitih strmina uz autoceste a česta je i u privatnim vrtovima kao ukras kamenjara, zidova i terasa izloženih suncu. Uz to, koristi se i u narodnoj medicini za veći broj bolesti. Stari Egipćani i Arapi koristili su korijen kapare za liječenje bolesti jetre i bubrega. U grčkoj narodnoj medicini, čaj od korijena i mladih izboja kapara se koristi protiv reumatizma. I u Kini se tradicionalno koristi za reumatoidni artritis i giht. Stari Rimljani su je koristili kod paralize. Za korijenovu koru te listove se smatra da imaju antikancerogeno djelovanje. Selen, prisutan u kaparama u većoj količini, u usporedbi s drugim povrćem, se također spominje kao razlog prevencije nekih oblika raka.
Razmnožava se sjemenom ili reznicama
Uzgoj kapara može se obavljati razmnožavanjem. Razmnožava se sjemenom koje se skuplja od zrelog ploda te se sije u dobro drenirani supatrat. U 1 gramu ploda prisutno je 150-160 sjemenki. Do nicanja dolazi za 2 do 4 tjedna. Sjeme zadržava klijavost 2 godine pri temperaturi od 4 °C i niskoj relativnoj vlagi zraka. Staro, skladišteno sjeme ulazi u stanje dormantnosti i zahtijeva hladnu stratifikaciju da bi došlo do klijanja. Osim sjemenom, razmnožava se i zelenim, poluzrelim i zrelim reznicama. Zrele reznice su od 15 do 50 cm dužine i 1-2.5 cm promjera. Poluzrele reznice se sakupljaju u kolovozu, rujnu mjesecu, ali je preživljavanje reznica nisko (ispod 30 %). Zelene reznice se skupljaju u travnju mjesecu. Dužina zelenih reznica se kreće od 6 do 10 cm i reznice trebaju imati barem dva nodija. Bazalne i subterminalne zelene reznice su se pokazale boljim od vršnih reznica. Ukorjenjivanje se poboljšava tretiranjem baze reznice hormonom za ukorjenjivanje, auksinom, u koncentraciji 1500-3000 mg/l.
