Pravilnom pripremom tla za sjetvu, pravilnim sklopom, optimalnom i pravovremenom gnojidbom, zaštitom od štetnih organizama, poljoprivrednik stvarajući optimalne uvjete za uzgoj žitarica, nije ni svjestan da istovremeno ugađa i biljci-korovu. Kako su korovi u gotovo svim biološkim parametrima moćniji od uzgajane kulture, bez pomoći ljudske ruke korovi će nadvladati kulturu i izostat će prinos.

Velika zakorovljenost korovnih trava u usjevima žitarica, opravdani je razlog da se s aplikacijom herbicida ne čeka do proljeća budući da pri povoljnim vremenskim usjevima ove vrste mogu već u jesen konkurirati usjevu.

Od korovnih trava za naše uzgojno područje najznačajnije su obična slakoperka (Apera spica-venti), mišji repak (Alopecurus myosuroides), vrste roda Bromus (stoklasa) kao i jednogodišnja vlasnjača (Poa annua). Usjeve ozimih žitarica također zakorovljuju i višegodišnje korovne trave – pirika (Agropyron repens), vlasnjače (Poa pratensis i Poa trivialis) te ljuljevi (Lolium perenne).

Usjev ozime pšenice zakorovljen slakoperkom

Prepoznavanje korovnih trava

Korovne trave su jednosupnice (monokotiledone) i pripadaju porodici Poaceae. Glavna značajka vrsti iz ove porodice, za razliku od dvosupnica (dikotiledona) jest uski list pa se stoga najčešće i nazivaju uskolisne vrste, iako se i po drugim morfološkim značajkama razlikuju od dvosupnica. Tako kod trava klica ima jednu supku, klijanje je uvijek hipogejsko (klica ostaje ispod površine tla), a klijanac je zaštićen kožnatom ovojnicom (koleoptila i koleoriza), primarni korijen brzo odumire i razvije se tzv. čupavo korijenje, a raspored listova na vlati (stabljici) je uvijek izmjeničan. Na bazi vlati kod trava se nalazi čvor busanja. Nervatura uskog lista je uvijek paralelna. Začetak vlati i listova je kod nicanja zaštićen posebnom kožicom koleoptilom i štiti pupoljčić dok se ne razvije prvi pravi list.

Prvi korak u donošenju odluke o potrebi suzbijanja i izboru herbicida jest uspješno prepoznavanje korovnih vrsta u usjevu. Temeljem ispravne determinacije može se odabrati najučinkovitiji herbicid ili kombinacija herbicida za određenu vrstu. Ispravna determinacija korovnih vrsta posebice je važna u ranijoj razvojnoj fazi. Međutim u toj fazi (klijanac) upravo i jest najteže pravilno odrediti o kojoj se korovnoj vrsti radi, a posebice je teško kod korovnih trava koje su morfološki vrlo slične. Ponekad je zbunjujuće čak i u naprednijoj razvojnoj fazi (vlatanje, klasanje i cvatnja) točno odrediti o kojoj se vrsti trava radi.

Iako je determinacija korovnih trava, a pogotovo u njihovoj ranoj razvojnoj fazi zahtjevna ona je nužna kako bi se mogla donijeti pravovremena odluka o suzbijanju.

Prvi korak kod determinacije trava jest putem kriterija eliminacije odbaciti one vrste koje ne niču u određeno doba godine. Nažalost, ovaj kriterij teško može pomoći proizvođačima ozimih žitarica jer sve korovne trave uspješno niču u jesen (slakoperka, jednogodišnja vlasnjača, divlja zob, stoklasa). Ovaj kriterij eliminacije će primjerice značajno pomoći proizvođačima proljetnih kultura da eliminiraju zimske trave. Osim po vremenu pojave u usjevu, kao kriterij eliminacije mogu poslužiti i ekološki uvjeti pogodni za nicanje određene vrste. Tako primjerice slakoperka (Apera spica-venti) uspješnije niče na laganim i pjeskovitim tlima dok mišji repak (Alopecurus myosuroides) preferira teža glinena tla, a višegodišnji ljulj (Lolium perenne) plodna, teža i pH neutralna tla.

Međutim, najpouzdaniji način determinacije jest poznavanje određenih morfoloških značajki koje su specifične za pojedinu korovnu travu. Ipak, te morfološke značajke za istu korovnu vrstu nisu iste za sve razvojne faze, pa je i to potrebno poznavati kako bi uspješno odredili koju korovnu travu imamo u usjevu.

