Za određivanje potrebnih količina hraniva kod planiranja prinosa treba poznavati potrebe uzgajane poljoprivredne vrste i raspoložive zalihe hraniva u tlu. Količina hraniva koja se treba osigurati gnojidbom je razlika između potreba uzgajane biljne vrste za postizanje planiranog prinosa i raspoloživih zaliha hraniva u tlu.
Da bi se potrebe na hranivima mogle što preciznije odrediti nužno je poznavati plodnost tla, odnosno raspolagati rezultatima kemijske analize tla. Osim određivanja ukupne količine hraniva, važno je poznavati dinamiku kojom se hraniva usvajaju od strane uzgajane poljoprivredne vrste. Za većinu ratarskih i krmnih vrsta prilikom gnojidbe vrijedi pravilo da se 2/3 od ukupne potrebne količine fosfora i kalija primijeni prilikom oranja (u osnovnoj obradi tla), a preostale količine fosfora i kalija te jedan dio dušičnih gnojiva u predsjetvenoj pripremi. Preostala potrebna količina planiranih dušičnih gnojiva primjenjuje se kroz prihrane (jedna ili više prihrana ovisno o uzgajanoj kulturi i uvjetima proizvodnje).
Uravnoteženom gnojidbom primjenjuje se onoliko hraniva koliko je potrebno da se zadovolje potrebe uzgajanih biljaka i istodobno se vodi računa o ekonomičnosti i zaštiti okoliša (ne previše gnojiva). Ako se gnojidbom ne vraća u tlo iznesena količina hraniva ostvarenim urodom (žetvom, berbom, košnjom, ispašom), tlo se postupno osiromašuje.
O čemu ovisi gnojidba?
Gnojidba ovisi o mnogim čimbenicima pa nije jednostavno postići optimalnu gnojidbu biljaka. Vanjski čimbenici utječu na usvajanje hraniva (tlo, voda, temperatura, zrak). Prilikom planiranja gnojidbe potrebno je:
- poznavati plodnost tla
- planirati očekivani prinos uzgajane biljne vrste
- poznavati kolike su potrebe uzgajanih poljoprivrednih vrsta na hranivima
- poznavati dinamiku usvajanja hraniva ovisno o uzgajanoj biljnoj vrsti
- poznavati iznošenje hraniva postignutim urodom uzgajane poljoprivredne vrste
Određivanje optimalne količine hraniva ovisi i o tome unose li se u tlo žetveni ostaci, koliko ih je i od koje poljoprivredne vrste, gnoji li se tlo stajskim ili nekim drugim organskim gnojivom (npr. zelena gnojidba = sideracija), kojom vrstom i u kojoj količini. Također je potrebno uzeti u obzir plodored, uzgajaju li se na poljoprivrednim površinama mahunarke (lucerna, soja…). Redovitom primjenom stajskog gnoja i uzgojem mahunarki smanjuje se dio količine hraniva koju je potrebno primijeniti gnojidbom mineralnim gnojivima. Organska gnojiva, osim što su izvor makrohraniva, povoljno utječu na strukturu tla, sadržaj mikrohraniva i organske tvari u tlu. Istodobno se pravilnom i izbalansiranom gnojidbom smanjuje onečišćenje prirodnih resursa tla i vode.
Gnojidba kukuruza
Za prinos 8-10 t/ha suhog zrna kukuruz prosječno usvoji: 240-300 kg/ha dušika (N), 80-120 kg/ha fosfora (P2O5) i 180-250 kg/ha kalija (K2O). Osim navedenih makrohraniva, kukuruz navedenim prinosom usvaja 45-55 kg kalcija i magnezija te 25-35 kg sumpora. Dio ukupnih potreba za hranivima kukuruz će zadovoljiti iz tla, a dio je potrebno osigurati pravilnom gnojidbom. Za dobre prinose kukuruza potrebno je gnojidbom primijeniti 150 – 200 kg/ha dušika (N), 100 – 150 kg/ha fosfora (P2O5) i 120 -200 kg/ha kalija (K2O) na tlima prosječne plodnosti. Fosfor i kalij se slabo pomiču u tlu i zato se najveći dio tih hraniva (2/3) primjenjuje prije osnovne obrade tla jer se tako raspodjeljuju u zoni kasnijeg najvećeg rasprostiranja korijena kukuruza.
