U prošlom broju Gospodarskog lista (15.veljače 2023.) objavili smo prvi dio članka o pripremama za proljetnu sjetvu ratarskih kultura. Nakon jarih strnih žitarica, šećerne repe i suncokreta, donosimo nastavak o soji, kukuruzu i uljnoj buči.
Soja
Najbolji predusjevi su strne žitarice, šećerna repa i krumpir. Uljanu repicu i suncokret treba izbjegavati zbog zajedničkog patogena – bijele truleži (Sclerotinia sclerotiorum). Nakon uljane repice i suncokreta, soja se na istoj površini može uzgajati tek nakon 4-6 godina.
Soja je dobar predusjev ozimim žitaricama, naročito pšenici. Može se uzgajati na različitim tipovima tala, ali treba izbjegavati uzgoj na tlima loših vodozračnih odnosa i kiselim tlima. Loša i/ili nepravodobna priprema tla za sjetvu soje ima za posljedicu neujednačeno nicanje, a zatim i spor i neujednačen razvoj mladih biljčica. Sjetva soje može se obaviti na različite načine. Sjetva pneumatskim sijaćicama u redove na međuredni razmak 45 ili 50 cm ima prednosti u odnosu na sjetvu žitnim sijaćicama.
Ako se sije mehaničkim, žitnim sijaćicama, polaganje sjemena u tlo je na različitu dubinu pa je i nicanje soje neujednačeno. Rane sorte soje imaju nižu stabljiku i manju sposobnost grananja pa bolje podnose sjetvu na manji međuredni razmak (24-30 cm pri sjetvi žitnim sijaćicama).
Sjetva soje može se obaviti kad su temperature u površinskom sloju tla između 8°C i 10°C. Vrijeme sjetve soje uglavnom se podudara sa sjetvom kukuruza. Soju treba sijati na dubinu 3-4 cm na težim tlima, a na lakšim tlima 4-6 cm. Broj biljaka po hektaru potrebno je uskladiti s izabranom sortom, odnosno grupom zriobe odabrane sorte soje.
U Republici Hrvatskoj mogu se uzgajati sorte soje vegetacijske grupe 000 (vrlo rana zrioba), 00, 0 i I. Odabir sorte ovisi o području uzgoja i načinu sjetve. Efikasna mjera u proizvodnji soje je bakterizacija (inokulacija) sjemena koju treba obaviti neposredno prije sjetve na sjenovitom mjestu zbog osjetljivosti bakterija na utjecaj izravne sunčeve svjetlosti. Danas se na tržištu može nabaviti sjeme koje je već tretirano inokulantom.
Kukuruz
Dobri predusjevi za kukuruz su strne žitarice, uljana repica, jednogodišnje mahunarke (soja, grašak) i suncokret. Najpogodnija tla za uzgoj kukuruza su plodna, duboka, propusna i rastresita tla, slabo kisele do neutralne reakcije, koja dobro drže i čuvaju vodu. Optimalni rok sjetve kukuruza je između 10. do 25. travnja, a najvažniji čimbenik koji određuje početak sjetve je temperatura tla. Sjetva može početi kad je temperatura tla u prosjeku 10oC i ako se u narednom razdoblju ne prognoziraju značajnije promjene temperature. Za ranu sjetvu kukuruza treba izabrati hibride koje proizvođači/distributeri sjemena preporučuju kao pogodne za rane rokove sjetve. Sjetvu u ranom roku treba obaviti pliće, na 3-5 cm, jer je tlo u površinskom sloju toplije.
Kvalitetna sjetva osigurava povoljne uvjete za rast i razvoj biljaka. Da bi se ostvario genetski potencijal izabranog hibrida kukuruza potrebno je postići odgovarajući broj biljaka po hektaru u berbi. Uz to, treba voditi računa i o mogućem smanjenju sklopa uzrokovanom zemljišnim štetnicima. Ako se pregledom tla, utvrdi prisutnost 3-5/m2 ličinki žičnjaka u područjima s više vlage, odnosno 1-2/m2 u sušnijim područjima, potrebno je prilikom sjetve koristiti sjeme kukuruza tretirano insekticidom.
Ako se pregledom tla utvrdi veća brojnost žičnjaka, sjetva sjemena tretiranog insekticidom neće dati zadovoljavajuće rezultate, nego će biti potrebno primijeniti insekticid u trake uz sjeme kukuruza. Dubina sjetve ovisi o tipu tla, vlazi u tlu, vremenu sjetve i krupnoći sjemena. Na vlažnim i hladnim tlima sije se na 4-5 cm dubine, a na lakšim i toplijim dublje, na 5-7 cm. Gustoća usjeva i postizanje visokih i stabilnih prinosa bilo kojega hibrida jako ovisi o plodnosti, odnosno produktivnosti tla i primijenjenoj količini gnojiva.
