Hrvatska poljoprivredna komora predstavila je viziju razvoja ratarstva kroz udruživanje proizvođača, vlastite skladišne kapacitete i snažniji nastup na tržištu. Rasprava je otvorila i pitanja financiranja, organizacije proizvodnje i dugoročne održivosti modela.
Hrvatski ratari moraju prestati biti pasivni promatrači tržišnih kretanja. Trebaju postati aktivni sudionici u upravljanju vlastitom proizvodnjom i prodajom. Glavna je to poruka javne prezentacije radnog dokumenta „Poljoprivreda 2050: Vizija hrvatske poljoprivrede – pšenica kao prvi veliki primjer“. Dokument je Hrvatska poljoprivredna komora (HPK) predstavila u Osijeku.
Riječ je o prijedlogu dugoročnog modela razvoja ratarstva. Temelji se na udruživanju proizvođača, zajedničkoj nabavi repromaterijala i izgradnji skladišnih kapaciteta u vlasništvu proizvođača. Cilj je i veća kontrola nad prodajom žitarica.
Još nije riječ o projektu spremnom za provedbu, već o radnoj verziji za javnu raspravu. Autori smatraju da hrvatska poljoprivreda bez značajnih promjena teško može ostati konkurentna.
Predstavljamo ideju kako bi mogla izgledati ratarska industrija u Hrvatskoj u budućnosti. Cilj je udruživanje poljoprivrednika u proizvođačke organizacije čime bi se smanjili ulazni troškovi, a kroz izgradnju zajedničkih silosa omogućilo upravljanje prodajom žitarica. Želimo ljudima pokazati kako od objekta postati subjekt u proizvodnji hrane i za svoje proizvode ostvariti višu cijenu, rekao je predsjednik HPK-a Željko Mihelić.
Pet silosa za 250.000 tona
Prema prijedlogu, u svakoj od pet slavonskih županija gradio bi se po jedan silos kapaciteta 50.000 tona. Ukupno bi to donijelo 250.000 tona skladišnog prostora.
Procijenjena vrijednost jednog objekta iznosila bi između šest i osam milijuna eura. Financiranje bi se najvećim dijelom oslanjalo na europske fondove. Mihelić ključ uspjeha vidi u udruživanju proizvođača jer pojedinačna gospodarstva više ne mogu ravnopravno konkurirati na tržištu.
Danas s pet ili deset hektara žitarica nitko nije konkurencija. Vojvodina pšenicu proizvodi na oko 300 tisuća hektara, Hrvatska na oko 150 tisuća, a Mađarska na gotovo milijun hektara. Ako se ne udružimo, nemamo šanse. To je put budućnosti, upozorio je.
Skladišnica i jednako pravo glasa za sve članove
Predloženi model uključuje i korištenje skladišnice kao financijskog instrumenta. Proizvođači bi nakon predaje robe dobili sredstva bez prisilne prodaje odmah nakon žetve. Dio kapaciteta mogao bi se koristiti i za potrebe državnih robnih rezervi.
Svaki član proizvođačke organizacije imao bi jednako pravo glasa, bez obzira na veličinu gospodarstva. Kao optimalna veličina organizacije navodi se oko 4.000 hektara. Održiv model mogao bi funkcionirati i na nešto manjim površinama, ali teško ispod 2.000 hektara.
Nema velikih i malih, jedan član ima jedan glas. Svi koriste benefite zajedničke nabave i zajedničkog nastupa na tržištu. To je temelj cijele priče, poručio je Mihelić.
Udruživanje proizvođača kao pitanje opstanka
Jedan od autora dokumenta je predsjednik Odbora za ratarstvo HPK-a Ivan Valentić. Naglasio je kako model nije konačno rješenje, već polazište za raspravu o budućnosti hrvatskog ratarstva. Srž vidi u stvaranju većih i tržišno snažnijih proizvođačkih cjelina, bez obzira na njihov pravni oblik.
Hrvatska trenutno nema proizvođačku organizaciju ovakvog opsega u ratarskom sektoru. U brojnim europskim državama takvi su modeli već razvijeni.
Europski su poljoprivrednici davno iskoristili vrijeme prilagodbe. Mi smo ušli u posljednji vlak i to prilično nespremni, istaknuo je Valentić.
Najvećim izazovom vidi spremnost proizvođača na suradnju. Uz dovoljno povjerenja, prvi ozbiljniji pomaci mogli bi se vidjeti već za dvije godine. Ipak, realnije je očekivati da će za značajnije rezultate trebati pet do deset godina.