Izuzetak su laka, pjeskovita tla kod kojih je moguće ispiranje kalija iz zone korijenovog sustava pa se na takvim tlima preporučuje veći dio fosfora i kalija primijeniti pred sjetvu. Preostala količina fosfora i kalija dodaje se prije pripreme tla za sjetvu, ili istodobno sa sjetvom (startna gnojidba) u trake, nekoliko centimetara sa strane i ispod sjemena. Startnu gnojidbu preporuča se provoditi na siromašnim tlima i na tlima s jakom fiksacijom fosfora (jako kisela i karbonatna tla) ako ima dovoljno vlage u tlu. Za startnu gnojidbu dovoljno je primijeniti 100 kg/ha NPK formulacije 15-15-15. Prilikom gnojidbe treba voditi računa da ona bude uravnotežena.
Usjevi kukuruza gnojeni velikim količinama dušika, a istovremeno malim količinama kalija, jače su podložni napadu štetnika i biljnih bolesti. Kukuruz koji je optimalno gnojen kalijem bolje podnosi sušna razdoblja.
Već na početku rasta kukuruza, ali i tijekom čitave vegetacije potrebna je dobra raspoloživost i dovoljna opskrbljenost biljnim hranivima. Iako na samom početku vegetacije kukuruz zahtijeva malu količinu hraniva, zbog slabije razvijenosti korijenovog sustava početkom vegetacije nužna je dovoljna opskrbljenost hranivima u zoni korijena. Primjena dušičnih gnojiva je učinkovitija što je vremenski bliža fiziološkim potrebama kukuruza. Na težim tlima do 50 % dušika dodaje se u jesen kod osnovne obrade, a na lakšim tlima, veći dio treba dodati predsjetveno i startno. Najpovoljnija dušična gnojiva za predsjetvenu i startnu gnojidbu te prihranu su ona koja sadrže amonijski i nitratni oblik. Pri izračunu potrebne količine hraniva, treba uzeti u obzir primjenu stajskog gnoja. Ovisno o karakteristikama tla i klime, dubini zaoravanja i količini primijenjenog stajskog gnoja, stajski gnoj u tlu ima produljeno djelovanje. U lakšim tlima njegovo razlaganje je brže, pa je i djelovanje kraće (1-2 godine), u težim tlima stajski se gnoj razlaže sporije i djeluje duže (4-5 godina). Stajski gnoj treba jednakomjerno rasporediti po površini tla, a prilikom raspodjele važno je smanjiti gubitke dušika koliko god je to moguće. Kvaliteta stajskog gnoja ovisi o vrsti domaće životinje, stelji i zrelosti stajskog gnoja. Svu potrebnu količinu mikrohraniva kukuruz uglavnom usvaja iz tla. Povremeno se na nekim tlima mogu uočiti nedostatci cinka.
Gnojidba strnih žitarica
Ako je predkultura ozimim strnim žitaricama, poljoprivredna vrsta koja ostavlja veliku masu žetvenih ostataka (npr. kukuruz) prije osnovne obrade potrebno je dodati 100-150 kg/ha UREA-e ili 100-120 l/ha UAN-a radi bolje razgradnje biljnih ostataka. Osnovnom gnojidbom u tlo treba unijeti mineralna gnojiva PK 20-30 ili NPK formulacije s naglašenim sadržajem fosfora i kalija (npr. NPK 8-26-26 ili NPK 7-20-30 ili NPK 5-15-30 ili NPK 10-30-20) u količini 200-400 kg/ha. Predsjetvena gnojidba provodi se sa 150-200 kg/ha NPK 15-15-15. Zob i raž imaju manje potrebe na makrohranivima (dušiku, fosforu i kaliju) zbog nižih potencijalnih prinosa i bolje razvijenog korjenovog sustava u usporedbi s ostalim strnim žitaricama. Proljetnim prihranama dodaje se dušik, a količina ovisi o vrsti i sorti strne žitarice, vremenskim uvjetima i stanju usjeva.