Prilikom sjetve treba se pridržavati uputa oplemenjivača/distributera jer svaki hibrid ima optimalan sklop. Na tlima veće plodnosti i uz provedene preporučene agrotehničke mjere, prvenstveno, uz primjenu visoke razine gnojidbe, gustoća usjeva za isti hibrid treba biti viša u odnosu na manje plodna tla uz nisku razinu primijenjenih agrotehničkih mjera i slabu gnojidbu. Osim tla, ograničavajući čimbenik za dobivanje visokih prinosa u povećanim gustoćama usjeva i kod visoke gnojidbe je nedostatak vlage u razdoblju kad kukuruz ima najveće zahtjeve prema vodi, naročito u kritičnom razdoblju oko cvatnje.
Ako nema dovoljno vode u tlu, gusti usjev prije će doći u stanje stresa u odnosu na rjeđi usjev. U suviše gustom sklopu biljke nemaju dovoljno vegetacijskog prostora pa se pojavljuje loša oplodnja, jalovost, slabija je čvrstoća stabljike, povećan je napad biljnih bolesti, a sve to utječe na smanjenje prinosa. Rijedak sklop ima za posljedicu pad prinosa. Postoje razlike među hibridima u mogućnosti kompenziranja rjeđeg sklopa.
Tikva uljanica (uljna buča)
Uljnoj tikvi su dobar predusjev kulture gnojene velikim količinama organskog i mineralnog gnojiva, jednogodišnje i višegodišnje mahunarke i strne žitarice. Na istoj parceli može se uzgajati svake četvrte godine. Kao predusjev joj ne odgovaraju kulture iz iste porodice (dinje, krastavci, lubenice) te vrste iz porodice Solanaceae (krumpir, rajčica, patlidžan). Uljna tikva najbolje uspijeva na humusnim, prozračnim, pjeskovito-ilovastim do ilovasto pjeskovitim tlima neutralne reakcije. Ne pogoduju joj su zbita i vlažna tla, tla s nepovoljnim vodnim režimom ni hladna tla.
Tikva uljanica je termofilna (toploljubiva) kultura i jako je osjetljiva na niske temperature. Biljke propadaju kod temperature -1°C. Zato se uljne tikve siju tek kad prođe opasnost od proljetnih mrazeva (nakon 25. travnja, pa do 10. svibnja, ovisno o proizvodnim uvjetima). Temperatura tla na dubini 5 cm treba biti viša od 12oC. Uvjeti vlažnog i hladnog vremena nakon sjetve nepovoljno utječu na klijanje i nicanje. Dubina sjetve je 3-5 cm, ovisno o tlu (na lakšem tlu sije se dublje, a na težem pliće) i vlažnosti tla prilikom sjetve. Način sjetve ovisi o odabranoj sorti. Na tržištu se nalaze sorte i hibridi uljne tikve.
Hibridi u odnosu na sorte daju veći prinos sjemena, tolerantni su na neke viruse i ostvaruju stabilnije prinose u lošijim agroekološkim uvjetima. Hibridi imaju kraće vriježe pa se preporuča sjetva na međuredni razmak do najviše 140 cm. Potrebna količina sjemena ovisi o razmacima sjetve, a kreće se u rasponu 4 do 5 kg sjemena/ha. Prije sjetve potrebno je pripremiti sjetveni sloj na dubinu 2-3 cm na ili 3-4 cm na lakšim tlima, ne previše sitno da se ne stvori pokorica. Optimalni sklop 1,5-1,9 sjemenki/m², odnosno 15 000-19 000 biljaka/ha postiže se odabirom jedne od niže navedenih kombinacija:
- međuredni razmak 70 cm i razmak u redu 90 cm,
- međuredni razmak 140 cm i razmak u redu 45 cm ili
- međuredni razmak 210 cm i razmak u redu 30 cm.
Gnojidba
Potrebe za hranivima i količine gnojiva koje je potrebno primijeniti u proizvodnji najbolje je odrediti na temelju rezultata kemijske analize tla.
Gnojidbu treba prilagoditi potrebama svake poljoprivredne vrste za pojedinim hranivima, očekivanim prinosima i plodnosti tla. Prilikom osnovne gnojidbe gnojivo se raspodjeljuje prije osnovne obrade (u konvencionalnoj obradi tla, prije oranja) da bi se omogućio razvoj korijena biljaka u dublje slojeve tla.
Za osnovnu gnojidbu primjenjuju se kompleksna mineralna gnojiva s naglašenim sadržajem fosfora i kalija (npr. NPK 7-20-30, PK 20-30 i sl.) ovisno o uzgajanoj poljoprivrednoj vrsti, opskrbljenosti tla hranivima (rezultatima kemijske analize tla) i očekivanom prinosu pojedine kulture. Predsjetvena gnojidba obavlja se zajedno s pripremom tla prije sjetve pri čemu se gnojivo unosi u plići sloj tla.
Cilj ove gnojidbe je mladim biljčicama u početnom razvoju staviti na raspolaganje dovoljno pristupačnih hraniva. U predsjetvenoj gnojidbi primjenjuju se kompleksna mineralna gnojiva formulacija s približno jednakim udjelom biljnih hraniva: dušika, fosfora i kalija (npr. NPK 15-15-15 ili NPK 13-10-12). Ako na parcelama gnoji i stajskim gnojem, kod određivanja količine hraniva potrebno je uzeti u obzir količine hraniva iz stajskog gnoja.