Morfološke značajke koje je korisno poznavati kod trava u dvije su razvojne faze: faza klijanca s 1-2 razvijena lista i faza mlade biljke s 2- 4 razvijena lista do busanja. Za praksu je ipak manje zahtjevno prepoznavanje korovnih trava u fazi do busanja (2-4 razvijena lista). Tada kao morfološki kriterij za determinaciju pomaže položaj listova u pupu, oblik plojke, površina plojke, boja lista, obojenost nervature i međužilnog prostora te izgled rukavca, jezičca i uški. Tako primjerice jednogodišnja vlasnjača ima glatku i sjajnu kutikulu i tipičan list u tzv. „obliku čamca“, vrste iz roda ljuljeva istaknutu i grebenastu nervaturu lista, a divlja zob uvrnuti vrh lista suprotno od kazaljke na satu.

prof. dr. sc. Maja Šćepanović

dr. sc. Valentina Šoštarčić

Prethodni članakKestenijada u Svetom Ivanu Zelini odgođena – novi datum: 14. listopada
Sljedeći članakPristupačniji uvjeti nove kreditne linije: „Obrtna sredstva za poljoprivredu i preradu“
izv. prof. dr. sc. Maja Šćepanović
Rođena je u Splitu. Diplomirala je i doktorirala na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu. Od 2001. zaposlena je na Zavodu za herbologiju Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a od 2012. u znanstveno nastavnom zvanju sveučilišnog docenta. Autorica je pet međunarodna znanstvena rada, 20-ak nacionalnih znanstvenih radova, 30-ak stručnih radova te koautora sveučilišnog priručnika. Dodatno se educirala u Italiji, Njemačkoj i Austriji. Maja Šćepanović rođena je 17. lipnja 1975. godine u Splitu gdje je završila osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Jednu godinu srednje škole obrazovala se u Italiji, Domodossoli (Liceo Scientifico Giorgio Spezia). Dodiplomski studij Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu upisala je 1994., gdje je i diplomirala 2000. s temom „Praćenje leta leptira Cydia pomonella u 1999. godini“. Od 2001. godine zaposlena je na Zavodu za herbologiju Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u svojstvu znanstvenog novaka – asistenta. Doktorsku disertaciju „Učinak višekratne primjene smanjenih količina herbicida na korove i prinos šećerne repe (Beta vulgaris L. var. altissima Doll) obranila je 11. ožujka 2011. na Agronomskom fakultetu. U srpnju 2012. godine izabrana je u znanstveno nastavno zvanje sveučilišnog docenta na Agronomskom fakultetu. U višeg znanstvenog suradnika izabrana je 1. ožujka 2018. Sudjeluje u nastavi preddiplomskog studija „Zaštita bilja“ kao koordinator modula Osnove herbologije te suradnik na modulima Osnove fitomedicine, Zaštita ratarskih kultura od štetočinja, Zaštita voćaka i vinove loze od štetočinja te Sustavi suzbijanja štetnih organizama. Na diplomskom studiju Fitomedicina koordinator je predmeta Ekologija korova i predmeta Herbicides na InterEnAgro studiju te suradnica na predmetu Specijalna herbologija. Mentorirala je više od 20 studentskih radova (završni rad, diplomski rad, radovi za dekanovu i rektorovu nagradu). Surađivala je na dva znanstvena projekta Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa (Mogućnost primjene smanjenih količina herbicida i Ekološki prihvatljiva zaštita od korova u sustavu integrirane biljne proizvodnje), dva VIP projekta (Primjena smanjenih količina herbicida i Suzbijanje korova u povrću (luk, rajčica, špinat) direktnom sjetvom sjemena) i projektu Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja (Pelinolisni limundžik Ambrosia artemisiifolia L., raširenost, biologija, ekologija, štetnost i mjere suzbijanja). Suradnica je i na tri međunarodna projekta IPA: “Enhancement of collaboration between science, industry and farmers: Technology transfer for integrated pest management (IPM) in sugar beet as the way to improve farmer’s income and reduce pesticide use”, Tempus projekt: “International joint Master degree in Plant Medicine” te COS projekt: Sustainable management of Ambrosia artemisiifolia in Europe (SMARTER). Autorica je pet međunarodna znanstvena rada (a1), 20-ak nacionalnih znanstvenih radova, 30-ak stručnih radova te koautora sveučilišnog priručnika. Dodatno se educirala u Italiji, Njemačkoj i Austriji. Aktivno je sudjelovala na 10-ak međunarodnih znanstvenih skupova te 15-ak stručnih skupova iz područja zaštite bilja. Članica je Hrvatskog društva biljne zaštite te Europskog društva za proučavanje korova (EWRS). Područje interesa: integrirano suzbijanje korova, primjena smanjenih količina herbicida, biologija i ekologija korova, prognozni i bio-ekonomični modeli,.