Struka traži dodatne analize i profesionalno upravljanje
Neovisna konzultantica za prehrambenu i poljoprivrednu industriju Zvjezdana Blažić smatra kako je jačanje proizvođačkih organizacija ključni preduvjet za veću konkurentnost domaće poljoprivrede.
Bez udruživanja, uz velik broj malih proizvođača i rascjepkanost proizvodnje, ne možemo doći do uspješne poljoprivrede. To ćemo prije ili kasnije morati provesti, a bilo bi bolje da se to dogodi što prije, rekla je Blažić.
Prijedlog HPK-a, smatra, dobra je osnova za daljnju raspravu. Ipak, zahtijeva dodatne analize, financijske izračune i razradu pojedinih elemenata. Tek tada će se moći utvrditi što je u praksi održivo i isplativo. Upozorava i da Hrvatska mora napraviti iskorak od izvoza sirovina prema proizvodima veće dodane vrijednosti.
Moramo težiti tome da postanemo zemlja koja ne prodaje samo poljoprivredne sirovine, nego na tržište izlazi s proizvodima veće dodane vrijednosti. To je jedini način stvaranja veće zarade duž cijelog lanca proizvodnje hrane, istaknula je.
Vođenje velikih silosa i proizvođačkih organizacija, dodala je Blažić, tražit će znanje, kvalitetnu organizaciju i profesionalni menadžment.
Klimatske promjene dodatno ubrzavaju potrebu za udruživanjem
Potporu inicijativi dao je i predsjednik Hrvatske agronomske komore Romeo Jukić. Ocijenio je kako će klimatske promjene dodatno povećati pritisak na domaće proizvođače.
Situacija s klimatskim promjenama već je danas vrlo ozbiljna, a za deset godina bit će još zahtjevnija. Bez udruživanja nećemo moći opstati niti konkurirati trgovačkim lancima, prerađivačima i drugim sudionicima na tržištu, istaknuo je Jukić.
Prema njegovim riječima, pojedina mjerenja pokazuju značajan pad razine podzemnih voda u istočnoj Hrvatskoj, u nekim slučajevima i do šest metara. Za njihov povratak, smatra, trebalo bi desetak vlažnih godina, što se u dogledno vrijeme ne očekuje.
Promjene se već vide i u strukturi proizvodnje. Predviđa se veliko smanjivanje površina pod sojom i šećernom repom. Posljednje tri godine probleme ima i proizvodnja kukuruza.
Jukić je zato apelirao na Ministarstvo poljoprivrede da u budućim mjerama uvaži specifičnosti istočne Hrvatske, posebno Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije. Predložio je da se za to područje prilagode pravila o plodoredu. Time bi se omogućila proizvodnja s tri kulture, umjesto dosadašnje četiri ili pet.
Ministarstvo priprema program za skladišne kapacitete
Na Jukićev apel nadovezala se Tajana Radić iz Ministarstva poljoprivrede. Najavila je da Ministarstvo priprema program za povećanje skladišnih kapaciteta, koji bi trebao obuhvatiti i male i srednje proizvođače.
Za veće regionalne centre bit će potrebno dodatno planiranje. O budućim modelima potpore razgovarat će se i u okviru novog programskog razdoblja nakon 2028. godine.
No, skladištenje samo po sebi nije dovoljno. Radić je naglasila da uz veće skladišne kapacitete treba razvijati i preradu te proizvode veće dodane vrijednosti. Tako Hrvatska ne bi ostala tek baza za proizvodnju poljoprivrednih sirovina.
Silosi sami neće riješiti probleme ratarstva
U raspravi nakon predstavljanja dokumenta više je sudionika podržalo ideju udruživanja proizvođača. Istodobno su upozorili na dugogodišnji izostanak jasne strategije razvoja hrvatske poljoprivrede.
Otvoreno je i pitanje manjih gospodarstava. Ona bi se teško mogla uklopiti u model temeljen na proizvođačkim organizacijama od nekoliko tisuća hektara.
Poruka rasprave bila je da sama izgradnja silosa neće riješiti probleme hrvatskog ratarstva. Uz udruživanje i snažniji nastup na tržištu, proizvodnju treba prilagoditi klimatskim promjenama. Proizvođačkim organizacijama treba profesionalno upravljati, a preradu razvijati kako bi veći dio vrijednosti ostajao u domaćem lancu proizvodnje hrane.
Naslovna foto: Gemini.ai
